[VELIKO-SLOVO-POV]V[KRAJ-VELIKO-SLOVO]rijeme je da u rubrici "Šta'š doma" odemo izvan Lijepe naše, ali ne daleko, odmah preko granice - u "svetu zemlju" Hercegovinu. Teško je bilo odabrati sve lokacija predivnog juga BiH, a u prvom dijelu svibnja organizirao sam izlet za volontere iz udruge Žrvanj koji su u dva dana vidjeli ljepote Stolca s Radimljom, Daorsonom i tvrđavom Vidoški grad, Ravno sa plodnim Popovim poljem i čudesnom špiljom Vjetrenicom, Mogorjelo kod Čapljine, Međugorje, Hutovo blato, Počitelj, slapove Kravice i Ljubuški sa svojim starim gradom.
Prvoga dana posjetili smo Stolac i Ravno i upravo je to glavnina prvog od dva dijela hercegovačkog putopisa.
Za prijeći BiH granicu trebate imati valjanu osobnu iskaznicu, a u eurima ćete moći plaćati gotovo bilo gdje. Ipak, većinom očekujte povrat novca u konvertibilnim markama. U dva dana boravka u Hercegovini da se zaključiti da su cijene u trgovinama vrlo slične ili tek nešto niže nego u Hrvatskoj, cijene goriva su također vrlo slične, tako da su prošla vremena kada je BiH za nas bila jeftina destinacija. Ipak, cijena spavanja i polupansiona u apartmanima je prilično niža nego u Hrvatskoj, a cijene svježeg voća, barem onog na koje smo naišli, vidno je je niža nego kod nas. Primjerice, u turističkim lokacijama kilogram trešanja platit ćete 3 eura, a u isto vrijeme na splitskom Pazaru cijene su bile od 7 do 12 eura (rane trešnje).
Iz Splita smo ranim jutrom krenuli na Dugopolje i dalje autocestom do graničnog prijelaza Crveni grm iza Vrgorca. Nakon ono malo BiH autoceste na jugu, skrećemo na Čapljinu, a svi se nalazimo u Radimlji, poznatoj nekropoli punoj stećaka, nekoliko kilometara zapadno od samog Stolca. Vrijeme putovanja je oko dva sata.
Polje stećaka
Dočekalo nas je ljubazno osoblje JU Radimlja i njihov vodič. U tamošnjem prezentacijskom centru prvo smo pogledali dokumentarni film o Radimlji i Stocu, a potom nas je vodič proveo kroz samu nekropolu. Ovo impresivno nalazište stećaka, vjerojatno najveće u svijetu, nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Slučajno ili ne, baš kao i u našoj Cisti i baš kao na nekoliko drugih lokacija, za vrijeme "Austrije" ceste su probijene točno kroz polje stećaka, dobrim dijelom devastirajući ovaj povijesni biser, podijelivši ga na dva dijela, baš kao da se ciljano željelo zatrti tragove identiteta ljudi ovih podneblja. Znanost kaže da su stećci srednjovjekovni nadgrobni spomenici, vjerojatno imućnijih ljudi toga doba, a oni koji vole zaviriti "iza" znanosti reći će vam da su ove isklesane kamene gromade znatno starije, možda i iz prapovijesnog doba, odnosno da su vidljivi natpisi i reljefi nastali na znatno starijim kamenim blokovima nastalim u ilirsko ili još starije vrijeme. Bilo kako bilo, Radimlja je tek jedan od jakih stolačkih povijesnih aduta koji će ga u neko još nadolazeće vrijeme pretvoriti u pravu meku za ljubitelje arheološkog i povijesnog turizma.
