Nije prošlo tako davno kada je medijske retke preplavio slučaj nastavnice iz Neretve koja je učenicima održala predavanje o primjerenom odijevanju u školi, no, blago rečeno na degutantan način.
Podsjetimo, u svibnju prošle godine, psihologica Volga Švorinić objavila je status na svom Facebook profilu u kojem je prepričala slučaj iz jedne škole u Neretvanskoj dolini u kojoj je, prema njenim riječima, razrednica svom razredu održala predavanje o tome kako bi se djevojčice trebale odijevati u svojoj dobi pritom vodeći računa da 'svojim ponašanjem ne dekoncentriraju dječake koje drmaju hormoni'.
Pristup nastavnice je zgrozio javnost, a opet se potegla uvijek neiscrpna rasprava treba li uvesti školske uniforme u osnovne škole.
„Ono što je nenormalno postaje normalno?“
S neugodnim iskustvom javila nam se majka (podaci poznati redakciji) dvanaestogodišnje djevojčice iz Splita.
„Dijete mi je došlo uplakano doma nakon nastave jer su je školske kolegice zadirkivali zbog odijevanja. I pazite, to rade curice koje na nastavu dolaze neprimjerno odjevene, u tajicama i majicama 'do pupuka' te zato ne snose nikakve sankcije. Naravno, ona djeca koja u školu idu propisno i kulturno odjevena, kao što kodeks i nalaže, trpe maltretiranja vršnjaka.
Pa do kud ovaj svijet ide? Ono što je nenormalno postaje normalno? Jesmo li do toga došli?
Jasno mi je da se ovaj problem provlači generacijski, ali nešto treba poduzeti, ili sankcije neprimjerenog odijevanja ili jednaki dress code“, priča nam ova mama.
Dress code u školama?
Ponukani navednim primjerom, odlučili smo istražiti koliko škola u Dalmaciji ima jedinstveni dress code te kakav efekt ima na djecu.
Školske uniforme datiraju još iz 5.stoljeća, iz vremena pada Rimskog carstva kada su uniforme nosili samo dječaci. U 16.stoljeću Engleska uvodi obavezne uniforme za učenike i tako postaje prva nacija koja odlučuje na taj način vizualno odrediti identitet svojih đaka.
Školske uniforme nisu zaobišle ni Hrvatsku pa se školska uniforma na ovim područjima pojavljuje krajem 19. stoljeća te se sastoji od crne kute i francuske kape. Ova uniforma bila je predviđena za djevojčice, dok su dječaci nosili crne kape sa štitnikom i pozlaćenim brojem razreda kojeg su pohađali.
Danas su školske uniforme u Europi 'normalna stvar', dok u Hrvatskoj ova tradicija nije zaživjela.
Hrvatske škole jedne su od rijetkih u Europi koje nemaju uniforme, a osnovna škola Jurja Dalmatinca u Šibeniku može se pohvaliti kao prva škola u Dalmaciji koja je uvela obavezan kodeks odijevanja za sve učenike.
Svaki učenik imao je po dvije polo majice s našivenim školskim grbom. Jednu s kratkim rukavima za jesen i proljeće i jednu s dugim rukavima za zimu.
Ideju ravnatelja o uvođenju takvih školskih majica bezrezervno je podržalo školsko Vijeće roditelja i svi članovi su u tome bili jednoglasni.
Škola u Šibeniku prva uvela unificirani kodeks odijevanja u Dalmaciji
Razgovarali smo s ravnateljem, Natkom Duvnjakom koji nam je otkrio zašto su se odlučili na ovaj model te kako se u konačnici 'raspao'.
„Nakon panedmijske godine i online nastave, spletom okolnosti nismo bili u mogućnosti odraditi cijelu nabavu pa smo odustali od unificranih majica, volio bih da se ovaj model ponovno reaktivira“, kaže nam Duvnjak, a potom je opisao proces uvođenja jednakih majica za sve učenike.
„Polo majice s logom škole je za nas radio domaći proizvođač Galeb iz Omiša, s tim da je dizajn odrađen s naše strane. Imali smo natječaj među učenicima, te su zapravo oni odlučili o vizualnom identitetu školu preslikanom na majicama“, objašnjava ravnatelj Duvnjak.
Navodi kako je efekt bio pozitivan, iako je bilo manjih otpora.
