Don Josip Ulić, splitski svećenik, svojim primjerom pokazuje kako vjera, sport i moderna tehnologija mogu zajedno donijeti radost, mir i duhovno ispunjenje. Ovog mladog svećenika šira javnost je upoznala posebice u doba korone, kada je tadašnjim projektom putem društvenih mreža i netipičnim, zanimljivim pristupom mladima, donio pravo osvježenje u vjerskoj zajednici.
Don Josip je vrlo aktivan i izvan crkvenih zidova. Naime, diplomirani je teolog i uskoro diplomirani psiholog, tijekom 2023. i 2024. godine boravio je u Americi na edukaciji u klinikama za mentalno i duhovno zdravlje. Osnivač je i voditelj kršćanskoga internacionalnog pokreta Do-win: mentalni i duhovni trening, preko kojeg pojedincima i grupama (posebno sportašima) iz cijelog svijeta pomaže u mentalnom i duhovnom zdravlju, na poseban način na poljima podsvijesti i emocija
Prošle godine predstavio je javnosti još jedan važan projekt. Riječ je o knjižici Duhovni normabel. Kako je nastala sama ideja i put do realizacije te kome je sve namijenjena, don Josip Ulić je ispričao za Dalmaciju Danas.
'Od početka do samo izdanja prošlo je 10 godina'
Otkrio nam je s kojim nemirom se i sam suočio te kako se uspio izvući. A upravo taj stresni period, motivirao ga je da pomogne i drugima.
„Dok sam studirao u jednom stresnom periodu, dobio sam napadaj panike ili anksioznost i tako ušao u stanje nemira. Tada mi je jedan super svećenik, don Boris, koji je i psiholog i terapeut, iz jedne knjige kopirao kršćansku vježbu disanja za smirenje i opuštanje. Istoga dana tu vježbu počeo sam i prakticirati. Vježba se pokazala jako korisna i dobra... Nakon nekog vremena shvatio sam da mi ova vježba disanja može postat meditacija uz pomoć koje ću ući u odnos s Bogom i naći duhovni mir. Tako se i dogodilo pa sam zato ovaj način smirenja u Gospodinu nazvao „Duhovni normabel“, otkriva nam don Josip, a potom nam opisuje put nastanka knjižice kojoj je trebalo čak 10 godina da ugleda svjetlo dana.
„Podijelio sam ga s mnogim ljudima i povratne informacije uvijek su bile pozitivne. Brojni ljudi posvjedočili su mi kako im je upravo ova vježba pomogla da se smire, ali i da uđu u odnos s Bogom i u njemu nađu pravi mir. Upravo to, nakon nekog vremena, potaknulo me je da napišem knjižicu Duhovni normabel.
Od samog početka prakticiranja vježbe pa do prvog izdanja knjižice prošlo je oko deset godina. Što znači da u ovom slučaju nije teorija prešla u praksu već dugogodišnja provjerena praksa u teoriju, što se pokazalo izvrsnim“, kazuje nam.
U samom procesu istraživanja i pisanja, kako navodi, pomogli su mu brojni stručnjaci. Svatko na svoj način.
„Za sve što radim volim oko sebe okupit krug dobrih i sposobnih ljudi koji će učiniti da projekt na koncu bude još bolji, tj. vrhunski. Tako sam učinio i u slučaju ove knjižice. U samom procesu istraživanja i pisanja, kao i korigiranja, pomogli su mi brojni stručnjaci iz medicine, farmacije, psihologije, psihoterapije, duhovnosti... Svatko je sa svoje strane struke pomagao na svoj način“, istaknuo je don Josip.
Cilj mu je bio da knjižica bude kratka, jasna i korisna, a kako nam tvrdi, to su i ostvarili.
Duhovni normabel je potvrđen od strane stručnjaka: psihijatara, psihologa, psihoterapeuta, duhovnika, a osim oduševila je i mnoge profesionalne sportaše poput kickboksača Antonia Plazibata, košarkaša Antu Žižića i nogometaša Tomu Bašića.
'Lijek' za smirenje
Don Josip Ulić ističe kako je knjižica pomogla mnogim ljudima u pronalasku smirenja i življenju istinskog mira.
„Namijenjena je svima onima koji imaju problema i pate od anksioznosti, tjeskobe/zabrinutosti, strahova ili fobija, specifičnih fobija, socijalnih fobija, napada panike (anksioznost), stresa, (PTSP-a), depresije, frustracije, rastresenosti i slično. Također, dobra je za prevenciju. Uglavnom za svakoga tko je primjenjuje kako se pokazalo i potvrdilo u praksi zato je mnogi psihijatri, psiholozi, psihoterapeuti i duhovnici i preporučuju“, ističe naš sugovornik.
