Tijekom utorka održana je tribina pod nazivom “Park šuma Marjan-stanje i budućnost šume” na kojoj se govorilo o dosadašnjem i budućem gospodarenju šumom u PŠ Marjan.
Tribina, u organizaciji Udruge Sunce i Društva Marjan, održana je u prostoru Muzeja hrvatskih arheoloških spomenikai trajala je od 11 do 16 sati . Sudjelovali su predstavnici Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Javne ustanove za upravljanje Park šumom Marjan, Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša te zainteresirani građani i udruge.
Vjerojatno najveći pljesak okupljenih na tribini zaradio je dr. sc. Vlado Topić, inženjer šumarstva. Radio je na Institutu za jadranske kulture i stručnjak je za borovu šumu.
- Glavno pitanje je što Marjan znači za grad, a što grad zapravo njemu daje? Važnost Marjana je ogromna za Split, to je bogatstvo koje nam se nudi, a ništa mu ne vraćamo. Trebalo bi se jednom za uvijek definirati što je zadaća grada prema Marjanu, da ga sačuvamo za nove generacije. Ne vidim to! Davno je to '71., došao sam kao mladi inženjer, pripravnik, kod dr. Jakovskog, jednog od autora studije iz 1971. godine. Projekt su vodili najeminentniji šumarski znanstvenici s Instituta. Izradili su prvu takvu studiju u Hrvatskoj, čak i prvu za mediteranske šume uopće! Na čelu je bio uvaženi akademik Klepac. Najugledniji ljudi Splita tada su zaključili da je ogroman problem što se Marjanom ne upravlja i gospodari kako je to zamišljeno sa strane šumarske struke. Napisan je projektni zadatka, potaknute su u gradu sve strukture. Potom je izrađena studija koju je izradio Šumarski fakultet u Zagrebu. Ne da je to školski primjer nego je detaljno napisano što treba raditi. Već tada je na Marjanu bilo starih stabala. Već tada su trebale biti zamijenjene s novom generacijom, ali nisu. Izostale su bilo kakve akcije.
Slušam vas danas i neugodno mi je. Zašto se svađate, kada zapravo Grad nije izvršio ono što je trebao izvršiti. Tamo je decidirano koliko radnika treba biti na Marjanu, predviđen je rasadnik u Benama i u prvoj fazi do '80.e godine da se obnovi 16 hektara šume na Marjanu. Tada je Fakultet rekao da se ne može upravljati Marjanom ako tamo nije čovjek od struke.
Svi bi se trebali educirati, detaljno o svakom odsjeku na Marjanu koji je od pola do pet hektara, decidirano je napisano što tamo treba raditi. To nije realizirano jer nije bilo financijskih sredstava. Tada su i tri pokusne plohe predviđene na Marjanu. Onda su pokusne plohe napravljene. Imao sam priliku da sam zatražio da se prati znanstveni aspekt promjene u odnosu na prevođenje Park šume Marjan. Izostalo je to! Nekoliko sjednica Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva imali smo u Benama. Uvijek se poticao taj problem, no odgovor od Grada uvijek je bio isti: nema sredstava, prioritet je nešto drugo. Sredstva nisu osigurana. Morate znati da je ta šuma 130 godina stara. Mi smo morali napraviti melioraciju da bi taj melioracijski učinak bio postignut. Ali nemojte ispustiti iz vida da ta Park šuma, sa svim ovim nedostacima, velikim dijelom nas spašava od svih onečišćenja i problema koji se stvaraju u gradu. Gledamo Marjan, a ne znamo što on zapravo daje. Drago mi je da ste pozvali profesora Tikvića, on je sad najkompetentniji čovjek sad a s aspekta šumarstva. Jedan taj bor svaki sat apsorbira 2 i pol kilograma ugljičnog dioksida. 1,1 kilogram kisika proizvede. Zovemo ga nepoželjnom vrstom, korovom, a to je nezamjenjiva pionirska vrsta, naša autohtona!
Na Marjanu sada intenzivnije treba ići u zahvate. Taj potkornjak, on je sekundarni štetnik, on se pojavio jer su stabla fiziološki ostarjela. Kažu; umro čovjek od sto godina, idemo tražiti obdukciju. Ma što će ti obdukcija! Zna se zašto umiru i suše se ti borovi. To intenzivnije ulaženje u Marjan mora biti stručno, moramo sve prepustiti znanosti i struci.
Ako se na Marjanu dogodi intenzivni zahvat, vjetar će povaljati sve! A to se i događalo. Ne provodimo uzgojne mjere i to je problem. Kad je pošumljen Marjan, vladao je veliki entuzijazam. Marjanski teren bio je vrlo veliki izazov za pošumljavanje. Ali ljudi su uspjeli, donosili su zemlju, zalijevali, to s ljubavlju radili, doživljavali su je. Mi nemamo edukaciju o našim školama, a to je sramota. Mi ne učimo djecu što šuma znači, bez šume nema života. Ne da toga nemamo od vrtića već do fakulteta. Realizirajmo ono što je pred nama. Molim da Grad osigura sredstva, da se poslovi prepuste struci, jedino tako možemo učiniti nešto pozitivno za Marjan - kazao je dr. Topić.
