Oko pola milijuna ljudi doći će na koncert Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu, no neće ga čuti samo oni koji su uspjeli kupiti ulaznicu.
24 sata razgovarala s profesorom Nikolom Poljakom s Fizičkog odjeka PMF-a da izračuna koliko daleko će putovati zvuk s Hipodroma, ali i koliko decibela je potrebno da svi na koncertu čuju jednaku kvalitetu zvuka.
- Odgovor na ovo pitanje nije tako jednostavan jer „koliko decibela trebamo“ zavisi o velikom broju faktora, kao što je udaljenost najdaljih slušatelja, širina i konfiguracija prostora, konstrukcija razglasa itd. Za grubu procjenu možemo pogledati jedan pojednostavljeni fizički model. Kako bi se govor ili pjevanje jasno čuli, obično želimo barem oko 60 do 70 decibela razine zvuka. Za „pravi doživljaj“ koncerta često ciljana razina u publici ide i iznad 80 decibela. U primjerima velike open-air produkcije, to je uobičajeno. Za idealni točkasti izvoru razina zvuka opada za otprilike 6 decibela pri svakom udvostručenju udaljenosti. To znači da ako želimo da i na 300 metara zvuk bude razine barem oko 80 decibela, onda trebamo oko 130 decibela razine zvuka blizu glavnih zvučnika. No, u praksi se za velike open-air koncerte tipično planira sistem s više razglasnih točaka pa se zvuk distribuira. Bez obzira na to, možemo računati s razinama od oko 120 decibela blizu izvora. Za usporedbu, to je razina zvuka koju postiže sirena hitne službe na maloj udaljenosti ili pak grmljavina neposredno iznad vas - objašnjava profesor Poljak za 24sata.
Zaboravite Sljeme, ali u gradu...
I sirena i grmljavina se čuju u širem području, pa nas je zanimalo koliko daleko će se čuti koncert.
Na Sljemenu, udaljenom 12 kilometara od Hipodroma, zbog prepreka, meteoroloških uvjeta i pozadinske buke u šumi, Thompsonov koncert će zvučati kao daleko brujanje, ali ne i jasno raspoznatljiv koncert. U gradu je ipak nešto drugačija situacija.
- Uz pretpostavku da je u gradu razina pozadinske buke u to doba oko 50 decibela, te da želite jasno čuti koncert, pretpostavit ćemo da je razina zvuka od koncerta 60 decibela. Ponovno, u idealnim uvjetima ta se razina postiže na udaljenosti od oko 3 kilometra od hipodroma. Do te udaljenosti bi se koncert mogao jasno čuti, a do udaljenosti gotovo 10 kilometara će nadvladavati pozadinsku buku. Još jednom napomenimo da se ove brojke odnose na idealne uvjete bez prepreka i dodatnih gubitaka. U praksi, zvuk se dodatno prigušuje i u urbanom području stvarni doseg na kojem biste jasno čuli ili prepoznali glazbu je znatno manji od ovih idealnih brojki. Stoga se može očekivati čujnost koncerta (razina slična kao pozadinski šum) na udaljenosti 5 kilometara - zaključuje Poljak.
Dakle, jasno će se čuti u Dugavama, Trnju, na Trešnjevci, sve do Glavnog kolodvora. Nešto slabije, na razini pozadinske buke, čut će se sve do Maksimira, Šalate, Pešćenice, Črnomerca, Španskog i Buzina.
Fizičari pomažu u organizaciji koncerata
Sigurnosni stručnjaci kažu da će pola milijuna ljudi, koliko ih dolazi na Thompsonov koncert na zagrebački hipodrom biti sigurnosni izazov. Gdje je puno ljudi, puno je i prilika za incidente, jedna petarda može potaknuti stampedo, a takvi događaji su nažalost meta i teroristima. Pola milijuna ljudi će iz četiri smjera dolaziti na isto mjesto, tu su samo dva mosta koja mogu prijeći ako dolaze iz 'starog' Zagreba u Novi Zagreb gdje je Hipodrom. Negdje će se trebati i parkirati, a najpraktičnije bi bilo da se organiziraju autobusi koji onda voze ljude od punktova gdje su automobili do samog koncertnog prostora. Bit će to i prometni izazov. Zato je ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović okupio već stožer za sigurnost i organizaciju.
