Piše: dr. Mladen Smoljanović, epidemiolog, nekadašnji šef splitskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo.
Sve češći su upiti u medijima što se dešava s gripom, gdje je nestala, hoćemo li ove sezone imati gripu ili će kao prošle godine izostati?
Gripa kao opća zarazna bolest s predominantnim kapljičnim putem prijenosa preko organa za disanje nije teška bolest kad se gleda cjelokupna populacija. Mlađi uzrasti prebole je kao laganu bolest uz kućno liječenje dok se u starijoj dobi često komplicira s bolestima koje su posljedica infekcije virusom gripe, a najčešća komplikacija je upala pluća. Stariji bolesnici, ako su pod dobrim nadzorom odabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite te komplikacije uglavnom uspješno prebole. Rijetki su kojima je potrebna hospitalizacija, a smrtni ishodi od same gripe su veoma rijetki.
Po svojoj težini bolesti gripa nije javno zdravstveni problem. Međutim zbog velikog broja bolesnika u kratkom vremenskom razdoblju i posljedično pojačanog pritiska na rad zdravstvene službe ona postaje javno zdravstveni problem.
Sada virusi gripe nisu nestali. Oni su stalni pratitelji ljudi i uvijek sveprisutni. Međutim nema epidemijske pojavnosti kao što se to dogodilo prošle sezone u gotovo čitavom svijetu osim u nekim zemljama Indokine i Afganistanu gdje su zabilježeni veći brojevi bolesnika od gripe, ali bez veće epidemijske pojavnosti.
Godine bez gripe su veoma rijetke ali se dešavaju.
U svom radnom vijeku pamtim samo dva primjera kada gripe nije bilo.
Prvi put gripe nije je bilo 2006. godine kada je iskusni stariji kolega epidemiolog dr. Borislav Aleraj izjavio: „Čudo neviđeno, nema gripe!“ Nije znanstveno objašnjeno zašto je nije bilo. Jednostavno, tako se dogodilo.
To je sukladno nepredvidivoj, hirovitoj prirodi gripe. Nekad je njezina pojavnost vrlo slaba, a nekad goropadno visoka. Poznato je da istom snagom nikad ne pogađa jednako sve dijelove svijeta pa ni dijelove jedne zemlje. Nekad izgleda krotka, mirna, a u tili čas može postati pomahnitala neukroćena goropadnica s velikim brojem bolesnika. Stoga su prognoze pojavnosti gripe vrlo nezahvalne.
Drugi put obične, redovite pojave sezonske gripe nije bilo kroz dvije uzastopne sezone gripe i to 2009/10 i 2010/2011. Tada je kroz te dvije sezone dominirao pandemijski soj tzv. svinjske gripe A H1N1 pdm09 u cijelom svijetu. Sve epidemije gripe su tada bile monotipne epidemije gripe izazvane samo pandemijskim sojem A H1N1 pdm09 bez drugih tipova sezonske gripe iz skupina A i B.
Nešto slično 2009. godini događa se sada. Izgleda da su korona virusi preuzeli dominaciju nad virusima sezonske gripe u sezoni 2020/2021, a izgledno je da će se isto ponoviti i u narednoj sezoni 2021/2022 godina.
Objašnjenja izostanka sezonske gripe su uglavnom dva: provedba epidemioloških mjera protiv korona virusa spriječila su širenje virusa gripe i zbog toga što su građani bili dobro procijepljeni protiv gripe pred sezonu gripe 2020/21. Dok se objašnjenje o epidemiološkim mjerama može dobrim dijelom prihvatiti, objašnjenje s procijepljenošću ne može se prihvatiti. Diljem svijeta cijepi se pripadnike starije dobi dok se ne cijepe mladi. Ako su stariji zaštićeni cjepivom zašto se onda nisu razbolijevali necijepljeni iz mlađih dobnih skupina. Ovo potonje je naivno objašnjenje u čisto propagandističke svrhe.
