Hrvatske uskrsne tradicije su europska baština. Pogleda li se makar letimično europski folklor, od Engleske i Španjolske, preko Francuske, Švicarske i Italije do Austrije, Mađarske i slavenskih zemalja središnje i istočne Europe, ponavljaju se o Uskrsu slični običaji.
Da bismo lakše razumjeli uskrsna događanja u kršćanstvu potrebno je kazati da je iskonska čovjekova potreba za dramatikom, igrom i kazalištem, našla svoje mjesto u svim religijama pa tako i u kršćanstvu. Kada je liturgija postala uniformirana i kodificirana, počele su se stvarati nove "igre" u crkvi, neposredno prije ili poslije liturgije, uz pomoć kojih su se ljudima tumačili osnovni pojmovi kršćanskog nauka i moralnih zasada ili su se pak ti pojmovi produbljivali.
Jedna od tih "igara" je i čuvanje Kristova groba u crkvama na Veliki petak i Veliku subotu. Običaj je to koji je raširen po Dalmaciji, a po pričama starijih vrlo je vjerojatno da je običaj čuvanja Božjeg groba u naše krajeve stigao iz Italije.
Postoji podatak koji datira iz davne 1524. godine kada je Petar Keglević dobio vlastelinstvo Lobor, te je u uskrsno vrijeme slao naoružanu počasnu četu u loborsku crkvu čuvati Kristov grob. Ili tradicija koja seže još od oslobođenja Vrgorca od Turaka 1690. godine kada su mletački vojnici u vrijeme Uskrsa čuvali Kristov grob, a običaj su pomalo preuzeli sami Vrgorčani. Također poznato je da je običaj čuvanja Kristova groba na Uskrs u Metković sredinom XIX. stoljeća prenio iz Loretta, u Italiji, Ante Gluščević, a odatle se proširio i po ostalim župama doline Neretve.
Kristov grob čuvaju žudije ili žudiji. Riječ žudija je grčko-romanskog podrijetla i znači "Židov". U Dalmaciji su danas najpoznatiji Vodički žudiji, koji sudjeluju na većim crkvenim blagdanima i svetkovinama. U Vrlici, Oklaju, Miljevcima i Tisnome čuvari su odjeveni u narodne nošnje.
Mi smo odlučili doznati nešto više o ovom lijepom običaju i našoj tradiciji te smo nazvali Luku Lipića, koordinatora "Festivala žudija", o kojem će biti riječi kasnije.
Najstarije žudije su iz Metkovića, ali možemo reći da se posljednjih dvadesetak godina žudije poistovjećuju s Vodicama. Otkad imate čuvare Kristova groba?
- Po pričanju starijih mještana Vodica smatra se da je početkom 20. stoljeća običaj čuvanja Božjeg groba u Velikom tjednu stigao u Vodice iz Prvić Šepurine. Šepurinjani tvrde da su oni već 1875. godine imali svoje žudije. Naime, kako su mnogo plovili, oni su taj običaj vidjeli u Italiji i prenijeli u Prvić Šepurinu. Pretpostavlja se da su Vodičani to vidjeli od njih i taj je običaj prenesen i u Vodice. Je li se to zbilo odmah na početku 20. stoljeća ili kako neki tvrde 1912. godine ne može se sa sigurnošću utvrditi, kao ni kako su izgledali prvi čuvari Božjega groba. Po nekim saznanjima to su bili mornari koji su služili u Austro-Ugarskoj mornarici. Bili su odjeveni u potpuno bijelo odijelo i sigurno je to da su ti mornari na blagdan Tijelova čuvali Presveti Sakrament u počasnoj straži, a jesu li oni prvi koji su čuvali Božji grob to nije razjašnjeno, jer po nekim drugim saznanjima smatra se da su prvi čuvari nosili žudijske odore.
Po pričanju starijih, između dva svjetska rata, pa i poslije, nije bilo ulice u Vodicama u kojoj se djeca nisu "igrala žudija". Djeca su pravila kape od kartona, a u gornji dio, povrh kape, uvukli bi malo slame i to zašili. Također su pravili drvene mačeve i koplja. U danima bivše komunističke vladavine ovaj je običaj, među ostalim, bio za vjernike Vodica znak otpora i raspoznavanja. Naime, tadašnje komunističke mjesne vlasti poduzimale su razne mjere da bi ga iskorijenile, ali bezuspješno. Tradicija se nastavlja i danas. Koliko je ovaj običaj popularan među svim naraštajima Vodičana govori i činjenica da su djeca iz vrtića uz pomoć roditelja i voditelja organizirala svoje žudije te sada ravnopravno sa "velikim žudijama" sudjeluju u procesiji za dan župe.
Neizostavan običaj je padanje nakon slave. Bude li kada ozljeda? Nije jednostavno to izvesti...
- Padanje je možda „najatraktivniji“ dio čuvanja Kristovog groba kojim se označuje Isusovo uskrsnuće, pobjeda Života nad smrću, ali nije bit biti atraktivan, poruka je mnogo dublja. Što se ozljeda tiče ponekad se dogode sitne ogrebotine ili udarci, ali sve se to brzo zaboravi kad se žudiji nakon padanja vrate u civilu na misu i sudjeluju s vjerničkim pukom u Euharistiji. Tehnička izvedba samog padanja se ne vježba niti usavršava nego se u tom trenutku čuvari spontano bace na pod želeći što prije pobjeći iz crkve.
