Kao što je to već postala tradicija, i ove godine će se u Splitu održati Povorka ponosa ili Pride. Splitski pride održat će se u subotu, 6. srpnja, i to 13. po redu. Okupljanje sudionika počinje u 17:00 sati u Đardinu, a sama povorka kreće u 18:00 sati.
Prošle godine kampanja Pridea bavila se edukacijom i školskim kurikulom, a ove godine naglasak će biti na bivanju u javnom prostoru. Za LGBTIQ+ osobe boravak na ulicama, u školi i u ostalim javnim institucijama nosi poseban set problema s kojima se oni zatim trebaju nositi. LGBTIQ+ osobe svjesno ili nesvjesno biraju prostore i putanje svog kretanja ovisno o tome koliko se tamo osjećaju sigurno - no, trebali bi se moći osjećati sigurno u svim javnim prostorima.
Uoči ovogodišnjeg splitskog Pridea, Dalmacija Danas razgovarala je s Mirtom Barić i Nikolinom Banić, organizatoricama Split Pridea, a obuhvatili smo sve: od prošlogodišnje povorke do ovogodišnje tematike, je li Split sigurno mjesto za LGBTIQ+ osobe, koji su najveći problemi zajednice u Hrvatskoj, Eurosong i nebinarne osobe te outanje gay političara od strane Zagreb Pridea.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Fokus na bivanju u javnom prostoru
"Ove godine odlučili smo se fokusirati na bivanje, odnosno sigurnost u javnom prostoru jer u gradu postoje sigurni prostori za zajednicu - LGBT Centar, Dom mladih - ali grad je velik i ima puno prostora u kojima nismo opušteni. Uvijek je tu ljudi koji na to kažu: Zar niste dobili sve što ste htjeli, imate sva prava?, ali to je daleko od istine kad gledamo da članovi zajednice u svom svakodnevnom životu kontinuirano važu svoju sigurnost: ako prošeću Rivom, smiju li se držati za ruku s voljenom osobom, smiju li se u kinu poljubiti, ako sjede u taksiju i idu u izlazak u LGBT Centar smiju li reći gdje idu. Stalno vaganje i procjena vlastite sigurnosti. Što se može, što se ne može, kada se dovodimo u opasnost", objasnila nam je Mirta Barić, jedna od organizatorica splitske Povorke ponosa.
Kaže, zakon je jedno, a stvarnost u kojoj živimo je nešto sasvim drugo. Za primjer je navela slučaj momka u jednom zagrebačkom kafiću koji je opušteno i otvoreno pričao sa svojim prijateljima, a onda ga je netko namjerno prolio kavom. To možda zvuči kao sitnica, no nešto je što život znači.
"Ove godine od samog Grada Splita tražimo da rade na tome da javni prostori u Splitu postanu inkluzivniji kako bi se tu osjećali ugodno i da ne moraju prikrivati ono što jesu, nego da mogu slobodno postojati. Primjerice, ako netko ide na Hitnu pomoć, da ne treba strahovati priznati da je tu s partnerom, ili da može doći u policiju nešto prijaviti bez da se boji osude. To su javne ustanove, javni prostori koji trenutno nisu sasvim sigurni za zajednicu", dodala je Mirta.
"Zakon ne može obuhvatiti sve suptilne nijanse života, a mentalitet ljudi s kojima živimo nije sustigao taj zakon. Ljudi imaju prava, ali ih ne koriste zbog straha od osude i diskriminacije, i to je društveno nametnuto. Upravo zbog toga se svake godine fokusiramo na neki drugi aspekt razilaženja između zakonskog okvira i stvarnosti u kojoj živimo", rekla je Nikolina Banić.
"Zakoni su tu i funkcioniraju u teoriji. No, u praksi se događaju različite situacije: ljudi nisu svjesni svojih prava, strah ih je prijaviti događaj, ili si jednostavno drugi ljudi uzimaju za pravo da čim vide da im se nešto ne sviđa reagiraju agresivno", opisuje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
I istina je. Više je problema do kojih dolazi. Ljudi zaboravljaju da i nije jednostavno živjeti svoj svakodnevni život uz strah, i da ništa nije lako. Ako se nadovežemo na prethodni primjer, netko neće otići prijaviti osobu zbog prolivene kave u kafiću, a možda neće prijaviti i nešto već ili iz straha ili jer im je jednostavno previše da se povrh svega ostalog bave i policijskim prijavama, izjavama, cjelokupnim procesom. No, osobi je svejedno neugodno zbog tih događaja, utječe na njihovu psihu, a u društvu i dalje ostaju određene stigme.
