U Newsnightu N1 televizije gostovala je teologinja Ana Marija Raffai koja je govorila o deset godina pontifikata papa Franje.
“Meni papa Franjo primarno stoji za neke njegove i geste i politiku koju je konzekventno do danas vodio, a to je odnos prema izbjeglicama, sjetite se da je jedno od njegovih prvih putovanja bio na otok gdje su u Italiji izbjeglice primane, njegov odnos prema ekološkim pitanjima, njegova kritika kapitalizma kao ekonomskog sustava koji ubija”, rekla je teologinja i dodalada je bitan i njegov rad u vatikanu, pogotovo za one koji žive u Crkvi jer svojim ponašanjem prema vani podsjeća na važne smjernice drugog Vatikanskog koncila. “To je smjernica da je Crkva u dijalogu sa suvremenim svijetom, a ne u otporu prema njemu nego u dijalogu”.
Govorila je i o kritikama kojima su mnogi, konzervativci i liberali podjednako, obasuli papu.
“Sviđa mi se da postoji kritički duh”
“Svako tko pokušava između struja, u jednoj velikoj organizaciji kao što je Katolička crkva, nekako držati konce i jedinstvo, taj će primati i kritike. Svaku reformu koju napravite, različiti djelovi Crkve, vide različito”, primjetila je. Također, na primjeru sinodalnog puta koji se održava u Njemačkoj dala je primjer kako pojedini dijelovi Crkve različito gledaju na određene stvari, pa tako Španjolski i Američki mediji bliski Crkvi nazivaju ga šizmom, dok ga mediji u Francuskoj hvale.
“Tako je i s papom. I sviđa mi se da nema jednog mišljenja o papi budući da je to čovjek koji pokušava, na najbolji mogući način biti vrhovni svećenik Crkve, ali nije nepogrešiv”, naglašava teologinja i dodaje da joj se više sviđa takav stav prema papi nego neki koji su bili ranije kad se kritika i loše mišljenje smatralo da nisi vjeran Katoličkoj crkvi.
“Više mi se sviđa da postoji kritički duh. Ono što mi se ne sviđa da kritika nema temelja”, kaže teologinja.
“Nije odustao od kanonizacije Stepinca”
Na pitanje da komentira to što nije kanonizirao blaženog kardinala Stepinca, teologinja odgovoara da iako postoji komisija SPC-a i Katoličke Crkve da ona nije ta koja je treba kanonizirati Stepinca, već služi tome da u ekumenskom duhu raspravljamo o spornim temema. “on nije odustao o kanoniziranja Stepinca, ali mislim da bi Stepincu bilo važnije kako se mi ponašamo prema papi i kako gledamo na to živimo li u Živoj Crkvi ili ne, nego je li kanoniziran ili ne”, smatra teologinja i dodaje da je pitanje Stepinca postalo političko pitanje.
Na pitanje radi li papa na tome da se Crkva približi ugroženim skupinama, kako je to obećao na početku pontifikata, teologinja kaže da on stalno, barem na simboličkoj razini, kao komunikator podsjeća na to da spasenje ide kroz siromašne i dodaje da počevši od njegove odjeće, automobila, mjesta gdje živi nisu samo formalne stvari, nego su to su simboli koji nas na nešto podsjećaju. “To što biskupi danas nose željezne križeve umjesto zlatnih nije samo forma, smatram da nas podjseća na to da smo prebogata Crkva i da se toga treba otarasit”, kaže teologinja.
Podsjetila je i na obred pranja nogu na Veliki četvrtak kad je papa Franjo pozvao izbjeglice da budu oni kojima će on oprati i poljubiti noge. “Njegove neke geste prelaze samo praznu predstavu već imaju simboliku koja nas dira”, napominje.
Govorila je i tome kako je papa za krizu u Crkvi često okrivljavao eklatantni klerikalizam. “Radi se o tome da takav klerikalizam koji potiče licemjerje u Crkvi, svećenstvo i biskupe da zaborave da su pozvani da služe, pa teže moći i dominaciji. Mi znamo da to postoji”, rekla je teologinja koja eklatantni klerikalizam vidi u tome da kler zaboravlja šestu Božju zapovjed koja glasi “ne sagriješi bludno”.