Što su kazali ravnatelj Javne ustanove za upravljanje Park šumom Marjan Robert Koharević i predsjednik Društva Marjan Srđan Marinić, pogledajte u videu.
[fb_pe url="https://www.facebook.com/dalmacijadanas/videos/386313878456554/" bottom="30"]
Ate Čikotić, vijećnik splitskog Gradskog vijeća, iznio je zanimljiv prijedlog vezan uz Hrvatske šume.
- Od 1. siječnja 1991. po Zakonu o šumama, građani i gospodarstvo su do sada platili 130 milijuna kuna Hrvatskim šumama. Samim time po nama bi Hrvatske šume imali obvezu gospodarenja, odnosno izrade obveze gospodarenja šumom na Marjanu budući da oni imaju i resurse u vidu ovlaštenih i certificiranih šumara i to je jedna problematika koju želio staviti na dnevni red i reći da je car gol. Govoriti teze da će nama netko oteti Marjan nisu istinite!. Marjan će uvijek biti u Splitu, Javna ustanova će uvijek upravljati, ali ja ću se kao gradski vijećnik i predstavnik 11 posto birača grada koji su nam dali glas boriti da resursi koji izlaze iz grada Splita, tj. idu prema Hrvatskim šumama, da se počnu realizirati. To što Marjan nije uknjižen kao javna šuma nije odgovornost ni Javne ustanove ni Grada Splita da se ne provodi zakon.
Tražimo da se Marjan što prije uknjiži kao državna šuma jer postoje državna i privatne šume. Želimo da Hrvatske šume počnu gospodariti. Ako se to ne desi, stavit ćemo zaključak na Gradsko vijeće gdje ćemo tužiti Hrvatske šume zašto do danas se nisu osvrtale i zašto do sada nisu pomagale Marjanu, da se ne desi ovo što se desilo. Tražimo pomoć od Hrvatskih šuma da izrađuju planove gospodarenja. Suludo mi je da Javna ustanova plaća Hrvatskim šumama, da imaju ugovor oko obilježavanja osušenih stabala. One bi to po defaultu trebale raditi. Mi smo za to da splitska ispostava Hrvatskih šuma gospodari šumom na Marjanu, a da Javna ustanova upravlja. To je jednostavno, ne može biti drugačije! Neka fiskalni namet kojega plaćaju građani Splita ostane u gradu i to je teza koja se ne može oboriti. Marjan se mora uknjižiti tako da konačno završimo s tom pričom. Ovdje primjećujem netrpeljivost između Društva Marjan i Javne ustavne, a to nije dobra situacija. Mi trebamo imati "kemiju" među njima, da zajedničkim naporima naprave bolje za Marjan. Rezultati rada su vidljivi: osušena stabla! Sutra ću se na Gradskom vijeću predati da se ide u hitnu uknjižbu, da to više ne bude na gradu Splitu nego da državi, što je po zakonu, a Hrvatske šume se moraju uključiti u gospodarenje, izradu gospodarenja šumom na Marjanu.
Igor Belamarić, krajobrazni arhitekt, prvi je licencirani kontrolor stabala u "Parkovima i nasadima", ali i na širem području Dalmacije.
- Nedostaje nam prava vegetacijska karta Marjana koja mora biti vezana uz šumarsku struku, ali ponajprije mora biti vezana za vegetacijsku struku. Kada spominjemo o Marjanu, stalno pričamo o borovima, što je u neku ruku nepravedno. Marjan broji preko 400 biljnih vrsta, od čega značajan broj endema. Od toga jedan dobar broj koji ne živi samo u staništu šume. Kada bismo imali pravu vegetacijsku kartu Marjana vidjelo bi da Marjan nije ni jednobojan, ni dvobojan. Ono što čujem zadnjih 5 godina, on je tamno zelene boje, a eventualno se pojavi druga boja onoga ostaloga. Mislim da to nije pravedno. Od litorala, gdje imamo endeme, od makije koja se ne valorizira na bilo kakav način, preko suhih travnjaka. Znate da je da najveći dio splitske općine zaštićen najvećim stupnjem zaštite Natura 2000 samo radi travnjaka. Po kojoj logici su travnjaci važni samo na Mosoru i Kozjaku, a na Marjanu nisu? Endemi na klisurama itd. Postoji li ikakav plan gospodarenja o tome. Podrast šume nije svaki put isti... Mislim da je Marjan puno više od dvije boje!
