Biokovo je najveÄa, najduža, najljepÅ”a i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 kvadratnih kilometara, a najviÅ”i vrh mu je Sveti Jure (1762 m). Na njemu je smjeÅ”teno veliko bogatstvo razliÄitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfoloÅ”ki fenomeni: vrtaÄe, ponikve, Å”krape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, Å”pilje i viÅ”e od 40 endemiÄnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci.
Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote proglaÅ”en je Parkom prirode 1981. godine. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo u užem smislu - pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela do prijevoja SaranaÄ, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U Å”irem smislu u masiv Biokova ubraja se planina RiliÄ i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Å ibenik kao druga cjelina.
.png)
Markirana planinarska staza zapoÄinje u mjestu BaÅ”ka Voda. Ako se ne želi pjeÅ”aÄiti od BaÅ”ke Vode do sela Bast, taj dio puta se može prijeÄi i automobilom. To je uÄinjeno i u ovom usponu. Automobil se može parkirati 100-tinjak metara prije crkve Svetog Roka na velikom parkiraliÅ”tu u sredini sela.
Spomenuta markirana staza prolazi pored ovog parkiraliÅ”ta pa treba krenuti po njoj, proÄi crkvu Svetog Roka, i nastaviti kroz selo do zadnjih kuÄa. Na ovom dijelu uspona treba dobro pratiti markacije da se ne krene krivim putom jer postoje i drugi planinarski smjerovi uspona na Biokovo. Na oznaÄenim križanjima planinarskih putova uvijek treba skrenuti lijevo.
Nakon prolaska sela zapoÄinje vrlo oÅ”tar uspon po kozjoj stazi, kroz usjek OÅ”tri umac, do izvora Korito, na kojem se mogu popuniti zalihe vode. Ovdje treba napomenuti da ovaj izvor nikada ne presuÅ”uje i na njemu se stalno može uzeti voda. U toku suÅ”nih ljetnih mjeseci, njegova izdaÅ”nost se smanjuje ali kao Å”to je reÄeno, nikada ne presuÅ”uje.
Nakon Korita, planinarska staza vodi i dalje kroz usjek OÅ”tri umac, po neugodnom siparu, sve do prvog križanja planinarskih putova na kojem treba skrenuti lijevo prema lovaÄkoj kuÄi OsiÄine. Odvojak je dobro oznaÄen i teÅ”ko ga je promaÅ”iti. InaÄe postoji i drugi odvojak neÅ”to viÅ”e položen od ovoga.
Nakon napuÅ”tanja sipara treba nastaviti uspon u smjeru zapada, a zatim strmo uzbrdo kroz stijenu u smjeru sjevera. Ovaj dio uspona vodi po graÄenoj stazi koju su bujice na puno mjesta napravile vododerinom. Sve je dobro opskrbljeno smjerokazima i nije moguÄe odabrati krivi smjer. Poslije spomenutog kamenjara ulazi se u visoku borovu Å”umu, nažalost stradalu u požaru i pitanje je koliko Äe je se oporaviti, i vodi oÅ”tro uzbrdo po serpentinama do lovaÄke kuÄe OsiÄine (1353 m). Ovaj predio Biokova zove se Borovik pa je jasno zaÅ”to je dobio upravo takvo ime.
Kada se proÄe lovaÄka kuÄa , treba nastaviti uspon i dalje kroz borovu Å”umu, po serpentinama, sve do izlaska na križanje sa grebenskom biokovskom planinarskom stazom. Na ovom križanju planinarska staza se raÄva; desno (istoÄno) vodi za Motiku, i lijevo (sjeverno) za Svetog Iliju. Markacija vodi do vrtaÄe u kojoj se nalaze napuÅ”teni MataÅ”eviÄa stanovi (Jezero) gdje je i voda u zapadnom dijelu vrtaÄe uz stijenu. Za dosegnuti vodu treba Å”tap ili konopÄiÄ ali je upitna pitkost ove vode. Ako nema drugog izbora i ako se mora uzeti ova voda, preporuÄuje se koriÅ”tenje uz upotrebu dezinfekcijskih sredstava.
