Za legendu legendarni auto. Citroën DS, u nas poznat kao "žaba", dovest će večeras Mišu Kovača na Poljud u VIP ložu. Zašto baš "žaba". Zato jer je i on vozio. Kasnih sedamdesetih, preciznije 1977. godine, stari tip videonadzora, tj. sa ponistre uočio je Mišu kako se sa njom parkirao u Varošu na početak Križeve, ondašnje Ivančićeve. Bija je Splitski festival, šta je normalno. A pisma je bila "Noćas ćemo zemlji ko materi reći" s klapom Maslina.
Manje nego što je Mišo prodao ploča, žaba se prodala, mahom u Francuskoj, u miljun i po primjeraka. A Mišo još nije. Iako je digao ruke od volana mi od njega nismo. Žabu su po Splitu neki zvali i makinjom za teleportaciju jer im se činilo da su jednog čovika zvanog Kontrola leta vidili na više mista. E, i on je vozija prije nekih 10 godina žabu.
A kako žaba digne zadnje noge za prominit kola pitali smo Mihovila Lušića, zaljubljenika u Citroen vozila i vlasnika "žabe" s najpoznatijim suvozačem Mišom.
- Najjednostavnije od svih auta na svitu. U sebi jedan kavalet koji se stavi ispod praga. Digne se na najveću razinu hidraulikom, stavi se kavalet i onda se spusti na njega, a kola se uvuku kao avion. Ima više tih upravljivih razina. Kad se ugasi nakon nekog vremena legne na nekih 5 centimetara od poda. Kad je upalite njoj se prvo digne prednji kraj, pa zadnji i dođe na osnovni nivo. Najudobnije je to auto svih vremena i sofisticirana je bila za ono vrime. Ljudi krivo misle da valja u okukama, al kako kome. Ima avionski ovjes, hidraulične kompenzatore koji su punjeni dušikom i uljem, prerađen da bi bio na žabi - priča nam Lušić.
Cije takvim oldtimerima uvijek rastu, a njegov će sad imat i priču koja prodaje. Al žabu, kaže Lušić, ipak ne prodaje.
Zna se, takvi su najskuplji. I kad dignemo ruke za Hajduka i za Mišu, a bogumi i za naše u istražnom pritvoru - nit je predaja nit prodaja.