ŠTO ĆE BITI S PLANINARSKIM DOMOVIMA I KUĆAMA? Planinari nisu zadovoljni novim prijedlogom Zakona: 'Ljudi su svojim radom uredili i napravili domove takvima kakvi jesu, a formalno nisu vlasnici i sad im netko to može uzeti'

Cijeli planinarski svijet nedavno se digao na noge, nakon što je u javno savjetovanje pušten Prijedlog zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH. Prema članku 16. tog Zakona, upravljanje planinarskim domovima i kućama koji se nalaze na zemljištu u vlasništvu države bilo bi dano na upravljanje županijama. Ono čega se svi planinari i zaljubljenici u planine boje jest da će na taj način neki od domova biti dani u koncesije ugostiteljima, a ti objekti svakako ne postoje zbog toga već postoje da bi se planinari imali gdje skloniti i odmoriti.

Pogledajte što stoji u članku 16. spomenutog Zakona.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Koliko planinarskih domova i kuća postoji?

Za početak, znate li koliko postoji planinarskih domova i kuća u RH? U Hrvatskoj su danas u funkciji 44 planinarska doma i 76 kuća. Od te brojke, 47 domova i kuća nalazi se na državnom zemljištu (13 planinarskih domova i 34 planinarske kuće). Ukupno 24 objekta nalaze se unutar nacionalnih parkova i parkova prirode, dok su 23 izvan. Od tih 47 domova i kuća koji se nalaze na zemljištvu u vlasništvu države, s njih 46 formalno ili neformalno upravljaju planinarske udruge članice Hrvatskog planinarskog saveza. Tek jednim domom, Schlosserovim na Risnjaku, upravlja javna ustanova, no dom je već dugo zatvoren iako se nalazi na jako posjećenom mjestu.

Planinarski domovi i kuće nalaze se uglavnom na teško pristupačnim mjestima, a služe zato da bi planinarima pružili utočište. Svakako nisu stvoreni da b i se u njima obavljala ugostiteljska djelatnost.

Osim brojnih planinarskih društava, na ovaj prijedlog zakona reagirao je i HPS.

„Imajući u vidu da su funkcionalni planinarski domovi nezamjenjiv preduvjet sigurnosti boravka u planinskim područjima, Hrvatski planinarski savez smatra da skrb o planinarskim domovima treba povjeriti planinarskim udrugama koje njima u kontinuitetu upravljaju, ponajprije zato što je angažman planinarskih udruga i planinara jedino stvarno jamstvo za funkcioniranje i održivost planinarske infrastrukture i sigurnost u planinskim područjima.
Slijedom navedenoga, predlažemo da se članak 16. potpuno preuredi, tako da glasi:

Upravljanje planinarskim domovima

Članak 16.

(a) Planinarskim domovima upravlja Hrvatski planinarski savez sa svojim udrugama članicama, sukladno standardima koje općim aktom utvrđuje Hrvatski planinarski savez.
(b) Hrvatski planinarski savez vodi registar planinarskih domova i utvrđuje uvjete i kriterije za razvrstavanje planinarskih domova.
(c) Hrvatski planinarski savez može registriranoj planinarskoj udruzi povjeriti planinarski dom na korištenje bez naknade, uz uvjete koji se uređuju ugovorom o korištenju.
(d) U planinarskom domu u kojemu postoji organizirano pružanje ugostiteljskih usluga odluku o odabiru pružatelja takvih usluga donosi Hrvatski planinarski savez uz suglasnost javne ustanove nadležne za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode za planinarske domove koji se nalaze na području nacionalnog parka ili parka prirode, odnosno uz suglasnost ministarstva nadležnog za turizam za planinarske domove koji se nalaze na području izvan nacionalnog parka ili parka prirode.
(e) Prihod ostvaren od zakupa ugostiteljskog dijela planinarskog doma koji se nalazi na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske prihod je državnog proračuna.
(f) Sredstva za obnavljanje i održavanje planinarskih domova koji se nalaze na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske osiguravaju se iz državnog proračuna."

Obrazloženje HPS-a

Pogledajte što stoji u njihovom obrazloženju.