U nekim europskim državama, dio tog tima su i fizičari. Računaju koliko je potrebno koridora za prolaz, gdje su slabe točke u prostoru, koliko treba WC-a i gdje ih postaviti, koliko dugo držati upaljeno zeleno, a koliko crveno svjetlo na semaforu. Zanimalo nas je kako to fizičari mogu toliko dobro predvidjeti ponašanje ljudi.
- Najjednostavnije je da to objasnim na primjeru prometa. Vi kad ste u autu, nemate puno opcija, imate žmigavce, vizualno gdje je auto ispred vas. Pogledajmo samo kako se ljudi voze na cesti. Ako vam je netko na 'dupetu' želite se odmaknuti od te osobe. Ako je auto ispred vas daleko, približit ćete se. Kao da vam opisujem silu između molekula: kad je blizu, odbojno je, kad je dalje privlačno je. Upravo zbog te želje da se držimo dalje, da se ne napravi šteta, dobijete sustav koji se ponaša kao međudjelujući sustav u fizici. Onda se u prometu, kad se dogodi gužva, troši puno energije sustava. Ili jednostavnije, kad stavljate led u vodu, to troši jako puno energije. Lako je dizati temperaturu vode kad je isto agregatno stanje, problem je kad se dogodi promjena, pa trebate potrošiti hrpu dodatne energije da promijenite stanje u kojem jeste, odnosno da se led rastopi. Tako i ovdje, samo imate ljude. U gomili nemate puno opcija, sudarate se, gurate se. Opet je riječ o međudjelovanju ljudi i stvar je u tome da je fizika, zbog toga što proučava modele sustava, već mogla jako puno reći i o urbanizmu, o prometu i toku ljudi kroz grad. To su slični sustavi i onda ih tako i promatramo - objašnjava Davor Horvatić, profesor na Fizičkom odjelu zagrebačkog PMF-a.
Dakle, fizičari proučavaju sustave i kako se dijelovi tog sustava kreću, pa te zaključke mogu prenijeti i na gomile ljudi, predvidjeti njihovo kretanje ako svi idu do istog cilja, naći gdje bi mogao biti problem ako dođe do izvanredne situacije.
- Fiziku treba staviti u pravi kontekst. Neće fizika pametovati MUP-u, organizatorima i stručnjacima. Fora je u tome da se fizikalni i matematički modeli mogu iskoristiti za simulacije koji onda pokazuju što je pametno. Kad pogledate velike nesreće na stadionima, vezane uz neprotočnost izlaza, građevinske radove i tako dalje, svaka struka radi svoje i promjene u sustavu se rade tek nakon velikih tragedija. Ili zakoni, koji se mijenjaju kad ljudi nađu u njima rupe, to je ljudska priroda. I stručnjaci za sigurnost i MUP imaju svoje iskustvo. Uloga fizike je da se u modelu i simulaciji pronađu 'rupe' odnosno kritične točke gdje bi moglo doći do problema - objašnjava Horvatić i dodaje: - Uloga fizike je da se sustav prodrma, da se vidi gdje su točke pucanja, da se testira na modelu i računalnoj simulaciji i onda tako nađemo problem, proslijedimo ga stručnjacima koji onda to u svom području organizacije rješavaju i tako spriječe potencijalni kaos.
Kako nastaje taj kaos?
- Opet ću povući paralelu s prometom: gust je promet, svi se drže pravila, svi se voze kako treba i dovoljan je samo jedan da se ubaci i nastane kaos. Kao na zelenom valu kad se netko stane na sva četiri u jednu traku i ljudi ga zaobilaze pa nastane gužva. E, ono što mi kao fizičari onda proučavamo je što kad se u gomili dogodi taj jedan i kako umanjiti efekte koji poguraju gomilu u neželjenom smjeru - zaključuje Horvatić za 24sata.