Što znači biti žudija?
- Biti žudija prije svega znači imati čast barem simbolično čuvati Krista u Svetom Trodnevlju. Nadalje, biti žudija znači imati čast biti izabran u to društvo, biti dio stoljetne tradicije svoga kraja i naroda. Svakako da ta privilegija ispunjava čuvare velikim ponosom.
Od 2001. godine se održava "Vodički festival žudija", koji sada nosi naziv "Festival žudija". Kako ste došli na ideju organizirati taj uistinu predivan događaj?
- Ispred vodičke župne crkve, 2001. godine, na inicijativu akademskog snimatelja Šime Strikomana, održavao sesusret i snimanje milenijske fotografije čuvara Kristova groba iz Dalmacije. Uz Vodičke žudije okupili su se čuvari Kristova groba iz Tisnoga, Šepurina s otoka Prvića, Murtera, Vrlike i Metkovića. Inače, treba spomenuti da su Vodički žudiji tema koja je Šimu Strikomana od najranijeg djetinjstva svojim dramatskim i vizualnim efektima oduševljavala te je na najrazličitije načine bio sudionik tog vjerskog događanja. Danas je ta tema prepoznata kaoi zuzetno vrijedan spektakl hrvatske pasionske baštine koju je Strikoman, kao umjetnik, snimatelj i fotograf, potaknut željom za osnaženjem običaja, svojim radovima otkrio široj javnosti. Tako se Strikomanova fascinacija tom tematikom pretočila u fotoalbumske serijale izuzetne umjetničke poetike poznate pod naslovom "Terra Croatica".
Iz "Terre Croatice" proizašli su Milenijski susreti i Milenijska fotografija. Ta ideja je prepoznata i od strane turističke zajednice Grada Vodica tako da je dogovoreno da susreti žudija ubuduće postanu tradicionalni u Vodicama na Uskrsni ponedjeljak. U slijedećim godinama broj sudionika ove manifestacije sve se više povećavao, a naziv "Susret žudija Dalmacije" prelazi u "smotru", a zatim i u "festival", te je u svojih osamnaest godina postao i "međunarodni". Uvidjevši da bismo nakon šest tradicionalnih susreta u Vodicama mogli postati monotoni te da bi se uskrsni običaji mogli pokazati i svim ostalim župama koje njeguju ovu pobožnu tradiciju, Strikoman je predložio da se svake godine ide u drugu župu pa čak i u sredine gdje se ne njeguju takvi običaji, što bi uvelike doprinijelo očuvanju tradicijskih vrijednosti. I tako se, nakon šest godina održavanja smotre u Vodicama, festival održao u mjestu Vid, pored Metkovića, Šepurini na otoku Prviću, Kninu, Metkoviću i Tisnom, ponovo u Vodicama, zatim u Rogotinu, Vrlici, Mliništu, Imotskom, Kominu i Mariji Bistrici. Također, utvrđen je i redoslijed domaćinstava festivala do 2050. godine s time da će se svake šeste godine festival održati u Vodicama.
Nažalost, već drugu godinu zaredom nema festivala, bar ne na način na koji smo svi navikli. Je li vam teško zbog toga?
- Nažalost da, ali s obzirom na trenutnu situaciju u svezi širenja epidemije korona virusa COVID-19 sasvim je jasno da se u takvim uvjetima ne može održati ovogodišnji 21. Vodički festival žudija. I mi kao organizatori, a vjerujem i svi sudionici festivala jedva čekamo povoljnu situaciju kako bismo ponovno vidjeli drage prijatelje iz drugih župa i produbili naša prijateljstva. Ovaj festival nije natjecateljskog duha i spada u neprofitne aktivnosti, u njemu nema pobjednika ni poraženih, u njemu su svi originali i svi sa svojim posebnostima ukazuju u čemu i jest smisao svega ovog, a to je očuvanje kulturne baštine i skretanje pozornosti na lokalne običaje koji pomalo nestaju te građenje poštovanja i razumijevanja među lokalnim različitostima i tradicijama. Kroz festivalski okvir pokreće se želja i potreba manjih mjesta da obnove svoje običaje, da istaknu ljepote kojima će se identificirati, da se natječu u originalnosti i skupnim projektima koji povezuju ljude.
Prošle godine festival je trebao biti održan u Zagrebu. Znamo da bi bilo spektakularno. Kakvi su planovi za dogodine? Je li se izmijenio kalendar?