"Kod pripreme zakonskog teksta nažalost je izgubljena iz vida činjenica da su planinarski domovi temelj planinarske djelatnosti i da su oni kroz svih 150 godina razvoja organiziranog planinarstva u Hrvatskoj uvijek bili neraskidivo vezani za svoje stvarne graditelje, održavatelje i upravitelje. Zanemarena je i činjenica da bi ta državna imovina propala da se upravo planinari desetljećima nisu požrtvovno o njoj skrbili, najčešće i onda kada to nije bilo definirano kao ugovorna zadaća planinarskih udruga. Međutim, umjesto da koristi bogato iskustvo Hrvatskog planinarskog saveza, njegove analitičke podatke i detaljno razrađeni Operativni program upravljanja planinarskom infrastrukturom, u pripremi prijedloga Zakona predlagatelj nije ni kontaktirao Hrvatski planinarski savez već je, ne dajući obrazloženja ni jamstva da bi se novim modelom postigao cilj učinkovitog upravljanja i sigurnost planinarenja, u zakonski tekst unio odredbe kojima se izvjesno ne može osigurati funkcionalnost i održivost planinarskih domova.

U obrazloženju prijedloga Zakona navodi se da se izradi novoga akta pristupilo jer rješenja u važećem Zakonu o državnoj imovini ne ispunjavaju cilj učinkovitog upravljanja državnom imovinom, no predviđena rješenja u članku 16. mogu donijeti još veću štetu i dodatno ugroziti planinarske domove koji se nalaze na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske. Predloženim zakonskim rješenjem omogućilo bi se javnim ustanovama i županijama da, na primjer, daju objekte u zakup ugostiteljima koji nemaju nikakvih saznanja ni veza s planinarstvom i planinarima, da prenamjenjuju objekte u druge vrste ili da raspolažu objektima mimo planinarskih udruga koje se desetljećima operativno skrbe da ti domovi funkcioniraju i budu na usluzi svima koji posjećuju planine. Iako je cilj Zakona osigurati da se državnom imovinom raspolaže marom dobrog gospodara, svi pokazatelji i brojna iskustva upućuju na zaključak da se isključivanjem planinarskih udruga iz skrbi o planinarskim domovima lako mogu upropastiti jedine mogućnosti korištenja tog specifičnog dijela državne imovine koji bi trebao služiti općekorisnoj funkciji sigurnosti i kvalitete u planinskom turizmu. Budući da se u predloženom zakonskom tekstu upravljanje planinarskim domovima promatra prvenstveno kroz definiranje zakupa i raspodjele zakupnine između središnje države i javnih ustanova odnosno županija, dok se planinari, planinarske udruge i njihova uloga u planinarskim domovima uopće niti ne spominju, dovodi se u pitanje i svrha angažmana planinarskih udruga na markiranju i uređivanju planinarskih putova koji vode do planinarskih domova.

O tome koliko je predloženi model utemeljen na krivim pretpostavkama najbolje svjedoče stavci (c) – (i) članka 16., u kojima se neživotnim odredbama uređuju pitanja zakupa i način raspodjele prihoda od planinarskih domova. Neki od stavaka navode čak vrtoglavo visoke zakupnine od 1.000.000 i 1.500.000 eura, razrađujući imaginarne situacije kakve nikada nisu postale i kakve se nikada u praksi ne mogu dogoditi. Sasvim je promašeno maštati o nestvarnim iznosima zakupnine od 1.000.000 ili 1.500.000 i više eura u planinarskim domovima kada nijedan od njih ni približno ne može ostvariti takav prihod, a ti iznosi premašuju vjerojatno i vrijednost tih nekretnina“, stoji, među ostalim, u reagiranju HPS-a. Također kažu da novi Zakon ima niz manjkavosti.

Reakcije planinarskih društava

Reagirala su i brojna planinarska društva.