Duh ilirske prapovijesti
Nakon Radimlje uputili smo se na brdo sjeverno od Stolca, još dublje u prošlost, u ostatke ilirskog grada Daorson. Splićani će najjasnije vrijednost ovog lokaliteta shvatiti kada se naglasi da je Daorson nastao na mjestu koji je gajio kontinuitet života od nekoliko tisuća godina, a da je razoren oko 250 godina PRIJE izgradnje Dioklecijanove palače. No, do danas su očuvane njegove impresivne megalitske zidine s kiklopskim vratima. Teško je boraviti na ovoj mitskoj lokaciji i ne osjetiti duh starih vremena kada su na ovim prostorima obitavala isključivo autohtona ilirska plemena, ne sluteći spori kraj koji im se spremao ne samo jačanjem Rima nego i velikim seobama naroda. Ipak, i znanstveno je dokazano da je "ilirski gen" očuvan u narodima koji danas žive od Dalmacije do Albanije, a nema sumnje da Daorson zaslužuju puno veći stupanj zaštite, ali i važnosti nego što ga danas ima. Da se kojim slučajem Daorson nalazi u bilo kojoj zemlji zapadne Europe, bio bi prava svjetska senzacija, ovako još neko vrijeme, vjerojatno kratko, ostaje prilično skriven za one koji žele doživjeti njegovu mistiku i usamljenu ljepotu.
Inače, do Daorsona ćete doći lokalnom cestom po priličnoj uzbrdici koja se u jednom trenutku pretvara u makadam kojim možete stići na desetak metara od samih zidina. Ulaz se ne naplaćuje, a imajte na umu da nije preporučljivo ići makadamom ako vam je auto prenizak.
Loša označenost znamenitosti
Razaranjem Daorsona počelo je naseljavanje obližnjeg brežuljka iznad Stolca, a tek je u srednjem vijeku punim sjajem zasjao Vidoški grad. Gradskim ocima Stolca savjetujemo znatno bolje obilježavanje ovih znamenitosti prometnim znakovima, jer je sadašnje stanje daleko ispod standarda u Hrvatskoj, zapadnije da ne govorimo. Dok je Radimlja lako "pronalažljiva", Daorson je znatno teže, a iako je jasno vidljiv iz grada, neupućenima nije nimalo lako pronaći cestu za popeti se na Vidoški grad. Mi smo to uspjeli nakon razgovora s nekoliko lokalaca. Vijugava i strma ceste ide do podno zidina ove impresivne tvrđave s koje puca pogled na cijeli Stolac i njegovu okolicu.
Napuštamo Stolac i upućujemo se prema jugu, u Ravno. Iz Stolca do Ravnog možete doći iz dva moguća smjera, a svaki prolazi kroz različiti entitet, a udaljenost je približno ista. Stanje ceste - srednja žalost.
Vjetrenica - vjetar do 60 km/h
No dolaskom u Ravno sve ćete zaboraviti jer sve ono što slijedi dalje, pamtit ćete dugo po dobrome. Na samom ulazu u Ravno proći ćete pored hotela Stanica, nekadašnje željezničke stanice. Nakon dodatnih 15-ak minuta, uz rub prostranog krškog, plodnog i obrađenog Popovog polja, stižete do uređenog kompleksa špilje Vjetrenice, najznamenitije špilje u BiH. Kao istinski ljubitelj prirode odgovorno tvrdim da je ova špilja vrijedna svakog prijeđenog kilometra i to zbog svoje ljepote, uređenosti i vodičke profesionalnosti. Detaljnije o špilji možete pročitati u nastavku ovog teksta, a Dalmatincima će dovoljno biti podatak da se jedan dio špilje zove "Hajdučki stol". Temperature je cijele godine 11 stupnjeva Celzijusa što je bilo pravo osvježenje nakon dnevnih temperatura koje su toga dana prelazile 25. Vjetrenica je dobila ime po vjetrovima koji zbog razlike u temperaturi, odnosno tlaku zraka unutar i vani, mogu dosezati nevjerojatnih 60 km/h!
Nakon spilje smo posjetili obližnji Prirodoslovni muzej kroz koji nas je proveo Davor Baković, ravnatelj Javne ustanove "Vjetrenica Ravno". Bila je to prilika da porazgovaramo o Vjetrenici koje je tek 12 km udaljena od Slanog u Hrvatskoj.
Špilja Vjetrenica najveća je špilja u Bosni i Hercegovini?
- Došli ste u Vjetrenicu, u zaštićeni krajolik Vjetrenice i Popovog polja. Vjetrenica spada u najveće sustave Bosne i Hercegovine, Dinarida i općenito naše regije. Ona je zaštićeni krajolik Bosne i Hercegovine i spada u red najljepših dinarskih sustava u ovom dijelu zemlje. Osim toga, najpoznatija je po visokoj stopi bioraznolikosti i zbog toga smo izuzetno ponosni. Vjetrenica broji oko 230 vrsta organizama i po tome je prva u svijetu. Sva naša kretanja, turističke ture i slično ovisna su o bioodrživosti ovog kraja. Znači, ovdje vlada pravilo stroge zaštite.