Naglasila je da je u središtu evanđelja pitanje pravednosti posebno prema siromašnima, a nije katolički Nauk samo seksualni moral.
“Crkva treba biti svjetska institucija koja promovira rodnu ravnopravnost”
Komentirala je i muškarce koji svake prve subote u mjesecu molitelje na trgovima hrvatskih gradova koji mole za čednost. Rekla je i da laici mogu biti eklatantni klerikalci, ali da nije sigurna za što se molitelji zalažu, što žele jer bježe od medija. “Ta jedna fokusiranost na oblikavonje žena kako bi to oni htjeli nas vode u toksične odnose i među muškarcima i ženama i na to što nam je u Crkvi bitno. A nije nam u Crkvi bitno da maltretiramo jedne naspram drugih”, kaže teologinja.
Rekla je da kad papa govori o eklatantnom klerikalizmu govori i o licemjerju i iluziji klera koji misli da zna odgovore na sva pitanja i da trebaju dominirati nad drugima. “Postoji jedna temeljna ravnopravnost, kroz koju mi u različitim ulogama, brinemo o nama zajedničkoj Crkvi i svijetu”, rekla je.
Govorila je i o stavu u pape prema ženama. “Način na koji on sluša ljude, način na koji on razgovara s ljudima je jako inspirativan i produhovljen i produbljen. Nije to samo formalnost”, rekla je teologinja.
“Vezano za ređenje žena u Crkvi, toga neće biti u njegovom pontifikatu, ali drugčije se o tome u Crkvi sad razgovara. već se spominje đakonat žena. Ali nije na papi da to određuje. Pogotovo kad on sam traži veću sinodalnost, odnosno da veće odluke donosi u zajedništvu s biskupima. A to su procesi koje traže više truda, ali svi procesi koji pridonose participativnom odlučivanju je dugoročno bolje i održivije”, rekla je i dodala da ne zna koliko će riječi o ženama biti na zejdničkoj sinodi, ali da u Njemačkoj o tome razgovaraju te da će to pitanje donijeti na stol. “Ja sam među teologinjama koje zagovaraju radikalnu ravnopravnost rodova u Crkvi, a to onda uključuje i ređenje”, rekla je i dodala da Crkva treba biti svjetska institucija koja promovira rodnu ravnopravnost.
O mogućem ukidanju celibata rekla je da je teško očekivati da će uskoro doći do ukidanja celibata i smatra da će se prije moći rediti oženjeni muškarci nego što će to moći žene.
“Papa ide u korak s vremenom”
O njegovom stavu prema homoseksulanim osobama, teologinja kaže da je napravio veliki iskorak koji ide u korak s vremenom. Rekla je da papa Franjo podsjeća da se ne možeš nazivati kršćaninom i slijediti Krista ako nekog diskriminiraš. “Iskorak je da tako govori i iskorak je da jedan dio Crkve o tome govori”, kaže teologinja i da još očekuje iskoram u konkretnom djelovanju. “tendencija da se blagosljivaju homoseksualne zajednice postoji i kad ta tendencija postaje svakodnevna i nešto normalno onda će se to širiti i dalje. I nema drugog puta nego prihvaćati nove uvide. Ne radi se samo o tome da se mi prilagođavamo vremenu, već se radi o tome da imamo nove uvide, studije i knjige koje čitamo i da na tome stvaramo nove uvide, a ne na vlastitim stereotipima”, rekal je teologinja.
Je li veća decentralizacija Crkve rješenje za probleme Crkve koja korača zajedno različitim tempom. “Po samoj strukturi Katoličke Crkve, biskupija je jedna cjelina, a biskup je taj koji doosi konačne odluke i tom smislu već imate strukturu koja bi mogla podnijeti decentralizaciju”, rekla je teologinja.
Podsjetila je i na rečenice pape Franje koji je govorio o brzom tempu vremena u kojem živimo. “U takvom tempu nije baš pošteno da samo jedan čovjek bude papa i sve odlučuje. To je prevelik teret. Zato se pokušava sindalnim vijećim i sinodalnim raspravama doći do podjele moći, odlučivanja i odgovornosti”, rekla je teologinja.