„Također, kao i većina planinarskih udruga, te krovnog saveza, i mi smo mišljenja da se na ovaj način ugrožava opstojnost planinarskih domova i kuća u vlasništvu RH upravo što su svima poznati primjeri takvih domova koji su već dani na upravljanje javnim ustanova ili jedinicama lokalne samouprave što je rezultiralo sa dvije krajnosti – ili apsolutno zanemarivanje objekta sa konstantnim propadanjem i devastacijom ili krajnjom komercijalizacijom kojom se izgubio smisao i planinarska etika povezana upravo sa planinama i planinarskim objektima.
Svakako se predlaže izmjena članka 16. na način da se planinarski domovi u vlasništvu RH prepuste na upravljanje HPS-u kao krovnom savezu putem planinarskih udruga članica“, reagirao je PD Glas Istre prilikom javnog savjetovanja o zakonu čiji se članak 16 odnosi na planinarske domove.

Iz HPD-a Planik iz Umaga su kazali da prepuštanje upravljanja državi nije – pošteno ni dobro.

„Predlažete prepuštanje planinarskih objekata na upravljanje javnim ustanovama i županijama, što mislimo da nije dobro ni pošteno, ni prema planinarima, ni prema objektima.

Zašto nije pošteno? Zbog toga što su objekte vrlo često gradili sami planinari, ulažući u njih svoje slobodno vrijeme i novac (kroz dobrovoljne priloge, kroz poskupljene članarine, traženjem donacija i sl.) te će samo planinari o 'svom' domu najbolje brinuti. Ne možemo se ne prisjetiti 'borbi' kroz koje je naše Društvo prošlo da bi dobilo svoju planinarsku kuću (zajedničko zemljište koje nije po uzusima RH; dogovori i pregovori sa suvlasnicima; doprema materijala,…) te doista ne možemo mirno prihvatiti ovakve prijedloge.

Zašto nije dobro? Vidljivo na primjeru slovenskih planinarskih domova koji su dati u zakup, domovi su izgubili primarnu funkciju – smještaj planinara. U njih su počeli dolaziti ne-planinari; dobili su funkciju hotela; povisila se cijena čime se direktno utjecalo na smanjeni broj dolazaka planinara. Ima slučajeva da su takvi domovi – hoteli relativno prazni jer se nalaze na nepristupačnijim mjestima, čime se otvara mogućnost (opasnost) njihovog zatvaranja, potom i propadanja.

Na žalost, zbog uplitanja pojedinih ne-planinarskih institucija u rad planinarskih objekata već sada na području RH vidimo loše posljedice toga (npr. Planinarski dom Snježnik).“

Planinarski klub Split ove je godine proslavio 90. godišnjicu postojanja. Članovi kluba izražavaju nezadovoljstvo zbog prijedloga Zakona kojim bi se mijenjao status planinarskim domovima i kućama kojima su do sada upravljala planinarska društva, nerijetko noseći materijal za obnovu na leđima članova do teško pristupačnih terena.

„U godini devedesete obljetnice PK Splita koju smo proveli u svečarskom raspoloženju na svjetlo dana izlazi prijedlog Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH koji je unio nemir među planinare, planinarske udruge i HPS. Naš Klub egzistira od 1933.g. i kroz ovaj Klub svoje planinarsko iskustvo stjecale su bezbrojne generacije planinara, iznjedrili smo i značajan broj HGSS-ovih članova, markirali i održavali bezbrojne planinarske staze, puteve i obilaznice. Izgradili smo planinarski dom svojim rado, donacijom svojih članova i uz pomoć HPS a, ali bez kojeg smo ipak ostali promjenom titulara vlasništva, a u zamjenu dobili kontejner. Pa smo i to prihvatili i nastavili opet svojim radom uređivat kontejner i od njega stvoriti lijepu planinarsku kuću u čije zidove je utkana ljubav i trud planinara. I onda ponovno prijedlog Zakona koji najavljuje novi egzodus planinara iz njihovih s ljubavlju građenih domova i planinarskih kuća.

