Dalmacija Danas prati još jedno izdanje manifestacije Splitski cvit. Sedmi put zaredom će biti nominirano i javnosti predstavljeno deset kandidatkinja – latica grada Splita, a finalna manifestacija proglašenja pobjednice bit će upriličena 8. ožujka 2019. godine.
Povezani sadržaj
- SPLITSKI CVIT Magda Maver: “Učenicima je dosadno samo učenje iz knjige, profesori se moraju prilagoditi vremenu u kojem živimo”
- SPLITSKI CVIT Bruna Bajić: “Ljudi često zanemaruju čaroliju misli i što sve zamisao može napraviti”
- SPLITSKI CVIT Duška Glavaš: “Ljudi zaista mogu umrijeti od slomljenog srca, ali i od pretjeranog veselja”
- SPLITSKI CVIT Deni Borozan: “Onog trenutka kad prvo dijete uđe u pravu gimnastičku dvoranu u Splitu, ja sam završila svoju misiju”
- SPLITSKI CVIT Tanja Mravak: “Naše se društvo jako loše nosi s različitostima, moramo razvijati toleranciju”
Šesta kandidatkinja po redu Jasmina Žiljak Ilinčić je prava umjetnička duša, a cijeli svoj život posvetila je radu s djecom. Već 15 godina radi kao samostalna dramska pedagoginja, a najpoznatija javnosti je kroz jedinstven dramski program za djecu "Bajkaonica". Osim bajkama, bavi se i pisanjem poezije, edukacijom djece i odraslih, a svoje slobodno vrijeme, osim s obitelji, najčešće provodi u yoga studiu gdje se trenutno školuje za trenericu.
Cijeli ste svoj dosadašnji život posvetili radu s djecom. Sjećate li se svog djetinjstva, kako je bilo odrastati u Splitu?
- Odrasla sam na Trsteniku i moram reći da sam imala ludilo djetinjstvo. Sjećam se s veseljem školskih dana kao dana punih igre, penjanja po drveću, pa Grupa traži grupu, Graničara, igranje laštika s prijateljicama, Kaladonta, Penova i svih tih lijepih igara kojih danas nema ili ima u tragovima. Ja danas pokušavam klince naučiti te naše stare igre, jer bi bilo užasno žao da se zaborave.
Smatrate li da su djeca prije imala više slobode?
- Meni se čini da te slobode ima i danas, ali je ili neiskorištena od strane djece ili joj mi kao roditelj, stavljamo neke ograde. Ja imam djevojčicu od šest godina i kad sam s njom u parku pustim je da trči, da se penje po drveću, pa neke mame komentiraju da sam kao muško (smijeh). Stalno čujem to "nemoj, pazi, past ćeš", "pazi, oznojit ćeš se" i slično i to mi nije baš jasno, smatram da treba pustiti djecu da se igraju. Moja mala nakon dana u parku zna imati blatnjave hlače, nekad i razderane, ali ja to zovem sretno djetinjstvo, jer vidim da joj je gušt. Ona se obožava penjati uz tobogan i ja stanem zaštitnički pored da ne padne, ali pustim je da se penje, jer osim što uživa, to su te igre koje razvijaju motoričke vještine i mislim da joj to ne smijem oduzeti. S druge strane, kroz igru s njom i ja se imam priliku vratiti u djetinjstvo, pa me nekad znaju malo čudno gledati, ali to me ne smeta.
Kad smo se dogovarali za ovaj razgovor, spomenuli ste da radite više poslova...
- Uvijek imam nekih honorarnih poslova sa strane, ali prije svega sam dramska pedagoginja freelancerica i teta pričalica, odnosno pripovjedačica. Pišem i poeziju od malih nogu i tu sam i danas jako aktivna. Kao dramska pedagoginja vodim brojne edukacije za djecu, mlade i odrasle, a javnost najvjerojatnije moj rad poznaje najviše zbog radionica za djecu "Bajkaonice". Danas kad pogledam, kroz 15 godina dramsko pedagoškog rada organizirala sam preko sto radionica i edukacija koje sam održala po brojnim školama, vrtićima, knjižnicama diljem županije. Već je šesta godina i da sam urednica i voditeljica emisije za djecu "Škrinjica za sne" na Radio Splitu u kojoj istražujem bajke i priče iz cijelog svijeta, adaptiram ih i izvodim u eteru uz brojna akustična pomagala. Vodim i kreativno-edukativni studio Kries za odrasle i djecu u prostorijama Gradskog kotara Spinut. Ovu priliku bih voljela iskoristiti da zahvalim Vijeću GK Spinut jer su mi dali slobodne ruke, a nema ljepšeg od toga. Uz sve to sam i polaznica yoga škole gdje se educiram za trenericu yoge.
Uz sve to stignete i volontirati?
- Vodila sam dramske grupe u Maestralu i preko društva Naša djeca volontirala u igraonici na KBC Firule. Za djecu u bolnici sam i s mladim volonterima Crvenog križa postavila igrokaz "Ciju, ciju - nemam inspiraciju", koji sam sama napisala. Razmišljala sam o tome kako se djeca u bolnici osjećaju nemoćno. Tamo postoji igraonica i s djecom rade krasne odgojiteljice, ali željela sam im napraviti jednu interaktivnu predstavu u kojoj će moći sudjelovati i osjećati se korisnim. Mario Leko i Ana Marin napravili su pomalo neobične kostime klaunova koji su umjetnici i izgubili su inspiraciju. Jedan klaun voli more, a drugi šumu, pa smo napravili kostime na koje su djeca uz pomoć čička klaunu koji voli more lijepili morske životinje, a onom koji voli šumu, crtali cvijeće. Kako su se kostimi popunjavali lijepim stvarima, klaunovima se inspiracija vraćala. Djeca su zaista uživala, imenovali su životinje, lijepili ih na kostime, flomasterima crtali cvijeće i bar na trenutak zaboravili da se nalaze u bolnici.
