Splitsko se ljeto tradicionalno otvara glazbeno-scenskim djelima, najčešće operama, a ove nas godine čeka izvedba „Tosce“, Puccinijeva djela neupitne kvalitete koje od svoje prve izvedbe u Rimu 1900. pa sve do danas oduševljava ljubitelje opere. Na konferenciji za novinare cijeli je kreativni tim kao posebnu važnost ove opere istaknuo odnos prema monumentalnoj pozornici Peristila, a ravnateljica Opere Ivana Srbljan naglasila je da je izabrani solistički trojac ono što bi se doslovno moglo nazvati pjevačkom reprezentacijom.
Intendant Vicko Bilandžić osvrnuo se na svoj prvi susret s operom „Tosca“ na programu.
- Našavši ovo djelo u programu koji sam zatekao, „Tosca“ me čak i kao opernog laika, jer ne sramim se reći da sam operni laik, oduševila. Smatram da je ovo djelo koje bi svaki građanin koji drži do sebe morao barem jednom pogledati, ujedno i nešto za što svi moramo ponosno znati da se odigralo na Peristilu. Kad se spominju ovakve opere na programu kazališne kuće, treba imati na umu da se radi o skupoj produkciji s enormno velikim orkestrom. Mislim da autorski tim radi fantastično, čak se i turisti skupljaju iza ograde i pobožno slušaju. Zahvaljujem lokalu Luxor na iznimnoj suradnji, Peristil je naš domaći teren i imamo naum ostati u suživotu s gradom. Značaj otvaranja Splitskog ljeta opernom premijerom kulturna je baština koje se nećemo odreći.
Maestro Ivo Lipanović iskreno je progovorio o izazovima koji prate izvođenje ovog remek-djela na monumentalnoj peristilskoj pozornici.
- Ovo je moja treća domaća „Tosca“ u režiji moga prijatelja i bivšeg intendanta Gorana Golovka koji mi je napravio veliku „trapulu“ – u ovom je djelu orkestracija toliko gusta da je problem i kad je orkestar u rupi, a on je osmislio jednu ambijentalnu, drugačiju atmosferu, u kojoj smo odmah na početku shvatili da će akustika biti problem za koji nalazimo rješenja. Orkestru odajem priznanje na strpljivosti i trudu. U 69 godina akustičkih istraživanja na Peristilu došli smo do optimalne situacije, nije se lako boriti s tim uvjetima, divim se orkestru koji je prihvatio nove okolnosti i vjerojatno ćete čuti sasvim novi zvuk. Napravit ćemo sve da se pjevači čuju i drago mi je što surađujem s ovih troje izuzetnih umjetnika koji znaju svoj posao bez ikakvih znakova. Na početku presice našalili smo s tim da se znamo i porječkati, Luciano i ja na prvoj smo probi imali situaciju s podešavanjem zvuka solista i orkestra, ali iskreno ću vam reći – svaka je prva proba u mojih zadnjih 36 god na Peristilu kaos dok se ne snađeš, ne vidiš gdje je bolja akustika. Zato i postoji više proba prije generalne da se sve riješi.
Redatelj Goran Golovko također se referirao na specifičnosti ove „Tosce“ u odnosu na prethodne, ali i značaj samoga dramskog predloška kroz povijest.
- Zahvaljujem sadašnjoj upravi HNK-a što me ostavila na repertoaru zatekavši „Toscu“ i moje ime i hvala intendantu što je dopustio da koristimo Peristil u svom izvornom ambijentalnom arhitektonskom obliku. Vrijeme je da razmislimo o tome kako koristimo svoju kulturnu baštinu. Moramo paziti da nas ne odnese tehnokracija i želja za brzim ostvarenjem profita. Mijenjati ustaljene navike vrlo je nezahvalno, ali moram biti zahvalan maestru i orkestru što su poduzeli taj napor da se zajedno prilagodimo novoj situaciji, nadam se da će zvučna slika biti na visokoj razini. Zahvalan sam trolistu solista koje imamo na njihovoj kooperativnosti i volji, oni su veliki profesionalci, ugodni suradnici i umjetnici vrlo visoke scenske inteligencije koji se snađu na licu mjesta i brzo nađu rješenje. Njima treba pridodati i naše lokalne snage u manjim ulogama koje su odgovorile na visokoj razini, kao i zbor u velikoj skupnoj sceni. Mislim da smo napravili predstavu koja uspijeva na Peristilu ostvariti postmodernu estetiku te značenja koja postoje u libretu, a pritom nismo iznevjerili ni libreto ni glazbu. Publika će moći uživati u jedinstvenoj slici peristila u 3 različita prostora i ozračja. Peristil vješto glumi sva tri prostora na decentan i nenametljiv način. Sardouova drama na kojoj se temelji libreto remek-djelo je sama po sebi, a uz politička previranja i tijek vremena, operna je „Tosca“ u svojoj popularnosti preuzela prvo mjesto. Još jednom zahvaljujem svim suradnicima, tehnici koja radi lavovski posao, administraciji i propagandi, upravi prije svega i nadam se da ćete, ako nas vrijeme posluži, uživati u tri sjajne izvedbe.