„Model je dobar jer se ističe identitet škole te potiče ideja zajedništva. Osim toga, kada idu na terensku nastavu, djeca su prepoznatljiva. I najbitnije od svega, da su unutar škole i školskog okruženja svi više manje jednaki. Naravno, uvijek netko može kupiti skuplje ili jeftinije tenisice, ali ipak se ide prema zajedništvu“, smatra.
Otkrio nam je i što misli o ponovnom uvođenju unificiranog kodeksa odijevanja.
„Uvijek će se naći netko kome to neće bit po volji, no mi s ovakvim modelom imamo pozitivna iskustva stoga postoji mogućnost ponovnog uvođenja uniformiranog kodeksa odjevanja“, rekao je ravnatelj OŠ Jurja Dalmatinca.
Duvnjak ne poriče da se i u njihovoj školi ne događa vršnjačko omalovažavanje i izrugivanje zbog odjeće.
„Imamo zaista dobar tim stručnih suradnika koji preveniraju omalovažavaja, ne može ga se nikako potpuno isključiti, ali pokušavamo na sve načine takve situacije izbjeći“, zaključuje naš sugovornik.
Škole u Zagori ZA uvođenje jedinstvenog modela odijevanja
Kada je tvrtka Galeb iz Omiša 2015.godine provela projekt od nacionalnog interesa 'Standardizacija odijevanja u hrvatskim školama' na temelju provedenih anketa u RH gdje se čak do 80% ispitanika izjasnilo ZA uvođenje određenog oblika školske uniforme.
Iako projekt nije zaživio kod osnovnih škola u Splitu, osim šibenske osnovne škole, projektu su se priključile osnovne škole u Zagori.
Tako je projekt 2016.godine realiziran u osnovnoj školi Zmijavci nakon što su svoj pristanak dali Vijeće roditelja, Školski odbor te Vijeće učenika.
„Ne možemo, nažalost, poništiti socijalne razlike ni odjećom ni obućom, no bitno je imati primjerenije odjevene učenike u ustanovi kao što je škola. Bez dekoltiranih majica, pokidanih rebatinki, previše našminkanih učenica...“, bio je komentar roditelja.
I sve do panedmijske godine uzrokovane koronavirusom ovaj model je funkcionirao, dok financije nisu postale problem. Zbog toga najviše žali ravnatelj osnovne škole Zmijavci, Josip Jonjić.
Cijena stvara problem
„Za vrijeme online nastave, u nekontroliranim uvjetima, nismo mogli odrađivati nabavu majica stoga ovaj model nismo mogli više primjenjivati. Između ostalog, drugi problem je što manji broj djece diktira skuplju cijenu.
Na području Imotskog nemamo proizvođača koji bi nam mogao proizvoditi unificirane majice po povoljnoj cijeni, pa su se roditelji bunili. Trebaju kupiti majice za nogomet, za tjelesni, za misu, za oko kuće, iza kuće, zašto bi još kupovali i za školu?“, objašnjava Jonjić probleme koji su doveli do raspada ovakvog kodeksa odijevanja.
Baš, kao i njegov kolega Duvnjak, kazuje nam da je itekako bilo otpora, posebice kod učenika viših razreda.
„Svi smo bili unifcirani i to je bilo ok, međutim učenici viših razreda nisu bili zadovoljni ovim modelom, jer to su godine kada već postaju pomodni i svoj odjevni stil žele izražavati“, smatra ravnatelj te kazuje kako je osobno skloniji unificiranom modelu odijevanja.
„Na ovaj način se smanjuju socijalne razlike među djecom, no razlozi koje roditelji navode su logični. Ipak, bez suradnje s roditeljima, teško možemo zadržati ovaj unificirani kodeks“, navodi Jonjić.
Usprkos tome što unificirani kodeks odijevanja nije dugoročno zaživio, u OŠ Zmijavci izuzetno paze da su učenici primjereno odjeveni.
„Ni pod razno ne dozvoljavamo šminku, nalakirane nokte, kratku poderanu odjeću ili majice do pupka. Čak i kad su izleti nekakvi gdje učenici imaju slobodu odijevanja, smatram da trebaju zadržati dostojanstvo i poštovanje prema školi.
Tik Tok i ostale društvene mreže nameću modu, ali zato su tu roditelji i škola da ih usmjere“, zaključuje Jonjić.
Hvalevrijednim projektom, domaći najznačajniji proizvođač donjeg rublja i trikotaže Galeb, dugi niz godina je opremao učenike ujednačenim majicama izrađenim od visokokvalitetnih materijala. A onda je korona 'uništila' projekt.