Špilja ima uređenu okolicu s nekoliko objekata, a ovdje je postojan i muzej. O čemu je riječ?
- Javno poduzeće osnovano je 2010. godine i tada smo krenuli s radom. Od te godine do danas naša infrastruktura iz godine u godinu raste, a tako raste i broj posjetitelja. Prve godine imali smo oko 500 posjeta, a prošle godine smo prešli brojku od 17.000 posjetitelja i gostiju. Nadamo se da će ova sezone biti još bolja i jača.
Odakle dolaze vaši gosti?
- Polovica gostiju je iz Bosne i Hercegovine, a sve ostalo su okolne regije. Vrijedi napomenut da imamo puno gostiju iz Hrvatske, točnije iz Dubrovačko-neretvanske županije.
Tu kod vas boravi i čovječja ribica koja je velika atrakcija i zaštićena vrsta...
- Tako je. Osim tog poznatog vjetra po kojem je Vjetrenica dobila ime, čovječja ribica je simbol našeg kraja, našeg sustava. U ljetnom periodu naši je gosti imaju priliku vidjeti uživo. Nadalje, u srcu ljeta, u lipnju, srpnju i kolovozu kad razina vode bude minimalna tada će i ribica izaći na površinu i ona će tada biti dostupna javnosti, odnosno gostima.
Cijeli kraj izuzetno je atraktivan. Postoji li neka suradnja između vas i županije ili nekih drugih subjekata?
- Jako je bitno koordinirati sve aktivnosti, pa i turistička kretanja i marketing s drugim zaštićenom područjima u Bosni i Hercegovini. Vrijedi napomenuti i da se nalazimo ispred jednog od najvećih krških polja u Bosni i Hercegovini, a to je Popovo polje. Nadalje, infrastruktura nam je dosta jaka, imamo bogatu autohtonu gastronomsku domaću ponudu, povijesnu Ćirinu stazu koja je revitalizirana u biciklističku stazu, ugostiteljske objekte koji nude smještaj i gastro ponudu, muzej, info edukativni centar... Svakako nam je veliki dobitak što smo u blizini općine Ravno, a to nam daje dodatnu mogućnost kako bi se u budućnosti dodatno razvijali u turističkom smislu.
Na pragu ste jednog velikog uspjeha i uskoro ćete biti i međunarodno priznati, o čemu se radi?
- Vjetrenica je u postupku pristupanja UNESCO-u. Dokumente smo poslali prije desetak godina, a prošle godine stigli su nam evaluatori. Oni su bili na našem terenu i obišli smo svih 4.700 hektara ovog lokaliteta i zaštićenog područja. Nominacijski dokument je uspješno odrađen i ovog ljeta očekujemo konačnu odluku. Pozitivni smo i optimistični i vjerujemo da će Vjetrenica biti prvi prirodno dobro koje je zaštićeno pod svjetskom baštinom zaštite UNESCO-a.
Možete li poslati poruku Dalmatincima i ostalim gostima; zašto je važno da dođu i posjete ovaj kraj?
- Dalmatincima je ova klima jako bliska i draga. Imamo jako bogatu gastronomsku ponudu, naravno i bogatu povijesno-kulturnu baštinu. Vjetrenica nije samo špilja, ona je prava kulturno povijesna baština. Nadalje, nalazimo se ne tako daleko od rodne kuće oca Ruđera Boškovića, imamo dosta nacionalnih spomenika i njegujemo bogatu povijest... Kada sve to zaokružimo s prirodom i ambijentom u kojem se mi nalazimo, zajedno sa Popovim poljem, onda dobijemo jednu široku i sveobuhvatnu turističku priču. Bosna i Hercegovina još uvijek nije dovoljno istražena, a toliko ljepota nudi. Ovaj naš kraj je pristupačan mnogima, a i cijene su prihvatljive, pogotovo za sve goste iz Hrvatske i okolnih zemalja.
