Na Dan žena Split je dobio još jednu laticu Splitskoga cvita, a s dolaskom proljeća počeli smo predstavljati i mlade ljude nominirane za Splitski pupoljak.
Riječ je o manifestaciji koja se “rodila” iz Splitskog cvita, a u prvi plan stavlja mlade ljude. Mlade koji se ističu svojim radom, volonterstvom i doprinosom gradu Splitu.
Drugi ovogodišnji pupoljak je mladi pravnik Josip Perkušić.
Rođen je u Splitu prije 24 godine. Danas je magistar prava i trenutno radi u odvjetničkom uredu kao odvjetnički vježbenik. Pored toga, njemu je pripala čast zastupati mlade Hrvatske u najvećoj svjetskoj međunarodnoj organizaciji – u Ujedinjenim narodima.
Kako si se odlučio baš za Pravni fakultet?
"Bio sam društveno određen i htio sam studirati neki fakultet koji spada u društvene znanosti, ili Filozofski ili možda psihologiju. Prevagnulo je pravo, uvijek sam bio pobornik argumenata, zanimaju me određene činjenice i pravne norme koje bi mogle pripomoći u određenoj raspravi, to je jedan od razloga. Drugi je taj što sam smatrao da mi Pravni fakultet može više pripomoći u mojoj daljnjoj karijeri. Smatrao sam da ću se više pronaći na Pravnom fakultetu, pa sam se na kraju odlučio za Pravni fakultet. Tim putem sam i krenuo, što će se ispostaviti da je bio dobar odabir.
Fakultet mi je dao dosta i kroz društveno angažiranje, na način da sam dosta se iskazao i kroz predstavljanje studenata, kroz studentsko pravobraniteljstvo, gdje sam također zastupao prava studenata. Poslije me to dovelo na taj put da predstavljam mlade pri Ujedinjenim narodima. To je sve uzročno-posljedično vezano, išlo je korak po korak. Pobornik sam toga, da stvari u životu moraju ići korak po korak, sve ono što čovjek mora proživjeti u životu, da se to i proživi, da se ne preskaču neke stvari."
Bio si odličan student, dobio rektorovu nagradu, bio stipendist grada. Koliko je bilo odricanja za vrijeme studiranja?
"Moram priznati da je bilo, ali to je više bilo odricanje u vrijeme kad je bilo učenje za ispite. Ja nisam nikada bio kampanjac, nego sam se trudio sve sustavno raditi. Lakše je kad se radi na vrijeme, nego kad je neka priša, onda je prisutan presing i ne može se to kvalitetno napraviti. Mislim da je smisao svega organiziranost, da osoba sve odradi na vrijeme, da sustavno odradi neke stvari i ne čeka zadnji trenutak koji zna biti koban za neke stvari. Pravni fakultet ipak omogućava određenu sferu, zato sam ga i upisao, jer omogućava da se osoba razvija u smjeru kojem želi.
Pravnik se može razvijati u raznim smjerovima, može sutra raditi u pravosuđu, u državnoj upravi, može biti poduzetnik, svaki odvjetnik je poduzetnik, on upravlja svojim poslom, može obavljati neke društvene stvari, imamo razne diplomate nakon završenog prava. Pravo pruža širok spektar mogućnosti unutar svog kurikuluma. Omogućava mladim pravnicima da se oni orijentiraju unutar studiranja u smjeru u kojem oni žele i upravo mi je taj fakultet dao određenu podlogu za dalje i u toku studiranja me zapravo definirao u kojem smjeru se ja osobno vidim. Mislim da je Pravni fakultet općenito dobra platforma za razvijanje nekakvih društvenih afiniteta. Neki bi se nakon svih obveza na fakultetu išli družiti s nekom ekipom, a ja bih se družio s kolegama koji su bili po studentskim zborovima, savjetima mladih. To vam postane uobičajen život."
Na tržištu je dosta pravnika i nije lako zaposliti se. Koliko je tebi bilo teško naći posao?
"Sada već imam tri-četiri mjeseca iskustva u odvjetničkom uredu i moram priznati da nije baš lagano naći posao. Pravni fakultet završava dosta ljudi. Mislim da su ljudi s vremenom shvatili da je prevelik broj pravnika, pa posljednjih godina manje ljudi upisuje fakultet. Teško je naći posao, posebno u Splitu jer je pravo vezano uz gospodarstvo. Gdje gospodarstvo nije jako nema ni mjesta za pravnike, sustav pravosuđa nije toliko velik, npr. država je raspisala javni natječaj samo za 5 vježbenika za Split, za grad od 200 tisuća ljudi.
To dovoljno govori o tome koliko je malen broj mjesta za pravnike, a dosta ljudi završava Pravni fakultet. Meni osobno nije bilo lagano naći posao, a s obzirom da ništa ne dolazi iz prve, treba biti uporan u svemu. Ja to govorim i svojim kolegama koji su završili kad i ja i još su uvijek nezaposleni. Samo treba biti uporan. Nisam ni ja odmah dobio posao, trebalo se javljati na više adresa. Ja sam krenuo raditi u odvjetničkom uredu. Završio sam fakultet prije 10 mjeseci. Iskreno, mojih 10-15 kolega koji su završili u roku kao i ja našli su posao, i rade ili u odvjetničkom uredu ili kao sudački vježbenici."
