Engleski jezik se najčešće govori i uči kao strani jezik u svijetu, te je treći najčešći materinji jezik na zemaljskoj kugli koji se razvijao kroz period više od 1400 godina. Novi planski jezik esperanto ima dosta pojednostavljenu gramatiku koja ima 16 pravila kao i vokabular izveden iz jezika koji su se u međunarodnim kontaktima spontano stvarali. Esperanto kroz godine koje su iza nas sve više tone u zaborav jer je vodeći jezik u svijetu postao engleski.
O esperantu nekadašnji viši predavač splitskog Pravnog fakulteta Ivo Osibov kaže da kao pisani i govorni jezik funkcionira poput ostalih jezika. Prvi put je objavljen 1887. godine. Prije njega je bio veliki broj projekata kako bi se stvorio međunarodni jezik, no niti jedan od njih nije zaživio. Njegov tvorac, poljsko-židovski oftalmolog, Lazar Ludwik Zamenhof je stvarajući esperanto polazio od toga da se jezik ne može izmišljati nego treba uklopiti postojeći jezični materijal i to mora biti osnova jezika koji pretendira biti međunarodni. Cilj je bio da se uvede jedan nadnacionalni jezik kojeg bi uz materinji jezik govorili stanovnici zemlje.
1922. osnovano društvo u Splitu
Sam Zamenhof je govorio nekoliko svjetskih jezika, poznavao je i klasične jezike zbog čega je imao orijentaciju o tome s kojim materijalom mora početi stvarati jezik.
- Prvo i osnovno načelo mu je bilo da se riječi ne smiju izmišljati jer postoji dovoljna zaliha u postojećim jezicima koje se mogu vrlo dobro iskoristiti, a kako bi ljudi brzo i lako savladali gramatiku i izgovor maksimalno ih je pojednostavio. Vrlo brzo je počeo prevoditi kapitalna djela svjetske književnosti što je bio dokaz da esperanto kao jezik može funkcionirati. Esperanto se potom u praksi lako proširio i nakon prve godine upotrebe jezika počela su se širom svijeta osnivati društva, kaže Osibov.
Prve pristaše esperanta u Hrvatskoj se pojavljuju početkom 20. stoljeća u Zagrebu i Osijeku, 1922. godine je osnovano društvo u Splitu, a dvije godine kasnije je u gradu pod Marjanom održan Zemaljski kongres esperantista tadašnje države. Osibov se prisjetio vremena kada je bio gimnazijalac. Tada je splitsko društvo esperantista imalo bogatu biblioteku, među prvima su u gradu posjedovali magnetofon, te svoju tamburašku grupu sa instrumentima. Kada su izbačeni iz prostorija sindikata u Marmontovoj ulici ostali su bez dijela knjiga i ostalog inventara.
- Opća skupština UNESCO-a 10. prosinca 1954. u Montevideu priznala je da rezultati postignuti pomoću esperanta na polju međunarodne intelektualne razmjene i zbližavanja naroda svijeta odgovaraju ciljevima i idealima UNESCO-a. Važnu ulogu u tome imao je profesor londonskog sveučilišta rođenjem Splićanin Ivo Lapenna. Bio je jedan od najzaslužnijih i najpoznatiji esperantista u svijetu, izdao je udžbenik esperanta. Odličan govornik koji se bavio teorijom retorike o čemu je pisao na esperantu, otkriva Osibov.
Splitski esperantisti na ulici
A mislite li da usprkos tome što je na međunarodnoj lingvističkoj sceni prevladao engleski jezik nema zainteresiranih za učenje esperanta, varate se. Predsjednik splitskog društva esperantista Zdravko Budiša tvrdi kako unatoč tome što nemaju prostor i dalje održavaju tečajeve esperanta, te trenutno imaju sedam polaznika koji su polagali za A tečaj. Imali su i polaznike naprednog tečaja. Unatoč sve manjem interesu za esperanto pojedinci ga i dalje žele učiti, no uvjeti u splitskom društvu su poprilično oskudni. Predavača imaju dovoljno, volje također, ali prostor im je glavna prepreka za normalno funkcioniranje.
- Na ulici smo od lipnja 2020. godine kada smo izašli iz prostora Gradskog kotara Lovret gdje smo bili 15 godina. U cijeloj županiji Splitsko-dalmatinskoj mi smo jedino društvo. Koliko znamo ima nekoliko pojedinaca koji govore esperanto, ali nisu povezani u društvo. Znamo za čovjeka u Humcu na Braču, potom u Makarskoj, Trogiru, kaže Budiša i nastavlja da su za učenje esperanta najviše zainteresirane osobe starije od 50 godina života.
Da su se zbog nedostatka prostora nekoliko puta obraćali gradu potvrdio je Anđelko Drnasin koji kaže da su tražili na korištenje ustupanje prostorije na dva dana tjedno tijekom kojih bi održavali tečajeve i sastanke. Spremni su prostor dijeliti s nekom drugom udrugom s kojom bi dogovorili termine. No, još uvijek čekaju odgovor grada.
Svoju teoriju o stagnaciji esperanta ima Darija Budiša koja kaže da je s obzirom na monopol engleskog jezika u svijetu opao interes za esperanto što nije fer jer sada svi u svijetu moraju učiti engleski koji nije tako lako naučiti. Uvjerava kako je esperanto lako naučiti jer je jednostavan jezik kojemu je osnova latinski odnosno romanski jezici, a dosta riječi ima i iz slavenskih i germanskih jezika.
"Problem je politika"
- Esperanto vrlo lako uče Japanci, Kinezi, Indijci, Afrikanci koji ga govore vrlo tečno. To je zato jer ga je jednostavno naučiti, jednostavna je i gramatika koja se može naučiti kroz jedno popodne. Gramatika esperanta je jednostavnija od svih svjetskih jezika i to je najbolji jezik za komunikaciju među svim ljudima na našoj planeti. To dokazuje i što ga vrlo uspješno savladaju ljudi koji nemaju nikakve veze s indoeuropskim jezicima, rekla je Darija Budiša.
Prisjetila se da se nekada davno esperanto učio i u osnovnim školama kada je i ona sama imala prvi doticaj s njim. U međuvremenu je došao engleski jezik koji je postao obavezan predmet, pa je esperanto pao u zaborav. Kaže da kada bi svi znali koliko je lagano naučiti esperanto od bilo kojeg drugog svjetskog jezika sigurno bi ga prihvatili, no problem je politika, uvjerena je.
Katja Osibov je podsjetila da je u veljači 2019. godine tadašnje Ministarstvo kulture utvrdilo tradiciju esperanta u Hrvatskoj kao svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra, a u obrazloženju rješenja se navodi da je taj jezik "nadživio sve svoje povijesne suparnike, te se i danas koristi kao alternativno sredstvo međunarodne komunikacije".
Unatoč velikom interesu za engleski jezik svjetski kongresi esperantista i dalje se svake godine održavaju u drugom gradu svijeta, a ove će godine po prvi put biti na afričkom kontinentu u Tanzaniji.