Prepoznaje li okolina vaš doprinos zajednici na polju dramsko-pedagoške edukacije?
- Čini se da da, jer osim što sam kandidatkinja za Splitski cvit, prošle godine sam dobila nagradu Hrvatskog centra za dramski odgoj. To je jedno lijepo priznanje za moj dramsko-pedagoški rad u lokalnoj zajednici. Zagreb mi je dodijelio priznanje za moj doprinos Splitu (smijeh).
Spomenuli ste "Bajkaonice". O kakvom programu se radi?
- Radi se o mom autorskom projektu, jednom umjetničko-pedagoškom programu koji traje oko sat vremena, a namijenjen je djeci od pet do deset godina. Ljudi često misle da ja samo uzmem priču i čitam je djeci, ali radi se o nečem sasvim drugačijem. Ja odaberem bajku koju adaptiram, dramtiziram, osmišljavam zvukove, dodajem glazbu, narodne napjeve i nekad je znam u potpunosti izmijeniti. Takvu izmijenjenu bajku pripovijedam djeci. Uz to, radim s njima vježbe govornog stvaranja, što znači da zajedno smišljamo nove riječi ili novi kraj bajke. Znam u jednom trenutku zaustaviti bajku i onda je djeca odglume. Svašta se događa na toj pozornici, sviramo, plešemo, nekad uvodimo likovnost, pa zajedno s djecom oslikamo neke prizore...
Kako djeca reagiraju?
- Moram reći da zaista uživaju. To ih inspirira, budi im maštu. Kad čujem da razmišljaju kreativno, da imaju pametna pitanja, fantastične ideje, da su to mali umjetnici koji sami znaju smisliti kraj priče ili potpuno novu bajku, to me ispunjava. I stalno napominjem roditeljima da ne zaborave zapisati sve te ideje, jer zaista bude djece u kojima vidim potencijal spisatelja ili kakvog znanstvenika. Sve to skupa i mene jako inspirira i život mi je uz njih zaista ljepši.
Ima li smisla uopće pitati čime se bavite u slobodno vrijeme? Postoji li taj izraz u vašem životu?
- Imam ja slobodnog vremena, kako ne, sve je stvar organizacije. Izazovno je sve to uklopiti, kao da žongliraš s nekim narančama, uvijek nešto ispadne, pa hvataš, pa onda napraviš neku narančadu od svega toga (smijeh), ali uvijek se nađe vremena za sve. Obitelj mi je glavna preokupacija i glavna inspiracija, suprug i moja curica su mi velika podrška u svemu što radim i najdraže mi je slobodno vrijeme provoditi s njima u igri. Također, prakticiram yogu, a odnedavno idem i u školu yoge.
Spomenuli ste i da pišete poeziju. Jeste li izdali kakvu zbirku pjesama ili je to u planu?
- Jako sam rano počela s pisanjem poezije. Sjećam se da bih donijela neki svoj rad u školu i nitko mi u razredu nije vjerovao da sam ja to napisala, pitali bi me odakle sam to prepisala i to bi me jako rastužilo. Nakon što sam i dalje donosila radove, učiteljica je shvatila da ih ipak pišem samostalno i da me to ozbiljno drži. Neki radovi su mi objavljeni po raznim časopisima i to mi je bila velika radost. Sjećam se i da je u to vrijeme na Radio Zagrebu bila emisija "Stigla je pošta" u koju sam se javljala i čitala svoju poeziju. Kasnije su moji radovi objavljivani i u zborniku Gradske knjižnice Solin "Poezija", kako sam članica pjesničke platforme "Rječilište", objavljivana sam i u njihovom zborniku. Danas je u pripremi moja prva zbirka pjesama "Uzvodno od vjetra", odnosno spremna je, samo tražim izdavača, što je malo teže za poeziju. Zato, izdavači, javite se (smijeh).
Koliko je razvijena pjesnička scena u Splitu?
- Mislim da je dosta jaka. Split je baš jedan centar pozitivne energije i te neke pozitivne ludosti. Ta scena možda ne dolazi dovoljno do izražaja jer se ističu neke druge teme, ali definitivno imamo jako puno talentiranih umjetnika.
Što za vas znači kandidatura za Splitski cvit?
- Splitski cvit je jedna jako lijepa manifestacija, jako inspirativna i poticajna za cijelo društvo. Znam puno mladih žena i općenito ljudi čiji je rad i doprinos društvu nekako manje vidljiv i smatram da svi oni zaslužuju priznanje. Ima puno krasnih žena koje rade na primjer u trgovinama od jutra do mraka, a uz to se bave nekim vidom umjetnosti ili društvenog rada, i brinu o svojim obiteljima. Sve je to umijeće življenja, sve one zaslužuju ovu nagradu, sve smo mi latice; nekad mirišemo, nekad i ne (smijeh), ali uvijek dajemo sve od sebe. Ja sam jako počašćena što sam ovogodišnja kandidatkinja, iako sam svojih 15 godina rada posvetila djeci Splita i konstantno se educiram, nisam očekivala da će netko to prepoznati. Ja sam svjesna da radim takozvane nepostojeće poslove - dramska pedagoginja, pripovjedačica, pjesnikinja - što je to? (smijeh) Jako sam zahvalna kad vidim da se moj trud ipak primjeti.
Za kraj, kako vas svi oni koji su zainteresirani za vaš rad ili sudjelovanje u "Bajkaonicama" i drugim radionicama, mogu pronaći?
- Svake subote održavam radionice prostorijama Gradskog kotara Spinut, a uvijek mi se mogu javiti i preko web stranice udruge KRIES.
