Prosinac je vrijeme kada se priprema hrana za cijelu godinu, ali i dani kada mještani jedni drugima pomažu jer se krajem studenog i početkom prosinca na našim prostorima već desetljećima tradicionalno obilježava svinjokolja, kolinje ili vrlo jednostavno kako se u dalmatinskoj Zagori kaže – klanje prasadi.
Riječ je o dugoj tradiciji našeg podneblja koja bi počinjala oko bivšeg Dana Republike pa bi se znala protegnuti sve do Božića. No, iz godine u godinu, ova tradicija sve veći umire. Razloga je nekoliko, danas su trgovački centri dovoljno opskrbljeni mesom, a zaštitari životinja svake godine iznova traže da se takav običaj zabrani jer se krši dobrobit životinja. Naši stariji i iskusniji čitatelji iz Zagore smatraju da je najveći problem što su sela prazna, a svinja je sve manje, pa i tradicija svinjokolje lagano izumire.
I baš zbog strogih direktiva EU-a, sve se manje čuje skrika svinja po seoskim dvorištima, a i onih veselih fešta. Iako je se tu i tamo u nekom još seoskom dvorištu odradi svinjokolja, selo je utihnulo. Pripreme koje su nekada trajale i po tri dana, zalijevale se čašicom rakijice i mezom, izblijedile su. Kako je to izgledao nekada, a kako danas, ispričala je naša sugovornica Marija (60) iz Cetinske krajine.
„Prije se to znalo točno po raspredu kad će KOD koga u selu bit klanje. Rano ujutro se naloži vatra i zagrije voda jer odmah nakon klanja prase treba ošuriti, a koljači bi popili bićerin rakije da se ugriju i bolje rade. Svako je ima svoju ulogu, znalo ko čisti criva i pere na bunaru. Žene su bile zadužene za pripremu kulenica“, priča naša sugovornica.
Naravno, da je nekome morala pripasti uloga i glavnog kuhara.
„Uvik smo imali istog glavnog kuvara koji bi radio đigerice i domaće pure pa bi se minjali za mišanje u velikom loncu“, kazuje nam Mara.
Od tradicije do čiste procedure
Jasno je kako je nekada ovaj običaj bio povod okupljana obitelj i prijatelje, a danas sve više postaje procedura podložna pravilima i regulacijama.
„Nekad se to radilo jednostavno: prasci se raskomadaju, komadi mesa vise po odrni da se hlade, a zatim se topila mast i radile kobasice. Pršuti, pancete, pečenice i kosti stavljali su se u sol na nekoliko dana prije nego što bi išli na sušenje. Svaki dan ložila se vatra, a nezaobilazan alat bio je drveni štap zvani praljak, na kojem su se pekle kobasice. To su bili gušti“, s nostalgijom priča Mara koja je sretna što je njena obitelj, unatoč direktivama, uspjeli sačuvati običaj.
„Danas je procedura drugačija. Prije klanja potrebno je prijaviti veterinaru, osigurati dezinfekcijske barijere i nositi uzorke na analizu za trihinelu. Tradicionalne krvavice i domaća crijeva sve više nestaju, kupe se gotova, a đigerica se daje pasima, jer ko će to više 'ist, ali srićon mi još uvik imamo praljak i svojih kobasica“, ističe sugovornica Dalmacije Danas.
KLANJE ZA DOMAĆINSTVO
Dopušta se klanje životinja iz članka 2. točke 1. ovoga Pravilnika, koje ne pokazuju znakove poremećenog zdravlja, izvan klaonice, na gospodarstvu podrijetla, ako su njihovo meso i mesni proizvodi namijenjeni za potrošnju u kućanstvu.
(2) Nije dopušteno stavljati u promet za javnu potrošnju meso i mesne proizvode od životinja zaklanih u skladu s ovim Pravilnikom.
Klanje životinje za potrošnju u kućanstvu mora se obavljati u skladu s posebnim propisima o dobrobiti životinja.
