Posljednjih godina arheološka istraživanja na prostoru grčkih kolonija Ise, Fara, isejskih potkolonija u Lumbardi, Traguriju (Tragoúrion), Epetiju (Epétion), Sikula (Siculi) kao i na lokalitetima indigenih zajednica na kojima je posvjedočen grčki utjecaj, prilično su se intenzivirala. Rezultati tih istraživanja uglavnom su nepoznati široj stručnoj, i posebno svekolikoj javnosti. Upravo zato, Arheološki muzej u Splitu organizirao je panel raspravu pod nazivom „Grci na Jadranu“,. Ovo je važan događaj koji je okupiti vodeće stručnjake u području arheologije, konzervacije i muzeologije.
Prva tema obrađena na panelu bila je Isa (Issa), moderirao ju je mr.sc. Boris Čargo, muzejski savjetnik Priručne zbirke i lokaliteta Issa.
David Bergant i Boris Čargo govorili su novijim arheološkim istraživanjima intra i o extra murosu gradskih zidina Ise. Potom je Dinko Radić, iz Zavičajnog muzeja Grada Visa, predstavio perspektive čuvanja i zaštite isejske baštine.
Issa je bila dorska kolonija na otoku Visu i ujedno jedan od najvažnijih antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana. Osnovali su je grčki kolonisti, najvjerojatnije predvođeni tiraninom Dionizijem Starijim sa Sirakuze, u 4. stoljeću prije Krista. Zahvaljujući strateškom položaju u središtu Jadrana, grad je igrao važnu ulogu u trgovini i političkim odnosima s drugim grčkim kolonijama i lokalnim ilirskim plemenima. Issa je zadržala tipičan helenistički urbani raspored s pravilnim mrežama ulica (tzv. insula), a brojne istražene kuće pokazuju sličnu organizaciju prostora, pri čemu su dvije prostorije služile za stanovanje, a treća za gospodarske svrhe. Grad je imao i snažne zidine, za koje se dugo vjerovalo da su uništene nakon što je Issa ušla u sastav Rimske Republike, no novija istraživanja pokazuju da su ih Rimljani djelomično preuredili i nastavili koristiti. Važnost Isse očituje se i u kovanju vlastitog novca, razvijenom vinogradarstvu, trgovini te održavanju snažnih veza s ostalim dijelovima helenskog svijeta. Danas su mnogi arheološki nalazi dostupni u muzejima, a o bogatstvu ovoga nasljeđa dodatno svjedoči i novoosnovani Zavičajni muzej grada Visa, koji je upravo započeo s radom te predstavlja novo žarište za istraživanje i prezentaciju helenističke baštine na otoku. Zavičajni muzej Grada Visa najmlađih je hrvatski muzej. Službeno je osnovan 2023. i ima odgovornu dužnost čuvanja, prikupljanja i prezentiranja baštine i bogate povijesti najstarijeg grada na tlu Hrvatske, grada Visa, osnovanog početkom IV. stoljeća prije Krista.

Stalna istraživanja i novootkriveni materijalni dokazi neprekidno preoblikuju naše spoznaje o veličini i značaju antičke Isse, ukazujući na to da je njezin povijesni i kulturološki utjecaj bio daleko veći nego što se ranije smatralo.
Donosimo dio predavanja o Issi.
Issa je dorska kolonija. Širina insule je oko 13 metara, ali nam duljina nije poznata jer još nije otkrivena nijedna ulica u smjeru istok-zapad. Insule su podijeljene ulicama, a uočljivi su tragovi klasičnog i helenističkog razdoblja. Najčešće su kuće imale tri prostorije, a dosadašnja istraživanja pokazuju da su sve otkrivene kuće vrlo slične: dvije prostorije služile su za stanovanje, a treća je imala gospodarsku namjenu, često su u njoj bile smještene životinje.
Na površini od 1000 m² vidljivi su ostaci čitavog naselja, sa zidovima dugim 25 metara – i to samo u prizemnom dijelu. Uz to, postoji i prigradsko naselje koje se prostire na susjednom brdu. Prema pronađenim nalazima koji sadrže određene metale, moguće je da su ondje postojale i lončarske radionice.
Južne zidine grada predstavljaju najznačajniji nalaz. Ranije se vjerovalo da su se te zidine urušile kada je Issa postala dijelom Rimske republike, budući da se smatralo kako više nisu bile potrebne velike fortifikacije. Međutim, istraživanja pokazuju da to nije točno, nego da su grčke zidine iskorištene za kasniju gradnju. Sačuvane su u dužini od 50 metara, u smjeru istok-zapad, a znatan dio kamenih blokova zadržan je u izvornom stanju.
Zbog ovih novih otkrića morat će se revidirati dosadašnja saznanja o Issi, kao i o stvarnoj veličini samoga grada.
Donosimo snimke slajdova ovog zanimljivog predavanja:
Rimske terme Vis:
Viške antičke terme jedan su od najreprezentativnijih civilizacijskih artefakata toga vremena. Imale su nekoliko građevinskih faza. Faza s prijelaza iz 1. u 2. stoljeće pretpostavila je cjelovito likovno rješenje svih mozaičkih podova i oslikanih zidova, što je s arhitekturom činilo potpun umjetnički doživljaj svojstven tadašnjem rimskom ukusu.
Podni mozaički tapeti urešavali su većinu prostorija termalnog sklopa, odajući dominantnu rimsku strogost u jednostavnosti geometrijskih motiva kao univerzalnih formi koji se mogu pronaći u ostatku rimskog imperija na Sredozemlju. Prikaz dupina na jednom od mozaičkih tapeta dokaz je visokih standarda u dizajnerskim rješenjima unutarnjeg prostora termi, koji pridonosi kompozicijskoj dinamici unutar prevladavajućih geometrijskih motiva.
Mozaici viških termi, kao jedinstvena likovna cjelina sačuvana u izvornom arhitektonskom okviru, odraz su vrlo aktivnog mozaičkog stvaralaštva koje se temelji na jakoj helenističkoj tradiciji i sve ozbiljnijem domaćem stvaralaštvu koje preuzima uobičajeni repertoar rimskih uzoraka 1. i 2. stoljeća kao neposredni utjecaj ranog djelovanja salonitanske škole.
Jednom otkrivena i oslobođena ljuski nagomilanih slojeva, arheološka nalazišta s vremenom postaju sve ranjivija i podložnija erozijskim procesima koji mogu znatno umanjiti njihovu izvornu matricu. Mozaici na viškim antičkim termama od 2000. godine kontinuirano konzervatorsko-restauratorski obrađuju djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda, pokušavajući izvorne materijale zaštititi i njegovati kako bi posljedice izloženosti mijenama i razornim učincima štetnih procesa bile što manje. Osim standardnih konzervatorsko-restauratorskih postupaka primjenjivani su i složeniji zahvati podizanja dijelova mozaika i vraćanja na izvorne podloge. Koncepcija očuvanja i zaštite viških mozaika pridonosi njihovu dostojnom predstavljanju kao najreprezentativnijem dijelu kulturne baštine. (Hrvatski restauratorski zavod)