Poznato je da je Split grad u kojemu skoro svi znaju pjevati, no zbog nedostatka interesa za kulturu općenito – neki veliki uspjesi prođu ispod radara. Gradski zbor „Brodosplit“ zasigurno spada u skupinu splitskih glazbenih velikana, a njihova je nedavna turneja na relaciji Mađarska-Slovačka-Zagreb zaslužila pozornost i osobit ponos zbog sjajnih rezultata koje zbor već desetljećima postiže. O posljednjim nastupima, suradnjama i planovima ovog sjajnog muškog zbora razgovarali smo s jednim od „Brodosplitovih“ pjevača, profesorom Ivanom Bošnjakom.
„Brodosplit“ oduševljava svojim glasovnim sposobnostima, pobire lovorike po Europi, a kod kuće se srčano bori da otputuje na što više natjecanja, odnosno, da se financijski održi na životu. Kakva je trenutna trenutna situacija u svijetu zborova i gdje je tu „Brodosplit“?
- Ove smo godine na Splitskom ljetu proslavili 45. obljetnicu postojanja zbora. To je u početku bio samo škverski zbor, ali s godinama je sve više ljudi dolazilo izvana. Od 1988. godine zbor vodi maestro Vlado Sunko. On je osobito važna osoba za povijest „Brodosplita“, koji bez maestra ne bi bio to što je danas, a ni Vlado Sunko ne bio bio pravi Vlado Sunko bez zbora „Brodosplita“. Ta simbioza jedna je od naših najvećih odlika. Maestro je doveo zbor do razine koju bismo, naprimjer, u nogometu mogli usporediti s Barcelonom i Realom. Među brojnim odličjima zbor je i dva puta uzeo svjetsko zlato, 2000. i 2008. godine u Austriji, a i s natjecanja u Kini 2006. vratio se sa zlatom.
Što se turneja tiče, svi im se neizmjerno veselimo, no one ponajviše ovise o financijama. Grad Split i u manjoj mjeri Brodogradilište financiraju zbor, a svako novo vrijeme posebice u „škveru“ nosi neke strukturne promjene, naravno, dogode se ponekad i poteškoće, ali ne damo se. Zborovi odabiru natjecanja koja financijski mogu „izgurati“ i za koja vjeruju da su dovoljno kvalitetni. Naši su sponzori još i Splitsko-dalmatinska županija i Ministarstvo kulture.
Iza Vas je sadržajan mjesec, mnogo ste putovali i ostavili lijep trag na natjecanju u Slovačkoj, osvojivši zlato u kategoriji muških zborova. Možete li nam opisati tijek svoje turneje?
- Imali smo tri turneje, a počeli smo u Mađarskoj. U Pečuhu se održavao festival vina, nije bio natjecateljskog karaktera, zamislili smo to kao druženje sa susjednim zemljama, a osobito smo uživali u pjevanju u trećoj najakustičnijoj dvorani u Europi. Maestro je obradio nekoliko vinskih pjesama, od dalmatinskog do kajkavskog dijalekta, tako da je u Mađarskoj upriličeno pravo ditirampsko slavlje. U Slovačkoj se održalo međunarodno natjecanje zborova koje je formirano ove godine. Mi smo zapravo neplanski odradili to natjecanje. Pozvani smo pjevati na svečanom otvaranju i na gala koncertu i kao gosti, no na poticaj organizatora odlučili smo se i natjecati. Prijavili smo se na vrijeme i u kategoriji muških zborova osvojili zlato. Bilo je izvanrednih zborova u više kategorija te nam je bila velika čast natjecati se u tolikoj konkurenciji. Vjerojatno su nas zvali jer je naše pjevanje većini Europljana egzotično. Zvučimo kao većina slavenskih naroda, grlati smo, imamo moćan zvuk. Skandinavski muški zborovi, primjerice, teže pjevanju čiji zvuk nalikuje dječjim zborovima. Upravo nas je ta moćna grlatost izdvojila iz gomile. Mi smo, i usprkos tomu što si financijski ne možemo priuštiti sva natjecanja koja bismo željeli, a time i bodove koje bismo dobili, i dalje već dugi niz godina među 15 najboljih muških zborova na svijetu. A šećer na kraju sjajna mjeseca bio je povratak kući i nastup u Zagrebu.
Sjajne ste rezultate okrunili i koncertom s Gibonnijem. Kakav je osjećaj bio nastupati pred mnogobrojnom publikom u Areni Zagreb?
- Jako nas veseli suradnja s Gibonnijem, a osobito posljednji nastup u Areni Zagreb. Njegov pokojni otac Ljubo Stipišić Delmata napisao je jedno teško djelo, Uskrsnuće, za naš zbor koje jedino „Brodosplit“ može izvesti onako profesionalno kako je zamišljeno. Gibonni je zahvalan što u našem pjevanju živi uspomena na njegova oca, a mi smo zahvalni Gibi na predivnoj suradnji. Međutim, mi nismo tradicionalisti s kojima se ne može raditi na šarolikom repertoaru, koketiramo i s modernijom glazbom, što publika posebno lijepo prihvaća. U Areni Zagreb bilo je 17 000 ljudi, izvrstan odaziv i predivan osjećaj za nas glazbenike. Pjevali smo „Dobri judi“, „Posoljeni zrak i razlivena tinta“ i „Udicu“. Bio je to pravi spektakl, uz sjajne goste poput Urbana, Maye Azucene i London Community Gospel zbora. Dobro je da u današnje, crno vrijeme, vratimo ljudima osmijeh na lica uz malo igre i veselja, a što je ljepše i veselije od pjevanja iz srca i duše?
Sve u svemu, vidite li „Brodosplit“ kao zbor koji je već pokazao svoje zlatne dane, ili imate još aduta u rukavu?
Grad Split, malen grad na karti svijeta, ipak je iznjedrio mnogo pjevača, nekoliko sjajnih školskih zborova, na kraju krajeva i nas. Trebamo biti ponosni na svoje pjevačko umijeće i čuvati i njegovati ono što imamo. Što se Brodosplita tiče, imamo mnogo želja, a posebno se nadamo natjecanjima zborova u Italiji i Austriji. Borimo se da ne stagniramo, nego da uvijek budemo sve bolji i bolji. Vrijeme će pokazati da uz našeg maestra zbor može još mnogo toga postići, ali najbitnije od svega je da smo zajedno, da uživamo u pjevanju i da želimo Splitu, Hrvatskoj i svijetu podriti ono što najbolje znamo.