Naših četiristotine članova izražava veliko nezadovoljstvo ovim prijedlogom tim prije što planinarske udruge i HPS nemaju više nikakav utjecaj na donošenje odluka o dodjeli domova na korištenje. Uz to prisutna je i bojazan da bi se domovi i planinarske kuće pretvorili u ugostiteljske objekte, a potom malo po malo širile i planinarske staze u čije održavanje isključivo planinari ulažu svoj trud. Velika opasnost za očuvanje prirode , ekologije i svega što čini ljepotu planine-doma planinara. Zakon kao da ne respektira da su ti domovi, planinarske kuće i skloništa nastali za odmor i okrijepu planinara , da su sklonište i sigurnost u planini, da su nastali kao potreba, a ne luksuz . Naši susjedi, Slovenci, kod kojih je planinarstvo utkano u svakidašnji život i koji su od malih nogu u planini, pronašli su vrlo svrsishodno rješenje za planinarske objekte pa pokušajmo si dat truda i već funkcionalan model prilagoditi našim okolnostima i regulirat titular vlasništva ali i regulirat prava i mogućnosti planinara da ih i nadalje koriste na način za koji su ih i izgradili i održavali, a to je sigurnost u planini, odmor i okrijepa. Dobrom zakonskom regulativom sačuvat će se domovi koji su sigurnost za planinare, očuvati okoliš, planinarske staze i putevi mukotrpno održavani i sačuvani od propadanja i urušavanja. Predloženi Zakon ne ide u tom pravcu“, kažu iz PD Split prilikom javnog savjetovanja.

Na javnom savjetovanju reagirala je i načelnica općine Podgora Petra Radić, a među ostalim se osvrnula i na dio koji se odnosi na planinarske domove i kuće.

„Članak 16. koji se odnosi na upravljanje planinarskim domovima brisati u cijelosti iz konačnog teksta zakona. Smatramo nužnim utvrditi stanje domova na terenu i tko njima sada u ovom trenutku gospodari, zatražiti mišljenja od Hrvatskog planinarskog društva i svih aktivnih planinarskih društava i onda iste dati na upravljanje shodno utvrđenom stanju. Izrađivač zakona nije imao na umu da zaljubljenici u planinarenje i planine samostalno, vlastitim rukama obnavljaju domove, građu nose kilometrima u kariolama i na vlastitim leđima, u sve svoje aktivnosti uključuju djecu i mlade i da u tim domovima nakon mukotrpnog, ali važnog posla koji obave, pružaju utočište brojnim ljudima. Ne provođenjem prave analize stanja i odlučivanjem u skladu s time čini se nenadoknadiva šteta svima onima koji su danas zaslužni za to da su hrvatske planine mjesto koje mnogi strani planinari posjećuju, spavaju u domovima i o našim ljepotama šalju sliku u svijet, a to su isključivo planinarska društva“, stoji u njezinom reagiranju.

Neka od ovih reagiranja su uzeta u obzir, dok druga nisu, a ostaje nam za vidjeti hoće li država zaista preuzeti upravljanje ili će ostaviti onako kako je bilo godinama.

Što kažu iz HPD-a Mosor?

Razgovarali smo s prvim čovjekom HPD-a Mosor. Ni on nije presretan onim što je ministarstvo predložilo, iako je HPD Mosor zapravo - svoj na svome.

„Ne želim ulaziti u kontekst čitavog zakona jer je to zakon o upravljanju državnom imovinom, ali ja mogu govorit o onom famoznom članku 16 koji se odnosi na planinarske domove. Dijelim mišljenje većine planinara, a to je HPS u svom priopćenju i napisao - ja mislim da je taj članak duboko nepošten prije svega jer se u tom članku svi domovi stavljaju pod istu kapu, ide se a priori da je to vlasništvo države i da država time može upravljat. Dvije stvari su tu bitne, prva stvar je što postoji kategorizacija domova koja je vrlo jasna i precizna po pravilnicima planinarskog saveza - zna se što je planinarski dom, to je planinarska kuća, što je planinarsko sklonište i u čemu je razlika. To se u članku 16 ne spominje, njima je to sve isto, a druga stvar - različita je struktura vlasništva. U Hrvatskoj ima 200 planinarskih što domova što kuća i nisu svi na državnoj zemlji i nisu svi državna imovina. Imate domove koji su na državnoj zemlji, ali domovi kao objekti su vlasništvo planinarskih društava, imate domove koji su kao i naš na Mosoru - da je i dom i zemlja vlasništvo planinarskog društva, a imate čak i one da su domovi napravljeni na privatnoj zemlji pa su praktički privatno vlasništvo. Sad ne znam šta tu država može i kako misli svrstat sve po istu kapu. Puno planinara je dalo podršku inicijativi HPS-a da se taj članak promijeni ili izostavi.