- Zbog situacije koja je i dalje u cijeloj Hrvatskoj i svijetu nismo mogli održati 20. Vodički festival žudija kojim bi obilježili 20 godina festivala u glavnom gradu svih Hrvata Zagrebu. I to nam je bila velika želja, od mise u katedrali, postrojavanja na Trgu bana Josipa Jelačića, preko Majke Božje od Kamenitih vrata do Trga svetoga Marka gdje se u blizini trebao održati festival. Ipak, festival smo održali virtualno iz Strikomanovog studija u Vodicama i tako barem simbolično održali 20. festival. Da se tradicija festivala ne bi prekidala Šime Strikoman će snimanjem prigodne milenijske fotografije na Uskrsni ponedjeljak u Vodicama simbolično obilježiti 21. Vodički festival žudija. S obzirom da se ove godine festival trebao održati u Župi Sv. Stjepana Prvomučenika u Slivno Ravnom, a zbog trenutne situacije to neće biti moguće, to se redoslijed festivala pomiče za jednu godinu unaprijed.
Koliko ima grupa u Dalmaciji? Postoji li ovaj običaj sjevernije od Zadra?
- Ima preko 30 grupa čuvara Kristova groba u Dalmaciji od kojih velika većina sudjeluje na festivalu. Kazali smo da je najveći broj župa koje njeguju ovaj pobožni običaj u Dalmaciji, ali ima i grupa koje dolaze iz kontinentalne Hrvatske, kao na primjer vatrogasci iz Baških Oštarija te kuburaši iz Lobora i Marije Bistrice. Također, iz susjedne Bosne i Hercegovine dolaze nam čuvari iz Župe svetog Mihovila u Varešu.
Možemo kazati da je jedan od duša festivala legendarni Šime Strikoman. Hoćemo li ove godine ostati uskraćeni za njegovu milenijsku?
- Da se tradicija festivala ne bi prekidala Šime Strikoman će snimanjem prigodne milenijske fotografije na Uskrsni ponedjeljak u Vodicama simbolično obilježiti 21. Vodički festival žudija.
Uskršnja poruka...
- Duboka je vjera našega puka. Tu vjeru djedova i otaca naših smo sačuvali i svjedočimo i kroz ovaj lijepi običaj prikazanja Uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista. Trenutna situacija u svijetu prilika je svima nama da budemo još bliži jedni drugima, da ljubimo jedni druge kako nam i naš Uskrsli Gospodin poručuje, a koje smo geslo i preuzeli za Festival Žudija. Stoga ostanimo u toj ljubavi jer to je ljubav koja nikada ne prestaje. Kad osjetimo da je uskrsnuće prava nit vodilja našega djelovanja, onda znamo da je i nama zapaljeno uskrsno svjetlo. A istinska je povlastica primiti na dar to nebesko, vječno i neprolazno svjetlo koje nam pokazuje pravi put. Dopustimo stoga Kristu uskrslome, Svjetlu naše duše, da prodre u naša zatvorena i mračna srca, da nas prožme do dna bića, da rastjera sjene sumnji i mrak grijeha. On koji je svjetlom iz svoga groba obasjao svijet sjajem uskrsnuća neka otvori i naša srca i neka ih učini žarištima uskrsnog navještaja na radost i spasenje svim ljudima. Ovo vrijeme je na poseban način prilika da zastanemo, osluhnemo u tišini, vratimo se korijenima i Bogu se pomolimo. Zapitajmo se gdje nam je duša, umjesto da se za tijelo tako grčevito strašimo. Sretan Uskrs svima i glavu gore moleći se našem Gospodinu Isusu Kristu Uskrslomu!
Koje su obveze žudija u Velikom tjednu?
Od člana Žudijske družbe traži se:
a) da se za ovu priliku ispovijedi, a na Veliki četvrtak pričesti;
b) da sudjeluje na pripremnim sastancima i pomaže kod podizanja i raspremanja Božjeg groba;
c) da u dogovoru s vođom družbe bude na raspolaganju za čuvanje Božjeg groba na Veliki petak i Veliku subotu;
d) da se za vrijeme čuvanja Božjeg groba kao i u procesiji na Veliki petak dostojanstveno ponaša i drži;
e) član družbe koji se ne bi ponašao disciplinirano može se isključiti iz nje;
f) ovoj družbi ne može pristupiti javni grješnik, to jest onaj koji sablažnjivo živi.
U prostoriji gdje se žudiji spremaju i zadržavaju mora vladati red i disciplina, oprema treba biti na svome mjestu, a prostorija uredna i čista.
Na Veliki četvrtak dvanaest članova družbe odjevenih u narodnu nošnju sudjeluje u obredu pranja nogu na misi Večere Gospodnje. Nakon mise kao čuvari sudjeluju u prijenosu i pohrani posvećenih hostija zajedno s Presvetim na improvizirani Božji grob u crkvi.
Na Veliki petak nastavlja se čuvanje Božjeg groba od sedam sati izjutra. Grob čuvaju po dvojica vojnika. Smjena dolazi svakih dvadeset minuta. U 11 sati sudjeluju na Križnom putu u crkvi. Uvečer poslije obreda Velikog petka žudiji sudjeluju u procesiji ulicama grada. Posljednjih godina u Vodicama žudiji čuvaju Isusov grob cijelu noć nastavljajući i cijelu Veliku subotu do Vazmenog bdijenja, kada po objavi uskrsnuća čuvari koji su do tada čuvali grob od straha padnu na zemlju i pobjegnu.