Zbog tih razloga je fokus prošlogodišnjeg splitskog Pridea bio sustav javnog obrazovanja. Primijetili su, kaže, da su počinitelji incidenata koji se događaju - fizičkih ili verbalnih napada na LGBT+ osobe - izrazito mlade osobe koje su tek napustile sustav obrazovanja, ili su još u njemu, što ih je zaprepastilo.
"Mislili smo da s prolaskom vremena ljudi postaju sve slobodniji, no ispada da idemo unatrag. Iz našeg sustava obrazovanja izlaze homofobne mlade osobe, i smatramo da bi se trebalo nešto poduzeti u samom sustavu kako bi se ovi obrasci ponašanja suzbili, ili da bi se bar ukazalo da to nije u redu", dodaje.
Je li došlo do kakvih promjena?
"Upozoravali smo na to, no ne znam kakvog je to odjeka imalo na promjene", kaže Nikolina.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pride u Splitu već 13 godina
Ovo je već trinaesti splitski Pride. Kada pogledamo unatrag, što se promijenilo u posljednjih trinaest godina?
"Ne znam je li to zbog Pride ili zbog prolaska vremena, ali vidimo da nam dolazi sve više mladih i da se barem u LGBT Centru ili na Prideu osjećaju kao da mogu biti to što jesu. Prije je sve bilo zatvorenije, tiše, bilo je više starijih ljudi i na Prideu bi bilo više prijatelja zajednice nego same zajednice. Kako vrijeme prolazi, tako i samu publiku Pridea čine uglavnom pripadnici zajednice, a zatim njihovi prijatelji, obitelj, itd. To je stvarno velika promjena", kaže nam Mirta.
"Što se tiče svakodnevnog života, sigurno postoji dio zajednice koji vidi promjenu na sebi i u osobnom životu, ali tu su i ljudi koji često doživljavaju diskriminacije koje su se događale prije 15 godina, a događaju se i danas", dodaje.
"Primijetila sam promjenu u načinu razmišljanja, da su ljudi slobodniji. Prije prvog Pridea se u Splitu o LGBT+ temama uopće nije pričalo, to je bio tabu. Sada mi se čini da je situacija bolja", kaže Nikolina.
Podrška ovoj manifestaciji raste iz godine u godinu sa svih strana. Organizacija Pridea posljednjih je godina okupila ljude iz različitih Udruga koje žele pomoći i koje danas sudjeluju u Povorki ponosa.
"Tu su, žele pomoći, žele volontirati i napraviti nešto na bilo koji način, što je isto velika promjena. Ljudi su tu za nas, žele pokazati svoju potporu kroz pomoć pri i sudjelovanje u samoj organizaciji", naglašava Mirta.
Posebna je i atmosfera splitskog Pridea koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
"Nakon Pridea ljudi naglašavaju kako je dobra atmosfera na samom događanju. Razmišljala sam zašto je to tako i shvatila sam da je od šestotinjak ljudi koji tu budu barem trećina na neki način, izravno ili neizravno, sudjelovalo u organizaciji same manifestacije. Ili su posudili opremu, došli pomoći, na neki način su dali ruke. Kada se onda nađu zajedno i vide što su napravili, naravno da će biti dobra atmosfera", rekla nam je Nikolina.
Više je i LGBT+ događanja u samom Splitu, što je također velika promjena. Nije više da se o zajednici priča samo jednom godišnje, već kroz cijelu godinu mladi iz Splita i okolice imaju priliku sudjelovati u različitim događanjima LGBT Centra. Provode se razni projekti i radionice, a veća je i prisutnost ovih tema u medijskom prostoru što se Splita tiče. Ova vidljivost je važna iz više razloga.
"Vidljivost nije važna samo zbog ljudi u javnom prostoru, već i zbog dugih LGBT+ osoba koji odrastaju misleći da su možda jedini u gradu i koji ne poznaju drugu LGBT+ osobu. Čim na ulici vide nekoga da se drži za ruku, nekog sličnom sebi, odmah će im biti lakše i shvatit će da nisu sami. Grad koji je uključiv za LGBT+ osobe je bolja sredina za sve manjine", kazala je Nikolina.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koji su najveći problemi kod organizacije takvog događaja, pogotovo u našoj državi koja je iznimno konzervativna i katolička?
