WC papir 44 kune, suncokretovo ulje 20 kuna, kilogram bobica borovnice 100 kuna, mladi kravlji sir na tržnici 80 kuna, fažolet 30 kuna, malo već rola kuhinjskog papira 41 kuna. Mesar mi nudi svoja jaja, domaća po 3 kune.
- Ma ne bi se sleginja ispod toga - kaže. Kratka mu koža na leđima.
Nisu to cijene sa Hvara. Sa Splita 3 i Plokita. Nije svaki taj proizvod, artikal platio kartu za trajekt ni taxi. Ništa čudno, ugrađuje se inflacija u cijenu. I državna statistika je priznala, nikad viša. Tržište će odraditi svoje. Kazniti pohlepne. Je li to baš tako?
Kartel na pazariću
Tko malo češće hodočasti po splitskim pazarićima siguno je primjetio ujednačenost cijena. Kad se još malo bolje promotri uoči se i da je roba često ista, od istog dobavljača, a prodaju je 20 trgovaca na svojim bancima. To nije tržište, to je kartel.
Kartel je po definiciji sporazum između poduzetnika koji su međusobni konkurenti na tržištu. Takav sporazum između poduzetnika koji posluju na istoj razni proizvodnje ili distribucije (zove se stoga i zabranjeni horizontalni sporazum) može biti formalan (primjerice ugovor) ali i tajni dogovor, jedna ugovorena odredba, ili zajedničko postupanje, čija je svrha isključivanje tržišnog natjecanja između sudionika takvog sporazuma s ciljem da povećanjem cijena ostvare dodatni profit. Zbog toga karteli predstavljaju najteži oblik povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
Lubenica aht aht ni veniga niže
Tako to objašnjava Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Najtipičniji proizvod na kojem se vidi kako to funkcionira su lubenice. Dok se po Dalmatinskoj zagori već može naći po 6 kuna, na splitskim pazarićima se ne spušta ispod 8. Nitko ne da niže. Aht aht ni veniga niže. Ne smiju.
- Evo ću tebi dat po 7, al da drugi ne vide - nagne ti se priko banka baba ka u povjerenju. Samo šta ti još i ne namigne jer se radi o tajnoj operaciji. Samo ona i ja to znamo.
- Da, da. Hvala vam. Baš ste milostivi. Sigurno nikom neću reć - napola šokiran vadiš novčanicu iz takujina od 50 kuna za zapravo malo slatke vode. Osjećaš se kako da si iz neke epizode Alan Forda. Ali da bi čuo takvu ponudu, tu konspirativnu rečenicu moraš bit poznat i dobar kupac. To bude kao nagrada za vjernost. Naravno, pola te lubenica će imat više od 6 kilograma.
Drugi proizvod koji se tek očekuje na bancima na kojem se također može vidjeti utjecaj kartela je kardinal grožđe. Prvo dođe ono kiselkasto, nezrelo. Al svi će imat istu cijenu i može se već sad procijenit da neće bit jeftinije od 25 kuna. Realno, ako se to može uopće reć, vrijedi 10 kuna i da na njemu zarade svi u lancu. I vinogradar, otkupljivač, maloprodajni trgovac. Oćeš prvi kupit? Plati lolo.
Klima za sve manje ljudi
Na većem prometu se da lijepo zaraditi. Ali veći promet traži veće troškove distribucije, skladište, više trgovaca, veći banak... Zato staneš isprid banka, prikrižiš ruke i čekaš naivca. Pa tako ništa neobično i ništa nepoznato je da u dućanima trgovačkih centara zna koji put bit dobrog i jeftinog voća i povrća. Isto zna iznenadit kad vidiš da se u nekom od njih mrkva prodaje po 3 i po kune, a na tvom pazariću 15. Ista. Ili kapula. Tko je tu magarac?
I ta mrkva se isplati trgovačkom centru jer je kupio za 2 kune i 80. Izreklamirao je i mrkvu i sebe. Onda navale poduzetni i/ili siromašniji. Zalete se proć jeftinije, spasit će 5 kuna, jer tko kupuje kilogram mrkve. I usput će, kad je već u dućanu kupit još nešto sitnica za 155. Psihološka igra. No, to je sad druga priča.
I što se događa sa našim pazarićima? Slobodnih mjesta za prodaju sve više. Izgubilo se povjerenje. Slabo ima domaće robe, a cijene previsoke. Kupaca sve manje. Al što se događa s velikim dućanima u trgovačkim centrima? Nema ni tu gužve među policama. I trgovaca sve manje. Na frižideru gdje bi trebalo raditi troje, sir, salama, kruv radi jedna, od pet blagajni radi eventualno dvi. Klima im radi za sve manje svita.
Druga priča, al čut će se
U par mjeseci Alpsko mlijeko skočilo je sa 7,5 kuna na 12 i po, mlijeko kravica sa 4 na 7. Pa onda kao neke akcije i slične psihološke igrice. Je li to tržište, ispitivanje dokle su kupci spremni nešto platit? Računaju li na promet od priljeva turista koji su realno bogatiji od domaćina? Već ih imamo više nego rekordne 2019. godine. A dogodine? I to je neka druga priča, al čut će se.
Oni koji ne more glavu s takvim pitanjima su naši mladi turisti. Spiza ih previše ne interesira, nagladno se pije da se što prije opije i onda se povraća. A zna se, tko više povraća manje mu treba WC papira. I domaći su se stisli. Svit nema. Sada su jeftiniji ljekovi, svakojaki zdravi pripravci od spize. Ulaže se u ljekarne, sve su nam modernije. Ej, robotizirane. Eno, pitajte premijera Plenkovića ako meni ne virujete.
Ne znaš više šta je gore: ić u dućan, pazar, ljekarnu, na izbore...