Ljetna rezidba masline je rezidba koja se obavlja u ljetnim mjesecima. To nije obična rezidba, budući da se od svih drugih razlikuje po svom cilju i načinu rada. U intenzivnom uzgoju masline ne postoji, pa je ni najbolji priručnici maslinarstva i ne spominju.
Zašto? Zato što je svrha ljetne rezidbe spašavanje stabala u doba suše, stabla koje ne može dobiti potrebnu vodu ni iz oblaka ni iz tla.
Pravila rezidbe
Rezidba ima svoja opća i posebna pravila ovisno o starosti i jačini stabla.
Stoljetnom stablu ona nije potrebna, ali je mladom stablu nužna. Nužna je i stablima na mršavom i škrtom tlu koja oskudijevaju vlagom jer je po svojoj građi ne mogu zadržati. Takva je većina naših tala, pa i veći dio maslinika trpi stalnu žeđu, i to upravo u vrijeme kad im je voda najpotrebnija.
Ljetna rezidba je pasivna obrana od suše, a cilj joj je eliminirati, odstraniti suvišne potrošače vode. Koji su to potrošači? To su: svi izdanci iz panja, svi izbojci iz grana, sve prstenovane grane koje nisu rodile, sve izrođene grane i grančice koje nisu odrezane prije, sve zakržljale grane i grančice napadnute štetnicima (potkornjaci, granotoč) te sve bolesne, napuknute ili polomljene grane (vjetar, rak). Pojava izdanka iz panja ili iz žila znak je poremećene ravnoteže korijen-krošnja.
Na mlađem, rodnom, uravnoteženom stablu izdanci ne izbijaju, ali su na starijem redovita pojava. Oni su također znak da stablo traži rekonstrukciju bilo krošnje ili čitavog stabla (pomlađivanje). Ako čovjek nije u stanju to učiniti, onda izdanke mora uklanjati svake godine. Što je stariji izdanak, to je veća rana, odnosno šteta.
Žalosno je vidjeti stara, istrošena debla okružena mnoštvom izdanaka – staro je stablo izgubljeno, novo nije odraslo. Uklanjanje izdanaka ljeti dvostruko je korisno: i zbog održavanja glavnog stabla i zbog štednje vode.