Rijetko se na ovim prostorima može naći sportaš, ili još bolje košarkaš s toliko medalja s velikih natjecanja. Ako nabrojimo samo zlatne, imamo posla. Zlato na OI u Moskvi 1980., zlato na SP na Filipinima 1978., čak tri zlata s europskih prvenstva. S Jugoplastikom je osvojio jedno prvenstvo i dva Kupa, dva Kupa Radivoja Koraća. Igrao je i za Scavollini i Beneton, s momčadi iz Pesara osvojio Kup pobjednika kupova. „Zlatni dečko“ rodom je iz Pule ( godište 1953. ) i baš se u karijeri nauživao trofeja. Jerkov je kroz te sedamdesete imao čast biti jedan od velikih: Krešo, Rato, Pere, Šolman, Giergia, uz imena s prostora bivše države. Teško su ga nagovorili da trenira košarku, ali kada je došao pod obruče, to je bilo to! U to vrijeme njegovih 208 cm visine bilo je nešto što mnogi europski klubovi nisu imali. Zvali su ga i Beograd i Zagreb, a on se s 19 odlučio za Split. I Jugoplastiku. More je učinilo svoje, korijeni roditelja, otac sa Žirja a majka s Korčule. Već dugo je i jedriličarski zanesenjak, dugo ima svoj brod i često je sudionik na mnogim regatama u društvu prijatelja.
Želina sportska obitelj dala je i jednu od najboljih hrvatskih odbojkašica u povijesti – Miu Jerkov.
Željko Jerkov je posljednjih godina aktivno angažiran u sportu i za dobrobit sporta. Predsjednik je Hrvatskog kluba olimpijaca, sudjeluje u izradi novog Zakona o sportu. Uhvatili su ga na putu, posjetio je staru majku u rodnom gradu.
- U Puli sam kod matere, dobro je, ima 91. godinu...
Ako usporedite košarku iz vremena sedamdesetih, pa i početke osamdesetih dok ste Vi igrali, i ova danas, kako bi ih prokomentirali.
- To je bio bum košarke, taj početak sedamdesetih kada smo bili zlatni na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani. To je bila sportski spektakl, košarka je tada ušla u domove, košarka se prenosila uživo, poslije je televizija prenosila i ligaška natjecanja. Sad možete zamisliti državu s 20 milijuna stanovnika koja ima tri jaka Hrvatska kluba: Zadar, Zagreb i Jugoplastiku, pa zatim pet pravih srpskih klubova, pa Olimpija, Bosna, Rabotnički.... Puno igrača je tada bilo, puno kvalitetnih igrača, tada se jedan talent brusio dugo, dugo. Danas imamo državu s oko 4 milijuna stanovnika i 12 klubova. Kvaliteta nikako ne može biti ista.
Kaže Jerkov pa nastavlja:
- Mi smo bili avangarda, klubovi su bili pravi i imali smo bolji kvalitet života. Mi smo od košarke odlično živjeli. Mi smo imali novce, stanove, kupovali aute svako malo. To je bio gospodski život. Mi smo putovali avionima, čarter letovima, to je danas misaona imenica. A to je bilo prije 40, 50 godina. Ulagalo se u sport, danas smo sport zaboravili.
A kakva je situacija danas? Košarkaši igraju za 1000 eura mjesečno, nemaju nikakve beneficije. Evo detalj. Nema građevinskih radnika, stipendiraju se djeca od 14 godina za tu profesiju s 4 000 kn mjesečno. Kažu i to je malo. Ok. Rukometašice imaju 2000 kn stipendije koje niti ne dobivaju. I to je sramota. Mi pumpamo u sve, kulturu, poljoporivredu, u sve, samo ne u sport!
U zemljama siromašnijim od nas više se ulaže u sport. Kako to? Politika je licemjerna prema sportu. Rukometašice osvoje treće mjesto na Europskom prvenstvu. To je bajka. A od bajke se ne može živit. Rezultat padne s neba, pa mislimo – past će i novac. E pa neće. Nismo razvili sustav koji donosi rezultat. Momčadske sportove nam vode Hercegovci. Košarka, rukomet, tenis- opet Hercegovci i Bosanci.
Nama je sustav sporta urušen, mi nemamo sustav razvoja igrača. Cijela je priča u novcima i zato od države tražimo 1% državnog proračuna ili milijardu 300 milijuna kuna godišnje. To je cca 1% DBP-a. Sad imamo samo 0,02 %... To je premalo za sport. U Hrvatskoj se 280 000 mladih bavi sportom i neće se vojnici stvoriti za kompjuterom, pametni ljudi hoće, ali i tjelesni invalidi. Ispali smo iz bivše države u sportu, ali u EU nikad nismo ušli. Poslije Malte smo u izdvajanju za sport. Poslljednji. Najmanje izdvajamo. Najmanje.
Malo o aktualnoj košarci. „Žutima“ dobro ide ove sezone, mogli bi uzeti neki trofej.
- Uprava je podigla proračun, ne previše ali to je dobro. Mi ipak proizvodimo neke igrače, ali za razliku od Zadra i Cibone, u odnosu na njihove budžete – mi smo siročići. Ova je sezona strašno komplicirana, ne igra se, pa se igra užurbano. Pa ozljede, faktor sreće, ali evo, do sad smo relativno dobro sve to izgurali. Ritam je žestok, ali Split ima kvalitetu i iskustva. Ne bi bilo iznenađenje da osvoje neki trofej, Kup ili Prvenstvo - svejedno. A što se tiče ABA lige tu nas „šišaju“ bogatiji s buđetom. Olimpija koja ima otprilike 9 milijuna eura budžet a Hrvatski klubovi koji zajedno nemaju niti pola... Nemamo mi tu šta tražit.
Kako bi ocijenili rad trenera Ivice Skelina kroz proteklo razdoblje?
- Ne bih komentirao, nisam pogledao dovoljno utakmica. Ima rezultat i to ga drži, nema tu puno filozofije.
Tako zbori jedan od najtrofejnijih košarkaša s ovih prostora. Željko Jerkov, hodajuća košarkaška legenda. Da, kada je on igrao bila su to neka druga vremena. Naravno da su bila druga, ali su bila i bolja. U sportskom smislu. Ali s više ulaganja u sport možda možemo opet pisati povijest.