Vruća tema hrvatskog maslinarstva u posljednjih nekoliko godina je definitivno superintenzivni uzgoj maslina. Brojni hrvatski maslinari već su nabavili različite strane sorte namijenjene superintenzivnom uzgoju pokušavajući njima nadomjestiti našu najzastupljeniju sortu Oblicu koja u posljednje vrijeme gubi popularnost. Drugi pak ustrajavaju na Oblici, tvrdeći kako je domaće ipak najbolje te kako će se problemi sa stranim sortama ipak jednom pojaviti.
Prava osoba za razgovor o toj temi je dr. sc. Tatjana Klepo iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu koja već nekoliko godina na pokušalištu Centra za voćarstvo i povrćarstvo u Kaštel Štafiliću prati nasade u kojima su većinom posađene „superintenzivne sorte“, ali ima i nešto domaćih.
Dr. Klepo smo posjetili na licu mjesta, u Kaštelima započevši razgovor s komentarom na vremenske prilike, odnosno neprilike koje nas prate posljednjih godina.
-Imali smo nekoliko dobrih godina, ali i nekoliko iznimno loših uzrokovanih prvenstveno vremenskim neprilikama. Izdvojila bih hladnu frontu 2018. godine koja je uzrokovala oštećenja ili čak i izmrzavanje stabala. Posljedice toga vidljive su i danas, a posebno su primjetne na sorti Arbosana koja se pokazala najosjetljivijom na niske temperature.
Koliko u nasadu ima stabala i kojih točno sorti?
-U cijelom nasadu, uključujući vjetrozaštitni pojas, ima dvije tisuće stabala maslina. Osnovu nasada čini pet slabobujnih i srednjobujnih sorti koje su postale „superintenzivne“, a to su: Arbosana, Arbequina, Koroneiki, Sikitita i Tosca. Najvećim dijelom je to Arbequina koja obuhvaća gotovo jednu trećinu nasada. Zanimljivo je da su masline posađene na tri različita razmaka sadnje unutar reda, dakle svih pet navedenih sorti posađeno je u tri različita razmaka.
Razmak sadnje je vrlo bitan segment uzgoja maslina i već godinama se istražuje njegov utjecaj na produktivnost, rast i kvalitetu.
Koju biste od pet spomenutih superintenzivnih sorti izdvojili kao najbolju?
Svaka sorta ima svoje prednosti i nedostatke. Arbosana, unatoč tome što je 2018. godine pretrpjela značajne štete, daje rekordne prinose, što je zaista impresivno za vidjeti u vrijeme berbe. Koroneiki ima kasno vrijeme dozrijevanja, što na nekim područjima može, ako se berba obavlja kasnije, odnosno tijekom prosinca, zbog niskih temperatura rezultirati „smrzavanjem“ plodova što se kasnije tijekom senzorskog ocjenjivanja ulja detektira kao mana.
S obzirom da posljedice kasnog dozrijevanja mogu negativno utjecati na kvalitetu ulja, Koroneiki i Arbosanu bih ipak preporučila maslinarima južnijih područja, zbog osjetljivosti na niske temperature. Slično je i s Toscom, tako da što se agrotehničkog dijela tiče, najboljima su se pokazale Arbequina i Sikitita upravo zbog veće tolerantnosti na klimatske uvjete, dobre produktivnosti i kvalitete ulja.
Kako se masline u superintenzivnom uzgoju nose s bolestima i štetnicima?
-Najveći problem u ovakvim nasadima može prouzročiti bakterijska bolest – rak masline zbog toga što se radi o gustim nasadima gdje nema mnogo prozračnosti u krošnjama. Također, nepovoljni vremenski uvjeti pospješuju razvoj raka masline. Unatoč negativnim okolnostima posljednjih nekoliko godina, nemamo značajnijih problema jer se uz pomoć dezinfekcije sredstvima na bazi bakra vrlo jednostavno nosimo s tom bolešću.
Osim raka, potencijalan problem u superintenzivnim nasadima izaziva i paunovo oko s kojim nemamo poteškoća jer su sorte u nasadu otporne na tu bolest.
Što se štetnika tiče, redovito vršimo kontrolu leta, prvenstveno moljca i muhe, a zaštitu maslina nastojimo svesti na ekološki maksimalno prihvatljivu razinu. Naime, poradi nedostatne informiranosti javnost često ima percepciju da superintenzivni uzgoj ne može biti ekološki. Može. Primjenjuju se ista dozvoljena sredstva kao i u tradicionalnom načinu uzgoja, konvencionalnom, integriranom ili ekološkom. Štoviše, naše sorte su sitnog ploda, a samim time, uspoređujući ih npr. s Oblicom, nisu toliko privlačne štetnicima (m. muha).
Kakva je kvaliteta i okus maslinovih ulja, pretpostavljamo odlična jer vaša su ulja i nagrađivana?
-Da, već nekoliko godina dobivamo nagrade na manifestaciji Noćnjak. Sva naša ulja su u kategoriji ekstra djevičanskih. S obzirom na to da se radi o sortnim uljima, svako ima svoje specifičnosti. Primjerice ulje sorte Koroneiki je intenzivnijeg okusa i mirisa. S druge strane, ulja Sikitite i Arbequine su slabijeg intenziteta te su primjerenija za područja koja nisu tradicionalno maslinarska.
Upoznati ste s mehanizacijom koja se koristi u Španjolskoj, mislite li da ju je moguće primijeniti u hrvatskim poljoprivrednim područjima?
-Apsolutno! U španjolskim i talijanskim maslinicima aktivno se radi na mehaniziranju berbe i to ne samo superintenzivnih maslinika već i tradicionalnih, prvenstveno zbog nedostatka radne snage. Hrvatsko gospodarstvo se također suočava s tim problemom i mehanizacija je u tome jako važna.
U usporedbi sa superintenzivnim nasadima od nekoliko stotina hektara, u našem masliniku veličine 1,47 ha, nažalost, potpuna mehanizacija berbe ne bi bila isplativa jer su kombajni za berbu isplativi tek na površinama većim od cca 20 ha.
U nasadu imate i neke hrvatske sorte, o kojim sortama se radi i kakvima su se pokazale u superintenzivnom načinu uzgoja?
Da, u našem nasadu postoji i kolekcija autohtonih sorti te nekoliko talijanskih, koje su također uključene u istraživanja. Istražujemo niz parametara rasta i razvoja autohtonih i introduciranih sorti u našim agroekološkim uvjetima rasta. Nažalost, gotovo niti jedna od deset autohtonih sorti, koliko ih imamo u kolekciji, nije se pokazala kao potencijalni kandidat za superintenzivni uzgoj, osim možda Lastovke.