Iz vrtaÄe se izbija na greben i po njemu se za samo 10-tak minuta stiže na vrh Sveti Ilija.
Vrh Sveti Ilija i njegov hrbat nalaze se sjeverozapadno od srediÅ”njega dijela Biokova, iznad zaseoka Rastovac u opÄini Zagvozd. Ime vrha i nadmorska visina su napisani na kamenu ispred ulaza u kapelicu, a planinarski žig je ugraÄen u desni zid.
Kapelica koju su izvorno obnovili mjeÅ”tani iz župe Zagvozd 2000. godine je lijep sakralni objekt na Biokovu, sazidan na starim temeljima iz Biokovskog kamena uz minimalnu uporabu betona. Iznad ulaznih vrata u kapelicu je smjeÅ”tena kamena ploÄa koja podsjeÄa posjetioce tko je i kada obnovio ovaj sakralni objekt. U kapelici iznad improviziranog oltara nalazi se zanimljiv odlijev s prikazom Svetog Ilije Ognjenog u kolima s plamenim konjima, a na oltaru se izmeÄu dviju svijeÄa može ostaviti koja kuna lemuzine.
Vrh Sveti Ilija je jedan od najljepÅ”ih vidikovaca u Hrvatskoj. Na njemu treba zastati dovoljno vremena da se sa sobom u dolinu ponese sva ona ljepota koja se s njega pruža. Na ovom vrhu Äovjek brzo shvati Å”to je to Å”to planinare vuÄe i Å”to im hrani duÅ”u da su spremni proliti potoke znoja da bi se naÅ”li u ovakvoj situaciji. Crkvica posveÄena Svetom Iliji nije zakljuÄana i za muku može poslužiti kao dobro skloniÅ”te ako se posjetitelj ovog vrha naÄe u nevolji.
Izvor: Planinarenje.hr
Od Francuza do divokoza
Proteklog vikenda grupa splitskih planinara uspela je ovu stazu. Vrijeme je do dolaska na Sv. Iliju bilo savrÅ”eno - pretežno oblaÄno i suho. Planinari se nisu vratili istim putem nego su krenuli grebenom na zapad, prema vrhu Å Äirovac. Od "osvajanja" Å Äirovca ipak nije bilo niÅ”ta jer je poÄelo grmljavinsko nevrijeme pa je krenuo spust stazom koja inaÄe vodi prema selu TopiÄi. Upravo u vrijeme ovog spusta, planinari su mogli uoÄiti divokoze, jedan od zaÅ”titnih simbola najviÅ”e obalne planine u Hrvatskoj. Zahtjevna staza puna sipara bila je dodatno izazovna zbog kiÅ”e i klizavog terena. Umjesto u TopiÄe, planinari su skrenuli na Bast, Äime je cijela tura dobila kružni karakter.
Od zanimljivosti spomenimo da su planinari na ovoj planinarskoj turi, koja je u literaturi opisana kao jedna od zahtjevnijih u Hrvatskoj, naiÅ”li na francuskog trailara. NiÅ”ta tu ne bi bilo sporno da se nije odluÄio popeti na Sv. Iliju iz Basta - bez kapi vode. SreÄom po njega, radilo se o oblaÄnom danu Å”to je bitno smanjilo potrebu za tekuÄinom, a najvažnije, u svojoj žurbi stao je na skloniÅ”tu na oko 1350 metara nadmorske visine gdje su mu tamoÅ”nji planinari dali vodu, ali i upozorenje da bez vode viÅ”e ne ide na Biokovo.
Trag ove zahtjevne ture možete pogledati na ovom linku, a u fotografijama s izleta možete uživati u nastavku.