Ručak u hotelu Stanica
U kasnim popodnevnim satima, puni dojmova, djelomično umorni i prilično gladni vraćamo se prema Stocu i na putu stajemo na ručak u hotel Stanica u Ravnom. Hrana je ukusna i obilata, cijene prihvatljive, a gazda nas je na kraju proveo kroz podrume i vinoteku.
Koristimo zadnje minute dana za posjetu Mogorjelu kod Čapljine. Mogorjelo je jedinstven arheološki spomenik iz rimskog doba, dobro očuvana stara rimska villa rustica. Ovaj spomenik kulture spada u najljepša zdanja kasne antičke arhitekture u cijeloj Bosni i Hercegovini. Proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a malo više brige za ovu znamenitost ne bi bilo na odmet.
Sivrić - Međugorje kakvo je nekad bilo
U konačnici u ranu večer stižemo u Međugorje, u zaseok Sivrić, jedan od najstarijih međugorskih zaseoka udaljen tek par stotina metara od crkve. Za razliku od nekih drugih dijelova Međugorja koje je sasvim pojela apartmanizacija i betonizacija, ovdje se i dalje mogu naći predivne stare - obnovljene kuće, tradicionalne hercegovačke konobe, pa čak i improvizirani tradicionalni muzej.
Naši domaćini priredili su nam ukusnu večeru, a sve je bilo u večeri kada smo svi navijali za našeg Baby Lasagnu na Eurosongu. Marko nije pobijedio, ali je osvojio srca publike, baš kao što je i Hercegovina osvojila naša srca spremna za nove avanture sljedećeg dana...
U nastavku pročitajte detaljnije o znamenitostima koje smo posjetili.
NEKROPOLA RADIMLJA - NAJVEĆE CARSTVO STEĆAKA U SVIJETU
Nekropola Radimlja, smještena u Vidovu polju nedaleko od Stoca, predstavlja jedno od najimpresivnijih srednjovjekovnih nalazišta u Bosni i Hercegovini. Ova nekropola obuhvaća 135 stećka, čija umjetnička vrijednost i povijesna važnost privlače pozornost kako stručnjaka tako i turista. Nalazi se tri kilometra zapadno od Stoca, na prometnici koja povezuje Stolac i Čapljinu, te nudi jedinstven uvid u kulturno-povijesno naslijeđe regije.
Stećci u Radimlji nisu samo obični kameni blokovi, već prava umjetnička djela koja prikazuju različite oblike i motive, uključujući ploče, sanduke i sarkofage, sa zapanjujućim reljefima koji ilustriraju različite aspekte života i smrti. Preko 63 stećka ukrašena su detaljnim reljefima koji prikazuju ljudske figure, životinje, simboličke motive poput trolisnih lozica i tordiranih vrpci, kao i scene iz svakodnevnog života, poput lavova, viteških dvoboja i plesova. Ovi motivi ne samo da pričaju priče o životima ljudi koji su ovdje pokopani, već pružaju uvid u duhovne i kulturološke običaje tog vremena.
Značaj ovog lokaliteta dodatno je potvrđen 2002. godine kada je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila Radimlju nacionalnim spomenikom. Ovaj status je priznanje njezine važnosti, ali i poziv na akciju za njezino očuvanje. Nekropola također posjeduje epigrafske natpise koji pružaju vrijedne povijesne informacije, poput spomena na Radoja i vojvodu Petra, članove obitelji Hrabrena-Miloradović. Ovi natpisi povezuju Radimlju s lokalnim feudalnim obiteljima iz 15. i 16. stoljeća, čime se doprinosi razumijevanju društvenih i političkih odnosa tog doba.
Unatoč njezinu značaju, Radimlja se suočava s brojnim izazovima. Blizina prometnice i nekontrolirana gradnja u okolici doprinose degradaciji i propadanju spomenika, što postavlja pitanje o učinkovitosti postojećih mjera zaštite. Zagađenje, fizičko oštećenje i nedostatak redovitog održavanja su sveprisutni problemi koji ugrožavaju očuvanje ovog jedinstvenog lokaliteta.
Pored Radimlje, Stolac i okolica obiluju brojnim drugim kulturnim i povijesnim znamenitostima, poput četiri gradske džamije, katoličke i pravoslavne crkve, te spomenika iz razdoblja Austro-Ugarske, uključujući i secesijske građevine. Nekropola stećaka u Boljunima i stari dio Stoca, čaršijski dio oko džamije sultana Selima, dodatno naglašavaju bogatu povijesnu tapiseriju ovog hercegovačkog grada.