Vječna diskusija
Iako škole u Dalmaciji nemaju strogo propisani dress code, obično postoji nekoliko osnovnih pravila kojih se učenici trebaju pridržavati. Najčešće je zabranjena prekratka, poderana odjeća te vulgarni natpisi na majicama. No, čini se kako je to samo slovo na papiru, jer je neprimjerno odjevanja uzelo mah koji je teško zaustaviti.
Upravo zato, modeli uniformiranja definitivno su vječni predmet diskusije kada govorimo o standardizaciji odijevanja u obrazovnim institucijama.
Dok jedini smatraju da ovakav model nameće pravila, vraća nas u prošlost i sputava individualnost, drugi se zalažu za osjećaj pripadništva i zajedništva, smanjenje diskriminacije te vidljivih socijalnih razlika koje bi ublažile izrugivanja i omalovažavanja.
Za ovo potonje zalaže se i ravnatelj osnovne škole Pujane u Splitu, Mate Glavinović.
„Razmišljao sam o tome prije nekoliko godina, a sama ideja je postojala od osnivača Grada Splita, za vrijeme prethodne vlasti. Za takvo nešto trebalo bi pokrenuti javnu raspravu, uključiti sve sudionike, od Vijeće roditelja pa sve do osnivača škola (Grad Split), zatim pronaći model financiranja, što nije jednistavno....“, kazuje nam Glavinović.
Može li školska uniforma uopće prikriti socijalne razlike među djecom?
Navodeći argumente za i protiv standardizacije odijevanja u osnovnim školama, školska psihologica Petra Draginić objasnila nam je kakav efekt ima na djecu.
„S obzirom na kompleksnost školskog iskustva, smatram da je pitanje uniformi ponešto marginalna tema. Jasna je primamljiva jednostavnost ideje - odabirom boja na identično skrojenoj odjeći riješit će se dubinski problemi današnjeg društva u kojem odrastaju aktualni školarci. U realitetu, može li školska uniforma uopće prikriti socijalne razlike među djecom? Čak i na najpovršnijoj argumentacijskoj razini valja ustvrditi da će djeca i dalje imati mobitele/ruksake/nakit koji će upućivati na njihov socio-ekonomski status.
Ako zagrebemo dublje, pitamo se, je li “prikrivanje” zaista cilj kojem u ovom kontekstu treba stremiti, poput nanošenja svježeg premaza boje na oronulu zgradu kojoj treba potpuna rekonstrukcija?“, navodi Draginić.
Kazuje kako istraživanja (primjerice, Brunsma i Rocquemore, 1998. ili Yeung, 2009.) pokazuju da školske uniforme nemaju značajan učinak na bitne parametre školskog iskustva, poput akademskog uspjeha ili međuvršnjačkog nasilja, što ih čini razmjerno skupom intervencijom čiji učinci nisu poduprti znanstvenim dokazima.
„Također, postoji i razvojni aspekt adolescencije na koji bi uvođenje uniformi moglo direktno negativno utjecati, a to je potreba za izražavanjem vlastitog identiteta u nastajanju te potreba za razlikovanjem od drugih u svrhu formiranja vlastite individualnosti“, smatra Petra.
„Školski sustav treba dubinske promjene“
A kako prevenirati vršnjačko izrugivanje?
„Negativna iskustva vršnjačkog izrugivanja zbog odjeće trebaju slijediti primjerene reakcije nastavnika te pedagoško-psihološke intervencije školske stručne službe usmjerene na poučavanje djece toleranciji, obzirnosti, suosjećanju (prema drugima i sebi) i prepoznavanju te nošenju s emocijama“, kazuje nam.
Navodi kako su školskom sustavu potrebne dubinske promjene da bi se zaustavilo vršnjačko maltretiranje.
„Školskom su sustavu, kao i današnjem društvu, potrebne dubinske promjene; fokus je potrebno usmjeriti na razvoj samopoštovanja, osjećaja vlastite vrijednosti i autentičnosti, mogućnost odabira i krojenja nastavnog sadržaja prema vlastitim interesima, vrednovanje koje nije bazirano samo na ocjenama te sveopću podržavajuću okolinu za razvitak djece i mladih.
U takvim se uvjetima mogu razvijati zdravi pojedinci koji neće vlastite teškoće ispoljavati agresijom prema drugima u svojoj okolini“, zaključuje Petra Draginić.