(2) SRM podrijetlom od životinja zaklanih za potrošnju u kućanstvu mora se zbrinjavati u skladu s posebnim propisima o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (u daljnjem tekstu: nusproizvodi), a poslove zbrinjavanja može obavljati jedino pravna osoba na temelju stečene koncesije ili pravne ili fizičke osobe registrirane za sakupljanje i prijevoz nusproizvoda s kojima je koncesionar sklopio podugovor.
(3) Klanje životinja za potrošnju u kućanstvu mora se evidentirati u propisanim registrima domaćih životinja, osim peradi, lagomorfa i uzgojene divljači, koje su posjednici dužni voditi sukladno posebnim propisima.
SPUTAVANJE ŽIVOTINJA PRIJE KLANJA
Životinje moraju biti sputane na odgovarajući način radi sprječavanja svake boli, patnje, uznemirenosti, ozljeda ili nagnječenja, koje je moguće izbjeći.
1.1. U slučaju obrednog klanja, goveda moraju prije klanja biti sputana upotrebom mehaničkih postupaka da bi se izbjegla svaka bol, patnja ili uznemirenost, kao i bilo kakva ozljeda ili nagnječenje.
- Prije omamljivanja ili klanja životinjama noge ne smiju biti vezane niti smiju biti vješane za noge. Iznimno, perad i kunići mogu biti obješeni za noge radi klanja, pod uvjetom da su provedene odgovarajuće mjere koje osiguravaju da su u trenutku omamljivanja životinje dovoljno opuštene i da se klanje može obaviti učinkovito i bez nepotrebne odgode.
2.1. Osim u slučajevima iz točke 2. ovoga Dodatka, nije dozvoljeno vješanje životinja u svrhu sputavanja.
- Životinje koje se omamljuju ili usmrćuju primjenom mehaničke ili električne opreme u području glave, moraju se postaviti u takav položaj da se oprema može primijeniti i koristiti jednostavno, precizno i u odgovarajućem trajanju. U slučaju kopitara i goveda dozvoljena je primjena odgovarajućih pomagala za ograničenje pomicanja glave.
- Nije dozvoljeno korištenje opreme za električno omamljivanje radi sputavanja ili imobilizacije, kao ni za tjeranje životinja.
„Je'l namireno blago?“
Marija iz okolice Sinja kaže kako bespotrebno 'izmišljaju' pravila.
„Pa smo šta im još kužinu i dnevni boravak ne moramo napravit. Postavljaju uvjete k'o da će prasad živit 50 godina. Mi smo i prije njih ovako živili, u mojoj kući se nikad nije silo za ručak, a da se nije upitalo je'l blago namireno. Nije nam padalo napamet 'ist prije blaga“, objašnjava nam.
Ova obitelj unatoč poskupljenjima, njeguje tradiciju i kako tvrde, to će nastaviti za života raditi.
„Mi držimo svoje, ali je poskupilo žito“, kažu domaćini koji još uvijek njeguju tradiciju svinjokolje i uzgoja vlastitih svinja. Nekad su držali četiri svinje, od čega bi jedna bila za prodaju, dok su tri ostajale za obitelj. Danas, zbog zakonske regulative, drže samo za sebe.
„Rasulo kao i u državi“
Iako je domaći uzgoj postao skuplji, ne žele se odreći tradicije, jer smatraju da je domaće meso zdravije i kvalitetnije.
O tome kakvo je stanje na tržištu, pričali smo s Jurom koji ima vlastitu farmu. Navodi, kako ove godine svinja ima dovoljno jer je potražnja manja, a uvoz sve veći. Cijene živih svinja ove sezone kreću se od 3,30 do 3,50 eura po kilogramu, no domaći uzgoj sve više trpi zbog strožih veterinarskih zahtjeva i kontrola.
„Svinje se danas manje drže jer je sve teže doći do kvalitetnih grla za tov, a troškovi rastu. Najveći problem je starosna dob ljudi – stariji još drže tradiciju, ali mladih nema da je nastave. Rasulo je, kao i u cijeloj državi“, komentira uzgajivač.
Dodaje kako domaća poljoprivreda jedva opstaje zbog drastičnog uvoza proizvoda, dok se proizvođači bore s inspekcijama i brojnim administrativnim preprekama.