Zamislimo samo na trenutak da Marjan umjesto Park šume nazovemo Nacionalnim parkom... Evo, Toronto ima prvi urbani nacionalni park na svijetu. Dignimo stvar na trenutak na višu razinu, pa pogledajmo koliko je vrijedna česmina, koliko je vrijedan bor, a ne znam kad je netko zadnji put spomenuo crni jasen, gdje su pistacije, gdje su mirte, gdje je rub šume koji važan u svakom eko sistemu. Prema novoj velikoj europskoj klasifikaciji, gdje postoji 70 velikih sistema, na Marjanu se može unijati barem sedam velikih sistema. Ono što zadnjih 5 godina slušam su granice, posjetitelji, naplate, koncesije itd, a mislim da u svemu tome skupa Marjan najviše pati jer ne pričamo o pravoj terminologiji. Mislim da zajedno trebamo surađivati, ali ne ostaje sve na šumarstvu i ekonomistima - zaključio je Belamarić.
Ivica Tikvić, profesor Ekologije šuma na Šumarskom fakultetu, za naš portal je komentirao svoj angažman oko Marjana:
- Ovdje sam sudjelovao u izradi studije za udrugu Sunce "Procjena usluga šumskih eko sustava Park šume Marjan". Usluge eko sustava su jedan novi pristup u svijetu i Europi. Pokušava se procijeniti što prirodni eko sustavi pružaju čovjeku i okolišu. Znači prvo definirati što su te koristi, a onda i financijski procijeniti kolike su te koristi. Možda najbolji primjer je raniji razvoj tih eko usluga je bio u Alpama, znači područje zaštite od lavina. Ljudi su tamo prvi spoznali ako budu nekontrolirano sjekli šume da će im se lavina srušiti na selo. Dakle, kada njeguješ šumu zapravo imaš uslugu zaštite od lavina. Kada gledamo ovdje u primorju, normalno da je usluga zaštite od erozije, reguliranje otjecanja vode, a da ne govorimo o rekreacijskim i turističkim utjecajima te najvažnije stvaranju zraka od kojeg živimo.
Možda ljudi i zaboravljaju, ali zrak nam je toliko bitan da bez njega ne možemo živjeti. Radio sam nekoliko stvari kroz prethodno spomenutu studiju. Prvo sam morao definirati koje su to eko usluge koje su prisutne na Marjanu. Postoje različite podjele eko usluga. Jedna je više u Hrvatskoj ili više u Europi, a svaka od njih se treba konkretno procijeniti i definirati. U ovoj studiji sam definirao 28 usluga po kojima je Marjan prepoznatljiv. Zatim sam razvijao kriterije po kojima ih možemo vrednovati. Znači od broja posjetitelja za rekreaciju, količine vode koja padne na Marjan za pročišćavanje i ostale. Nakon toga sam radio procjenu pomoću standardnih metoda koje su u svijetu prisutne. Jedna od metoda je metoda troškova. Po toj metodi se smatra da rekreacijska funkcija Marjana košta najmanje onoliko novaca koliko ljudi potroše novaca da bi došli na Marjan. Znači čim si izdvojio novac da dođeš to ti minimalno toliko vrijedi, a sama funkcija vjerojatno vrijedi i više. Na kraju sam zapravo radio procjenu, jer utvrditi stvarnu vrijednost nemoguće je jer nemamo tržišnih cijena za neke usluge. Procjena je dobivena oko 140 milijuna kuna vrijednosti 28 usluga šumskih eko sustava koje se pružaju na Marjanu unutar godine dana. Svi obračuni su rađeni na razini godine dana.
Sve to sam stavio i u odnos s postojećim modelima procjene tzv. općekorisnih funkcija šuma koje su kod nas poznatije. Općekorisne funkcije i usluge ekosustava su gotovo jedno te isto, jer funkcije su namjene, a usluge su korist od te namjene. Tako da je to gotovo identično. Dobio sam da u Hrvatskoj u prosjeku mi iz naknade za općekorisne funkcije šuma izdvajamo 40 tisuća kuna godišnje. Znači ukupna naknada na razini Hrvatske za Marjan se odnosi 40 tisuća kuna, što je relativno mala naknada za općekorisne funkcije naspram 140 milijuna kuna, koliko sam ja procijenio da ta Marjan pruža usluga. Onda sam stavio još u odnos s drugim procjenama vrijednosti općekorisnih funkcija šuma, koje su dobivene u studiji procjene sredozemnih šuma. Tamo su autori procijenili da je vrijednost Marjana 61 milijun kuna, znači i dalje velika vrijednost u odnosu na naknadu koju izdvajaju Hrvatske šume. Tako da s te strane dobili smo studiju prve podjele usluga eko sustava u Hrvatskoj, procjene vrijednosti koje su dobivene po različitim metodama i zapravo dobili smo jednu podlogu za daljnje razvijanje, jer ovdje nisu obuhvaćeni agroeko sustavi, privatni, morski i ostali. Sigurno je vrijednost Marjana puno veća od onoga što sam ja procijenio, ali pošto su šume najvažniji dio mi smo procijenili za šumski eko sustav.
Upitali smo hoće li JO Park šuma Marjan iskoristiti ovu studiju kao službeni dokument.
- Ne. Mi smo ovu studiju radili za udrugu Sunce, koja je napravila od toga edukativne materijale. Sažeta studija će biti dostupna na engleskom jeziku, jer je oni moraju proslijediti prema EU, budući da je to obveza kod izrade takvih projekata.