Kako je došlo do angažmana pri Ujedinjenim narodima?
"Na petoj godini fakulteta, ja sam bio demonstrator na katedri za Međunarodno javno pravo. Imao sam diplomski rad iz Međunarodnog javnog prava na temu uloge Ujedinjenih naroda u zaštiti i očuvanju prava izbjeglica i migranata. I onda sam bio u fazi pisanja rada i održavanja vježbi s profesoricom Vesnom Barić Punda. Krajem 4. mjeseca bio je raspisan javni poziv preko udruge Info zona. Malo sam razmišljao, nisam odmah odlučio. Jesam li ja baš taj? Hoću li moći to adekvatno obavljati? Sigurno će se javiti dosta ljudi, bit će dobra konkurencija.
Nisam baš odmah striktno odlučio, a s druge strane to je ta jedna pravna podloga. Bio sam i predsjednik Savjeta mladih u Splitsko-dalmatinskoj županiji. I to mi je jedno iskustvo rada s mladima, a javni poziv je zahtijevao te dvije stvari - da je netko visoko obrazovan, da je riječ o društvenoj znanosti, a s druge strane, da ima iskustvo rada s mladima. Meni je rad kroz županijski Savjet mladih, i Studentski zbor sveučilišta, dao tu jednu sferu jer sam imao dosta iskustva rada s mladima. Važno je prepoznati potrebe vršnjaka, što je moguće napraviti. Nije moguće dosta napraviti, posebno kad niste u poziciji moći, ali iz ove sfere se može napraviti određene stvari. Svaki pomak je bitan. Dobar je taj osjećaj kad se nešto napravi, pa makar bio taj jedan mali koračić, ali dobar je osjećaj kad se može promijeniti na bolje.
Tako da su to te dvije komponente potrebne za taj javni poziv. Ja sam se javio zadnji dan i onda nakon toga nije bilo ničega dva mjeseca. S obzirom na koronu, ja sam mislio da je sve obustavljeno, i na kraju su nas pozvali na pisanu provjeru, a nakon toga na intervjue. To je bilo na engleskom jeziku, samo jedan mali dio na hrvatskom, zatim smo išli pred povjerenstvo koje nas je propitkivalo o tome imamo li strah, tremu od javnog nastupa. To je zaista i bitno. Nekidan sam imao jedno izlaganje pred Vijećem EU, pred 40-50 ljudi koji imaju znanja o određenom području i sad bih ja njima trebao držati predavanje. Tako da, to je isto važna komponenta, da osoba koja to obavlja nema straha od javnog nastupa. Oni su napravili analizu i izabrali mene kao mladog delegata. Bila mi je posebna čast što sam izabran. Trenutno ne mogu biti tamo i dati još veći doprinos, ali i ovako pokušavam maksimalno dati, nakon radnog vremena."
Čime se baviš u slobodno vrijeme?
"Zadnja dva-tri tjedna su mi baš intenzivna, a nakon toga odrađujem ovaj dio za Ujedinjene narode, pišem razna izvješća, razne pripreme. Još pohađam njemački jezik u Centru za strane jezike, a slobodno vrijeme provodim u druženju s prijateljima. Vikendom idem na planinarenje, to prakticiram zadnjh 4-5 godina. Otići na visinu i uhvatiti malo svježeg zraka. Volim putovati s prijateljima na lokacije u krugu od 200 kilometara, šetanje, prije sam više išao u kazalište, volim pogledati dobru predstavu. Volim ići u kino, zapravo sve ono što vole mladi. Prije sam dosta dugo trenirao nogomet, a sada šetam ili trčim."
Bi li išao živjeti u inozemstvo da ti se pruži prilika?
"Iskreno, vidim se dugoročno u Splitu, ali ne bih isključio opciju da jedan dio života provedem u inozemstvu jer smatram da se osoba može upotpuniti ako ostvari sve svoje potencijale, a nekada ih ne može ostvariti u državi iz koje dolazi. Ne bih isključio odlazak u inozemstvo na jedno kraće vrijeme ako mi se pruži prilika da nastavim školovanje u inozemstvu. Ali definitivno se vidim dugoročno u Hrvatskoj, volio bih da to bude u Splitu, naravno ako budem mogao ostvariti sve svoje ambicije, svoje afinitete. To je moja želja, a sad ne znam kako će se sve to skupa izvesti."
Je li te iznenadila nominacija za Splitski pupoljak?
"Je, moram priznati. Znao sam o čemu se radi, da se dodjeljuje mladim osobama na području grada Splita. Zapravo se tom nagradom pridaje značaj osobama koje su se već u mladoj dobi iskazale. To mi je izrazita čast i zadovoljstvo, i nadam se da neću one koji su me nominirali u nastavku svoga života i karijere razočarati."