Ključne poruke Duhovnog normabela je pomoći čovjeku da se smiri biološki, mentalno i duhovno kroz tehnike disanja i meditacije, a don Josip je uvjeren da svaki problem ima rješenje, samo je potrebno kucati na prava vrata.
„Svaki problem je rješiv samo je potrebno kucati na prava vrata. Informacije iz ove knjige koje bude spoznaju i nude rješenje za biološke, mentalne i duhovne patnje prava su vrata za svakog čovjeka. Knjiga može djelovati kao kakva „tableta“ za smirenje. Upravo zato ona je obvezno štivo za sve one koji žele postići mir“, smatra don Josip.
Prvo izdanje Duhovnog normabela izašlo je prije godinu dana i rasprodano je u svega tjedan dana. Potražnja za drugim izdanjem koje je izašlo u većoj nakladi prije nekoliko mjeseci također je velika. Zanimalo nas je po čemu se ovo potonje razlikuje od prvog izdanja.
„Novo izdanje se razlikuje samo u nekim manjim neznatnim detaljima međutim već se spremamo da kad bude treće izdanje da bude još nešto drugačije u suvremenom smislu ali za sada ne bih o tome sve ćete vidjeti kad iziđe a to je po procjenama nekad iza Nove godine“, najavio je don Josip Ulić.
'Samo čovjek koji u slobodi živi autentično je ostvaren i zadovoljan'
A kakve su reakcije čitatelja?
„Do sada su mi se javili čitatelji koji su posvjedočili kako im je Duhovni normabel nakon samo jednog prakticiranja pomogao da se smire, a oni koji ga prakticiraju disciplinirano i redovito svjedoče kako im pomaže još i više da se smire biološki, mentalno i duhovno. Primjerice, ljudi koji nisu mogli zaspati javljaju da im prakticiranje pomaže da zaspu normalno. Oni koji su imali velike rastresenosti prije sv. Mise kažu da im pomaže da se umire i fokusiraju da u miru mogu pratiti misu ili da mogu moliti. Mnogi studenti svjedoče kako im pomaže da se smire prije ispita. Ljudi koji pate od napadaja panike svjedoče kako im pomaže u kontroliranju simptoma i da se smire itd...
Zanimljivo je da mi i mnogi ljudi koji inače ne čitaju knjige javljaju da su je pročitali i da je korisna. Evo, baš mi je jedan osmaš sad poslao poruku kako je počeo primjenjivati Duhovni normabel i da mu puno pomaže. Velika je radost to čuti i potiče me da nastavim stvarati i dalje knjige takvoga pa i još suvremenijeg tipa“, priča nam don Josip.
Danas, kada sve više živimo u kulturi narcizma i lažnoj slici društvenih mreža, sve više anksioznosti i tjeskobe se javlja među mladima. Don Josip nam je, kao uskoro diplomirani psiholog, objasnio ovu poveznicu.
„Danas mnogi smatraju da je narcistična osoba isključivo samo ona koja je zaljubljena u samu sebe, svoju ljepotu i pamet. Međutim, nije pogrešno ili grijeh biti lijep i pametan. Ako vidimo mit o Narcisu to nije bit problema već nedostatak suosjećanja, nepostojana osnovne ljubavi prema drugima. Dakle, u mitu o narcisu on je taj koji nema nikakve osjećaje za druge, a to njega sama zajedno s drugima uništava.
Zato, volimo se, dragi ljudi. Volimo sebe na ispravan način a onda i druge. Isto to je i Isus rekao: „Ljubi bližnjega kao sebe samoga.“ S druge strane, ovo što ste spomenuli, lažne slike društvenih mreža dovele su do problema ne samo da ljudi iskrivljeno vole sebe već da se još više ne vole, da se mrze i smatraju manje vrijednim, lijepim itd.
To sve naravno onda pokrene simptome koje nazivamo tjeskoba, anksioznost i slično. Lažna slika ili poruka koja se šalje je da se treba biti ovakav ili onakav, a ne autentičan i to je razorilo i razara mnoge ljude u smislu da sebe i svoj život ne mogu prihvatiti jer su ih drugi uvjerili da samo ako budu kopija, ili onakvi kakvi oni misle da trebaju biti, bit će ostvareni što je laž. Samo čovjek koji u slobodi živi autentično je ostvaren i zadovoljan.