S obzirom na njenu povijesnu, umjetničku i kulturnu vrijednost, Radimlja zaslužuje kontinuiranu pažnju i zaštitu.
DUH ILIRSKIH VREMENA - DAORSON
Daorson, nekad središte ilirskog plemena Daorsa, bio je jedan od najznačajnijih gradova u dolini rijeke Neretve, smješten u pitoresknom pejzažu Hercegovine na uzvisini od 280 do 290 metara. Ovo povijesno naselje, koje datira iz perioda od 300. do 50. godine prije Krista, zabilježilo je značajnu kulturnu razmjenu i trgovačke kontakte s antičkom Grčkom. Zahvaljujući svojoj strateškoj lokaciji, Daorson je bio središte društvenog i gospodarskog života, integrirajući grčki jezik i pismo.
Grad je bio utvrđen impresivnim "kiklopskim" zidinama, koje su u arhitektonskom smislu slične onima u drevnoj Mikeni. Ove goleme kamene strukture, duge 65 metara i visoke između 4,5 i 7,5 metara, okruživale su akropolu. U njezinom središtu nalazili su se ključni upravni, javni i vjerski objekti, što Daorson čini primjerom dobro organiziranog i utvrđenog naselja. Struktura grada omogućavala je efikasnu obranu, ali i prosperitetnu civilizaciju koja je razvijala obrt, umjetnost i kulturu.
U doba kada su rimske snage bile angažirane u sukobima s plemenom Delmata, Daorson je stao na stranu Rimljana, što je rezultiralo strateškim savezništvom, ali i neminovnim konfliktima. Sukobi s Delmatima, ratničkim plemenom iz okolice rijeke Cetine, kulminirali su razornim napadom na Daorson oko 50. godine prije Krista. Ovi događaji doveli su do potpunog uništenja grada, nakon čega život na tom mjestu nije obnovljen. Arheološki dokazi i materijali datiraju iz tog perioda, što potvrđuje teorije o vremenu i razmjerima napada.
Iako Daorson više nije bio naseljen, područje je povremeno posjećivano, što dokazuje prisutnost arheoloških nalaza iz raznih povijesnih perioda. Otkrića iz 1963. godine uključuju brončanu kacigu s likovima grčkih božanstava, što ilustrira duboke kulturne veze s antičkom Grčkom. Također, pronađene su granitne skulpture i ilirski reljefi koji svjedoče o razvijenom duhovnom i umjetničkom izražaju lokalne zajednice.
Proglašenje Daorsona nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine bila je priznanje njegove važnosti, ali i korak prema očuvanju njegove baštine. Unatoč tome, arheološki lokalitet pati od nedostatka održavanja i zaštite, a vidljivo propadanje i erozija prijete daljnjem uništavanju ovog vrijednog povijesnog mjesta.
Kroz adekvatnu zaštitu i edukativne programe, Daorson ima potencijal postati ključni element kulturnog turizma u regiji, privlačeći posjetitelje zainteresirane za bogatu povijest i kulturu Ilira. Osim toga, bolje razumijevanje i valorizacija ovog lokaliteta mogli bi pomoći u promicanju svijesti o važnosti arheološkog nasljeđa i njegovom očuvanju za buduće generacije.
TVRĐAVA - VIDOŠKI GRAD
Na području današnjeg Stoca, u Vidovu polju, još je u antici postojalo urbano naselje s najbogatijim arheološkim ostacima u Bosni i Hercegovini. Premda su stariji povjesničari smatrali da je to Diluntum, novija istraživanja sugeriraju da je riječ o drugom municipiju koji je 533. godine postao sjedište biskupije Sarsenterensis.
Posebnu pozornost zaslužuje kult Svetog Vida, koji ima duboke korijene u stolačkoj tradiciji. Poznavaoci religije starih Slavena, čije je vrhovno božanstvo bio Svevid (Svantovit), tvrde da se i ovdje dogodilo slično kao i s ostacima Narone, na čijim temeljima nastaje naselje Vid. Sv. Vid je tijekom kristijanizacije zamijenio štovanje staroslavenskog božanstva. U okolici Stoca, ime Vid je uočljivo prisutno: dubrovački dokumenti nazivaju polje "poljem svetog Vida" (Planum sancti Vitii), dok je staro ime rijeke Bregave bilo Vidoštica.