Epidemije gripe u područjima umjerene klime južne hemisfere događaju se pola godine prije nego na sjevernoj hemisferi. Iz tog razloga pozorno se prati kretanje epidemija na južnoj hemisferi jer s visokom vjerojatnošću jednaki proces će se za šest mjeseci događati na sjevernoj hemisferi. Premda epidemijski sojevi virusa gripe nisu isti na obje hemisfere razlike nisu toliko velike da bi se epidemijski procesi bitno razlikovali.
Zahvaljujući tome mogli smo prognozirati kakvu ćemo epidemijsku sezonu gripe imati u predstojećoj sezoni zimskih respiratornih infekcija.
Na južnoj hemisferi sada je mjesec ožujak i za još pola mjeseca kalendarski završava zima. U nijednoj zemlji južne hemisfere nije zabilježena epidemija gripe. Promatrane zemlje južne hemisfere su Argentina, Australija, Čile, Paragvaj, Novi Zeland, Paragvaj, Urugvaj i Južna Afrika. Na Flu-net grafikonima https://www.who.int/tools/flunet vidi se da sve zemlje imaju samo sporadične pojedinačne izolate virusa gripe bez epidemijskih grupiranja od kraja svoje sezone gripe u zimu 2020. godine, a zima 2021. godine je na izmaku. Jedino je Južna Afrika ove 2021. godine imala veći broj izolata gripe tipa B koji nije prouzročio značajniju epidemijsku pojavnost.
Dakle, gripa je ustuknula pred korona virusima. Gotovo pune dvije sezone korona virusi su „uzurpirali“ primat virusima sezonske gripe.
Može li se epidemijski potencijal korona virusa potrošiti nakon dvije sezone pa da virusi gripe ponovo vrata primat. Vidjeli smo da se nešto takvog dogodilo između virusa svinjske gripe i virusa sezonske gripe nakon 2011. godine nakon pune dvije sezone kruženja tzv pandemijskog soja A H1N1 pdm09.
Epidemijski procesi korona virusima na južnoj hemisferi govore da se sada nešto slično događa s korona virusima kao onda s virusima svinjske gripe.
Južnoameričke zemlje na području umjerene klime južne hemisfere nakon prilično burne prve pandemijske korona godine s velikim brojevima zaraženih i preminulih i nešto manje burnom jeseni 2021. sada imaju zimu s stalnim smanjivanjem broja zaraženih korona virusima kroz više od tri mjeseca. Za dva tjedna ulaze u kalendarsko proljeće. Ne može se reći da je sezona epidemija respiratornog puta prijenosa u potpunosti završila, ali je malo vjerojatan značajniji uzlet broja zaraženih.
U Južnoj Africi nije zamjetno toliko smanjivanja broja zaraženih. Međutim treba znati da je Južna Afrika procijepila samo 20% svoje populacije, ali im je zato registrirana prokuženost od 4,6% značajno veća od Australije (2,5%) i Novog Zelanda (0,8%).
U Australiji je pored niske prokuženosti slaba i procijepljenost (cca 30% populacije) kao i u Novom Zelandu. Stoga je očekivan porast broja zaraženih korona virusima.
Australija i još više Novi Zeland potvrda su tome da bez cijepljenja protiv korona virusa ne mogu očekivati suzbijanje epidemije.
Ranijim, a i sadašnjim, strogim protivepidemijskim mjerama doveli su do toga da im je i prokuženost prirodnim preboljevanjem korona infekcije mala te je ukupni kolektivni imunitet nizak. Stoga im sada broj zaraženih eskalira.
Njihovi primjeri kao i primjeri Japana, Sjeverne Koreje i drugih koji su pokušali karantenskim mjerama potvrda su tome da korona kao i gripa nije karantenska bolest i da se samo epidemiološkim mjerama ne može suzbiti.
Iz ovog svega do sada viđenog, pandemija korona virusima postaje epidemiološki sve sličnija gripi.
Kad sezonska gripa preuzme dominaciju nad korona virusima tada će to biti znak da su korona virusi pobijeđeni u smislu pandemijske ugroze.
Sretan bih bio kad bi to uskoro uslijedilo, a moglo bi kad bismo se mi odrasli i stariji u što većem broju što prije procijepili.
Djecu nije neophodno cijepiti. Oni bolest Covid-19 lako prebole, a ostaje im trajni cjeloživotni imunitet kao i kod gripe.
