Sutra počinje svjetsko prvenstvo u rukometu. Amerika je najgora rukometna reprezentacija na svjetskim prvenstvima. Francuska najbolja, u zadnjih 30 godina šest puta su bili svjetski prvaci. Hrvatska ove godine kao domaćin čeka novu priliku.
SAD je do sada šest puta nastupio na svjetskom prvenstvu u rukometu. Čak pet puta su bili posljednji dok su jednom bili 21. od 24 reprezentacije na turniru. Najveći im je uspjeh što su jednom pobijedili Maroko, a za nacionalnu vrstu nastupaju igrači iz, zamislite, pete njemačke rukometne lige. Totalni amateri.
Nama su fokus naši reprezentativci, posljednje pripremne utakmice, ozlijeđeni i zdravi za nastupe. Kako je već otprije poznato, na vrata na ovo natjecanje neće Matej Mandić, 22 godine mladi vratar kojeg je brutalno ozlijedio srpski rukometaš Miloš Kos. Malo smo se zabrinuli i za ozljedu lista onog drugog Mandića, Matejevog rođaka Davida također rodom iz Ljubuškog koji igra na poziciji lijevog krila. S njim je sve u redu i spremno dočekuje utorak. Strepili smo i oko stanja Luke Cindrića koji posljednje vrijeme nije bio u redovitom ciklusu treninga i utakmica, ali ovaj momak počeo je protiv Slovenaca od prve minute i pokazao da je spreman.
Utakmica protiv Slovenije pokazala je drugo lice hrvatske reprezentacije koja je ranije protiv čvrste Sjeverne Makedonije igrala slabije i jedva pobijedila. Pobjede u pripremnim utakmicama nisu ključne ali daju sigurnost. Slovenija u posljednjem nastupu protiv Hrvata nije igrala na svojoj razini, kao da su više kombinirali i uvježbavali pa ni stanje i mogućnosti naše vrste tako nisu do kraja mjerodavne. Hrvatska rukometna reprezentacija ima u skupini H protivnike od kojih ne treba strepiti, ali ni opustiti se i dopustiti ikakva iznenađenja. Jer, ma koliko Bahrein, Argentina ili Egipat ne zvuče kao rukometne sile, znat će kazniti ako nismo na pravoj razini. Pa, zar nas Argentina nije iznenadila na otvaranju turnira u Portugalu 2003. godine kada smo bili svjetski prvaci? A Bahrein i Egipat imaju europske izbornike koji, valjda, znaju šta rade.
Bahrein je naš prvi protivnik sutra od 20.30 sati u Areni Zagreb, gdje igramo sve utakmice prvog dijela. Ova azijska zemlja nema naturaliziranih reprezentativaca, igraju sami Bahreinci a vodi ih islandski izbornik Aron Kristjansson. Uz Japan najbolja su selekcija "s one strane planete". Reprezentativna imena vam neće puno značiti pa ih nećemo niti spominjati. Imaju dosta starijih igrača ali islandski izbornik voli i bahreinsku mladost koji polako ulaze u sastav reprezentacije. Dokaz tomu je i njihov trenutno najbolji igrač Mohamed Habib Naser Mohamed. Da bi iznenadili našeg izbornika Sigurdssona i naše igrače trebalo bi im malo čudo plus loša izvedba Hrvatske. Nije to opcija.
Od dresa Hrvatske rukometne reprezentacije, nadamo se s medaljom oko vrata oprašta Domagoj Duvnjak. Sa 36 godina u kostima zna da je vrijeme za kraj, suza je u oku, 18 godina igranja za sveti dres nije malo. Hvala Domagoj. Dolaze mladi, već imaju reprezentativnog iskustva, Matej Maraš koji je prije koji dan potpisao za PSG primjerice.
Ivan Martinović, najbolji igrač i strijelac protiv Slovenaca nam je u najavi prvenstva rekao:
- Moramo se pripremiti na brz rukomet kojeg svi igraju. Mi moramo ubrzati naš rukomet, u napadu smanjiti broj tehničkih pogrešaka i moramo popraviti šut. Također, moramo više vjerovati sami u sebe i našu snagu, mislim da ćemo svi onda gorjeti, dati i 200 posto više.
Zaključio je Martinović.
Postolje i bilo kakva medalja za hrvatsku rukometnu reprezentaciju bio bi velik uspjeh. A jake snage rukometa sa starog kontinenta valja respektirati: Francuze, Dance, Španjolce, Njemce, Šveđane...
Moja reakcija na članak je...