Nacionalna prvakinja Kristina Kolar u naslovnoj ulozi izrazila je veselje zbog rada s dobro poznatim kolegama na ovom antologijskom glazbenom djelu.
- Hvala intendantu i ravnateljici Opere na ovoj prilici, imala sam priliku raditi u divnim produkcijama ove Opere, a posebno se veselim izvedbi u Splitu. Peristil je jako izazovan i zanimljiv, na nas utječu i vanjske prilike, vjetar i akustika, a „Tosca“ je ktome i gusto orkestrirana, ona ima svoje prohtjeve u smislu izvođenja i intenziteta. Taj je balans lakše postići u zatvorenom prostoru. Imamo još dva dana da se prilagodimo uvjetima. Moramo biti jako oprezni i pametni, čuvati glas i zdravlje, ali i dati sve od sebe jer svoj posao radimo za publiku. Hvala maestru Lipanoviću i redatelju Golovku s kojima sam već ugodno surađivala, kao i s kolegama Dorotićem i Batinićem. Na kraju cijele priče, prijateljstva koja ostvarimo na pozornici s divnim ljudima ostanu ti uvijek u srcu. Lijep je to posao u kojem nosiš uspomene za cijeli život.
Tenor Domagoj Dorotić, prvak Opere zagrebačkog HNK-a, prisjetio se svog splitskog debija u „Macbethu“, dijeleći oduševljenje s kolegicom Kolar.
- Moj prvi nastup u Splitu početak je moje solističke karijere, za što me vežu lijepe uspomene. Zahvaljujem upravi HNK-a, maestru i svim kolegama. Velika mi je čast i izazov nastupiti s „Toscom“ koja se vrlo rijetko izvodi na otvorenom, u specifičnim uvjetima koji su i izazov i poticaj. Nadam se da ćemo opravdati tu priliku da se pokažemo u punom sjaju.
Nacionalni operni prvak Luciano Batinić također je vrlo iskreno progovorio o svim izazovima i radostima ovako zahtjevne i važne opere na otvaranju Splitskog ljeta.
- Hvala intendantu i direktorici na pozivu, u Splitu se osjećam kao doma, moram istaknuti da sam se rodio u Splitu, ali sam zapravo Makaranin. Kao što je maestro Lipanović spomenuo, u teatru postoji još jedan unutarnji, naš teatar kad se znamo i porječkati tražeći rješenje, ali to tako mora biti kad osjećate da dajete 120% i da želite da sve ispadne najbolje moguće. Maestro se potrudio izbalansirati naše glasove i glasnoću orkestra, vjerujem da zvučimo odlično. Svi smo znali da dolazimo na Peristil koji je zahtjevniji nego teatar, a vjerojatno su nas i pozvali jer znaju da imamo glasove koji mogu probiti tu akustiku. Hvala redatelju Golovku s kojim prvi put surađujem, ovo mi je jako lijepo iskustvo i volio bih ga ponoviti. Za produkciju je posebno značajan i gospodin Radovniković čiji su kostimi fenomenalni, sad smo uistinu i iskreno zadovoljni time kako izgledamo, ne morate glumiti oduševljenje, u takvom je kostimu i gluma lakša. Uistinu mi je zadovoljstvo biti tu i veselim se ovoj premijeri.
Kostimograf Mladen Radovniković i scenograf Marin Gozze zaslužni su za vizualni aspekt predstave.
Radovniković je zahvalio na pohvalama i u emotivnu obraćanju izrazio veselje zbog rada na ovoj operi.