Mislim da su planinarskim domovima dosad upravljali planinari, država se o njima nije brinula. Čak i oni domovi koji su bili vlasništvo države bili su prepušteni brizi planinara. Planinari i planinarska društva su vlastite novce ulagali u održavanje i sada se to najednom oduzme ljudima koji su o tome godinama brinuli. Pitanje je kome će se to dati. Dat će se možda nekome na upravljanje tko doživljava te domove kao ugostiteljske objekte koji će biti izvor zarade, što bi bilo katastrofalno, jer njima to nije prvenstvena namjena. Namjena im je osigurati sigurnost planinarima i izletnicima koji šetaju po planinama. Neki od tih domova su posjećeniji od drugih pa donose neku zaradu planinarskim društvima. To je sekundarno pitanje. Primarna je ova sigurnost. A to će vam isto reći i ako pitate za mišljenje HGSS. Njima su domovi važni, oprema za spašavanje se ne drži u Splitu u skladištu, barem jedan dio je raspoređen po planinarskim domovima da bi se do nje došlo. Kako bi država njima upravljala je meni jedan veliki upitnik“, kaže nam predsjednik HPD-a Mosor Ivica Sorić Suri.

Sorić smatra da državi svi domovi nisu jednako zanimljivi.

„Državi nisu interesantni svi domovi i skloništa, njih zanimaju oni koji bi potencijalno mogli bit komercijalni, a takvih je možda deset posto. Druge bi možda i pustili da propadnu. Ili bi ih ostavili planinarskim društvima da se snalaze. Što se tiče doma na Mosoru, mi smo recimo 7-8 godina vodili sudski spor sa Gradom Splitom. Grad se uknjižio na dom, mi smo to dali na sud i dokazali, a sada imamo i pravomoćnu sudsku presudu da su dom i zemlja na kojem je dom vlasništvo HPD-a Mosor. Kad smo to dobili, onda smo rekli – sad kad je dom naš, možemo ulagati u njegovu obnovu. Sve novce smo uložili u to da obnovimo u dom, a to nisu državni novci, nego su novci koje je naše društvo imalo, koje je skupilo i koje je dobilo od donatora, a to su uglavnom fizičke osobe koje su nam donirale ili novac ili materijal. Puno je novca bilo u materijalu. U to je uložen, što je možda vrijednije od novca, rad. To su tisuće sati rada volonterskog, dobrovoljnog rada naših članova i članova drugih društava koji su nam došli pomoći. Mi smo takav slučaj gdje je situacija jasna, ali imate primjera gdje su ljudi svojim radom uredili i napravili domove takvima kakvi jesu, a formalno nisu vlasnici i sad im netko to može uzeti“, kazao nam je za kraj sugovornik.

Da je prvenstvena svrha domova da se u njih sklone planinari mišljenje je i Darije Kulušić iz PD Promina.

„Mi imamo planinarski dom koji je bio u vlasništvu RH, ali smo imali sreću što smo imali veliko razumijevanje našeg gradonačelnika koji je kupio taj dom i mi smo sada u koncesiji. Taj dom izgrađen je isključivo volonterski od strane planinara, ali nije bilo riješeno vlasništvo. Mišljenja smo da jedino planinari mogu voditi domove jer je potreban velik entuzijazam, volja i volonterstvo za to, u bilo koje doba biti pri ruci planinarima koji se tu zateknu, da im se otvori, ugrije, upali vatra. Mi tako funkcioniramo, na zadovoljstvo nas i svih planinara. Imamo organizirana dežurstva članova svaki vikend, a preko tjedna smo također organizirani ukoliko ima potrebe i netko želi prespavati, da smo im pri ruci. Mislim da to ne bi bilo cjenovno pristupačno ukoliko bi preuzela država, možda bi se pretvorilo u nekakve hotele i usluge koje bi bile mnogo skuplje i ne bi bile dostupne planinarima i svim ljubiteljima u planine, a mislim da je to prvenstveno svrha domova. Domovi pripadaju planinarima. I mi bi se možda našli u takvoj situaciji da Grad Drniš nije kupio dom od države. Možda bi se i mi našli danas na vjetrometini da nije tako“, kazala nam je Darija.