Vidoški grad, smješten na brdu Križevac, prvi put se spominje 1444. godine, a bio je pod upravom hercega Stjepana Vukčića Kosače prije nego su ga Osmanlije osvojile između 1465. i 1469. Grad je došao pod austrougarsku vlast 1878. godine. Iako arheološka istraživanja nisu otkrila srednjovjekovne ostatke, pretpostavlja se da su prekriveni kasnijim utvrdama.
Vidoški grad je obrambena građevina koja je u 17. stoljeću imala 13 kula i bila je najbolje utvrđeni grad u Hercegovini. Grad je podijeljen na tri dijela: donji, srednji i gornji grad, s brojnim kulama, bedemima, cisternama i drugim objektima.
Donji grad je imao glavna vrata sa stražarskom sobom, Veli-dedinu džamiju te nekoliko kula s puškarnicama. Srednji grad je središnji dio kompleksa, izgrađen od bijelog vapnenca, s vojnim objektima i skladištima. Gornji grad smješten je istočno i sadrži pet kula, uključujući skladište streljiva koje je dvaput razoreno udarom groma.
Ova arhitektonska i povijesna baština, uz duboko ukorijenjenu tradiciju kulta Sv. Vida, čini Stolac značajnim kulturnim središtem Bosne i Hercegovine.
ŠPILJA VEJTRENICA KOD RAVNOG
Smještena je 300 m istočno od Zavale, na zapadnom rubu Popova polja, u općini Ravno, te 12 km udaljena od mjesta Slano na obali Jadranskog mora (Republika Hrvatska), odnosno 80 km od grada Mostara. Ukupno je otkriveno oko 7014 metara podzemnih kanala. Speleološke posebnosti ove jedinstvene spilje su magična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet s brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima, a ne treba zaboraviti ni pojavu snažnog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u unutrašnjosti, čestu pojavu magle u dijelovima Absolonova kanala, kao i davna urušavanja stropova divovskih razmjera.
Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekološkom, geomorfološkom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnažnijih izvora identiteta širega područja Bosne i Hercegovine. Zaštićeni je spomenik prirode od 1950. godine.
Vjetrenicu karakterizira iznimno bogat špiljski svijet, u kojem je zabilježeno gotovo 200 različitih životinjskih vrsta, od kojih 91 troglobionata, što je čini prvom u svijetu po bioraznolikosti, a 37 njih je prvi put pronađeno i opisano upravo na ovom mjestu (locus typicus). U fauni Vjeternice veliki je broj uskih endema, tzv. stenoendema.
U Vjetrenici je do sada pronađen čitav niz zanimljivih paleontoloških nalaza, među kojima se izdvajaju cjelovit kostur leoparda (Panthera pardus), pronađen 1968. godine (nalaz South West Caving Cluba), te više djelomičnih nalaza ostataka životinja. Najcjelovitiji paleontološki opis spilje do sada je uradio Mirko Malez, 1969. godine.
Pećina je bila elektrificirana u dužini od 1050 metara, staza s prekidima uređena do 1800 metara, a otvorena je za turističke posjete od 1964. godine. U posljednjem je ratu oprema posve uništena, ali je Speleološka udruga Vjetrenica - Popovo polje obnovila turistički program uz provizorno osvjetljenje. Urađen je i ostvaren projekt suvremene elektrifikacije niskonaponskom strujom (Neil Keel).
Program popularizacije obuhvatio je izradu web stranice, pokrenuti su kulturni susreti u Vjetrenici, tiskana prigodna poštanska marka, te su u domaćoj produkciji urađena dva dokumentarna filma s četiri nastavka.
Na prijedlog ANUBiH Vjetrenica je kandidirana za UNESCO-ov spisak prirodne baštine. Za njegovu realizaciju bit će potrebno riještiti više pitanja kao što su prevrednovanje statusa Vjetrenice, obnoviti ratne ruševine u Zavali, ukloniti ili onemogućiti prijetnje zagađenju Vjetrenice, i formirati tijelo koje bi se brinulo o Vjetrenici.