- Meni je ovo druga „Tosca“, prva je bila u Sarajevu, no pristup je s moje strane u dogovoru s redateljem Golovkom potpuno drugačiji. Ova mi je „Tosca“ više legla, romantičnija je, filmskija. Hvala redatelju na iznimnom povjerenju, hvala solistima na lijepim riječima i srčanosti. Proces stvaranja kostima nije jednostavan, primjerice, u Splitu je izbor svega što možete nabaviti sužen. Posebno hvala krojačicama na strpljenju s preinakama. Sinoć se Kristina Kolar pojavila u kostimu, dođu ti suze na oči, pa Luciano koji je udahnuo i ušavši u svoj kostim postao taj lik... Kad osjetim da ih je kostim dodatno potaknuo da daju maksimum, posebno sam emotivan.
Scenograf Marin Gozze fukisrao se na održavanje ravnoteže između postojećeg stanja na Peristilu i priče koju Golovkova „Tosca“ želi razviti.
- Ovo mi nije prvi susret s Peristilom kao pozornicom. Peristil kao antički okvir u sebi sadrži sve elemente koji su nama potrebni za ovu operu. Imamo dva interijera i jedan eksterijer, no prostor crkve je polueksterijer, mjesto javnog okupljanja. Tu su stupovi, kapiteli i zabati nadograđivani u antičkom ambijentu u slikama koje ćete vidjeti. Ranijih mi je godina bilo tehnički lakše jer Peristil nije bio umiven i sređen kao danas, i neka je, dapače, ali danas sam prisiljen zadržati antički karakter Peristila koji se uspio suprotstaviti i zvoniku i kapelicama i baroknom balkonu, što govori o snazi prostora u kojem radim. Nadam se da smo i akustički pomogli pjevačima svojim rješenjima.
Ravnateljica Opere Ivana Srbljan osvrnula se na snalaženje s programom koji ju je dočekao na toj funkciji.
- Iako smo zatekli definirani program, sudjelovali smo u donošenju mnogih odluka pri realizaciji i doživljavamo ovaj projekt kao svoj. Imamo sjajan autorski tim i izvođače. I sama sam pjevačica pa moram istaknuti da svi pjevači koji nastupaju imaju prelijepe glasove, fantastično izgledaju u svojim ulogama i još ljepše zvuče. Scena i kostimi su inovativni i izuzetni. Maestro sigurnom rukom inspirativno vodi sve naše ansamble i vjerujem da imamo dobitnu kombinaciju za izuzetan glazbeno-scenski doživljaj. Između dvije izvedbe Tosce bliži nam se i izvrstan koncert Sonje Runje i Edina Karamazova u Vestibulu, dakle kombiniramo komorni prostor i dvoje izuzetnih umjetnika. Runje je barokna altistica koja izvodi svoju glazbu diljem svijeta, a Karamazov je hrvatski virtuoz zavidne svjetske karijere. Sljedeći je koncert na Peristilu jubilarni koncert splitske klape Šufit, s gostima Zoricom Kondžom i Tedijem Spalatom, a ovim nastupom renomirana domaća klapa obilježava 30 godina rada.
Intendant Vicko Bilandžić osvrnuo se i na jedinstvenu priliku da splitska publika u dvjema izvedbama pogleda plesni spektakl „Decadance“.
- Dolazi nam „Decadance“, možda i najznačajnija plesna predstava u Hrvatskoj u zadnje dvije godine. Dvije izvedbe koje nam slijede značajan su događaj za grad Split, koreograf Ohad Naharin je svjetski poznat, a zbog prava na izvedbu ove koreografije Splitsko je ljeto u principu zadnja šansa da se u Hrvatskoj ove dvije predstave vide. Preko našeg newslettera ljubitelji baleta dobit će i kôd za popust na ovu predstavu o kojoj ćemo još izvještavati. Na kraju, vezano za današnju presicu, vidite da ovdje vlada iskrenost, mi možemo imati i razna mišljenja pred novinarima jer si vjerujemo i surađujemo. Mi ćemo kao uprava nastaviti eksperimentirati i tražiti nova rješenja, kao što su Runje i Karamazov u Vestibulu, terasa galerije Meštrović s jazzom… Tražimo nova rješenja i ne bojimo se inovativnosti – cilj je na kraju svima isti – da publika uživa u onome što smo joj pripremili.