Zato je jako važno znati da ja ovakav kakav jesam autentičan, poseban, jedinstven i neponovljiv sam vrijedan i voljen samim time što postojim. Vrijedim samim time što postojim, a ne zato što nešto obučem, postignem ili promijenim. To je važno spoznati a onda prihvatiti i živjeti“, pojašnjava naš sugovornik.
Važna je i praksa
U Župi presvetog srca Isusova, ovoga lipnja je održana tribina o duhovnom i mentalnom zdravlju “Duhovni Normabel”. Govorilo se o o važnosti brige za mentalno i duhovno zdravlje, a osim toga tribine su sadržavale i praktični dio u kojem su se napravile vježbe meditacije koja je opuštajuće i vizualizirajuće naravi.
„Cilj je da ljudi ne slušaju samo teoriju već da u praksi iskuse o čemu govorimo. Važno je da sve više teorija prelazi u praksu kako bi ljudi doživjeli koliko je to važno, korisno i dobro. U tom kontekstu na tribini, u praksi sam u prepunoj dvorani demonstrirao kako djeluje Duhovni normabel. Kako? Dođite na iduću tribinu, nabavite knjižicu, ili slično i vidite, ili još bolje doživite“, poziva don Josip.
Sport i duhovno zdravlje
Jedan od sudionika na tribini Duhovni normabel bio je i sportaš Antonio Plazibat. Zanimalo nas je na koji način je sport povezan s duhovnim i mentalnim zdravljem?
„Antonijo Plazibat je vrhunski sportaš a što je još važnije dobar i drag prijatelj, a i surađujemo već godinama. On konstantno na jedan jednostavan način govori o važnosti mentalnog i duhovnog zdravlja i zato je sudjelovao na tribini kao i na mnogim drugim projektima koje radimo i koje ćemo raditi. Također zajedno s mnogim drugim sportašima govori o tome koliko je važno pravilno disanje a u tom kontekstu i knjižica Duhovni normabel.
Nedavno je i jedan od najboljih sportaša i košarkaša u povijesti Lebron James također govorio o važnosti pravilnoga disanja o kojem se govori i poučava u knjižici. Dakle, sportaši sve više svjedoče koliko je važna glava (mentalna sprema) i vjera (duhovnost) kako bi cjelovito utrenirani (tjelesno, mentalno i duhovno) bili čitavim bićem spremni za bavljenje profesionalnim sportom ali i za život općenito“, pojašnjava nam.
U našem društvu, mentalno zdravlje je još uvijek često tabu tema, ali srećom, ta se percepcija postupno mijenja. Važno je istaknuti da je potpuno u redu potražiti pomoć za bilo koju vrstu patnje i da bismo trebali biti podrška jedni drugima u tim trenucima, smatra don Josip, te za kraj našeg razgovora savjetuje kako možemo kao društvo podržati one koji se bore s mentalnim zdravljem.
'Uvijek postoji izlaz'
„Na žalost još uvijek je tema metalnog zdravlja tabu kada govorimo o traženju pomoći i odlasku kod stručnjaka ali Bogu hvala možemo reći i sve manja. Važno je naglasiti da je uredu potražiti pomoć za bilo koju vrstu trpljenja i da u tome trebamo jedni drugima biti pomoć i podrška.
Ako imate problema, nesretnosti ili patnja u bilo kojem smislu, nije dobro da to skupljate u sebi. Svako trpljenje je znak da nešto nije uredu. Fizički trpiš pa tražiš pomoć jer nešto nije uredu. Odnos vam s nekim trpi pa tražiš pomoć jer nešto nije uredu. Isto tako je i na mentalnoj razini, trpljenje je znak da nešto nije uredu i da treba potražiti pomoć. Za sve u životu se može pronaći neko rješenje, samo se treba otvoriti i s nekim pričati. Bilo bi dobro da se, ako imate mentalnih problema, otvorite za početak vašim bližnjima ili ako to ne možete zbog nekog razloga onda nekoj osobi od povjerenja (svećenik) ili da razgovarate sa stručnjacima (doktor, psihijatar, psiholog, psihoterapeut...).
Uvijek postoji izlaz samo se treba otvoriti, pričati i naći nekoga s kim ćete u zdravom odnosu ozdravljati. Ono što svatko od nas može je biti tu za one koji su nas potrebni. Biti im podrška, a uvijek možemo sklopiti ruke i moliti šaljući dobro i ljubav svakome kome je ona potrebna“, zaključuje na kraju don Josip Ulić.