"Sama organizacija nije pretjerano formalizirana. Jesmo udruga i imamo članove i koordinaciju, no sve počiva na entuzijazmu nekoliko pojedinaca. Bilo bi dobro u narednim godinama više se strukturirati i postati samoodrživi, kako bi osigurali tu dugoročnost, jer je to jedan od problema u našoj organizaciji", kaže nam Nikolina.
"Imamo dobru suradnju s Gradom Splitom i policijom. Za samoodrživost događaja sigurno bi pomoglo financiranje, no natječaji su tako posloženi da često nemamo na što prijavljivati aktivnosti u okviru Pridea - ne spadaju ni pod kulturu, ni pod medije (ni pod jedan gradski odsjek ili ministarstvo), a po zadnjemu u Gradu Splitu spadamo pod manifestaciju, ali prije svega smo protest. Pa je teško doći do financiranja", dodaje.
Projekti im nekad prođu, a nekada ne. Ove godine Grad Split ih je podržao te će im, kažu, pokriti većinu troškova. Javila im se i Nizozemska ambasada, koja ih je također financijski podržala. Njima su to ogromni novci, kažu organizatorice, jer su radile s puno manjim svotama, a 2017. godine je Pride organiziran bez ikakvih sredstava.
"Važno je da su ljudi motivirani, da žele raditi i da su svjesni da uz sve svoje obaveze ovih par mjeseci moraju izdvojiti i više vremena kako bi se organizirao Pride. S druge strane, potrebna je i ta 'outanost', jer je lakše da si opušten i da ti nije problem otići razgovarati u Grad, u policiju, ili stati pred medije. Za sami dan Pridea velika je medijska eksponiranost, čega se dosta ljudi boji i to ne samo kod organizacije, već i kod dolaska. Dosta ljudi iz zajednice - i mlađih i starijih - izbjeći će dio kada su tu novinari i kamere i doći će kada se kamere ugase", objasnila nam je Mirta.
"Mirta i ja dosadile smo svima jer iz godine u godinu nas dvije izlazimo u medije - ne zato što to volimo, nego jer to neće nitko drugi. Razgovor s medijima je problematičan iz više aspekata. Prvo, potrebna je 'outanost', a zatim poznavanje tema i svladavanje straha od kamere. Treba se znati i snaći i manevrirati intervju da ide u povoljnom smjeru. Treba znati prepoznati što se možda implicira s pitanjima, koji odgovor novinar traži, da se onda može kontrolirati intervju. Pomaže kada se novinar s kojim razgovaramo barem donekle razumije u temu i ima senzibiliteta. Puno novinara to nema, što je razumljivo jer su novinari na sve strane i teško je pokrivati i ekonomiju i politiku i kulturu i LGBT+ teme, i sve ostalo", kaže nam Nikolina.
Aktivizam je težak, kažu. Mnogo ljudi, pogotovo u Splitu, je od njega i odustalo jer nema dovoljno ljudi koji se mogu svime baviti, što je sasvim razumljivo - naporno je, oduzima mnogo vremena, i važno je biti eksponiran. Također, promjene su spore i dugo treba da do njih i dođe.
"Ako si usred promjene, ne vidiš je. To se nama često događa. Stvari koje mnogima puno znače, mi ih nismo uopće svjesni. Važna je povezanost sa zajednicom, jer ako se kao organizacija udaljiš od ljudi zbog kojih to radiš ostaneš izoliran. Ali ako si povezan, uvijek možeš naći nekoga tko će pomoći", kaže Nikolina.
“Ima sve više mladih ljudi koji sve više sudjeluju u projektima i organizaciji, tako da vjerujem da će to postati samoodrživo", kaže Mirta.
Je li Split siguran grad?
"Ovisi gdje se nalaziš", slažu se organizatorice.
"Smatram se prilično outanom osobom - niti se bojim niti se sramim, ali isto ću vagati u situacijama. Od banalnih razgovora u dućanu do susreta sa susjedima, uvijek će vagati smiješ li nešto napraviti ili ne. Ja ne mislim da je siguran grad, ali opet mislim da je dosta individualno", kaže Mirta.
Prošle godine, LGBT Centar Split proveo je istraživanje o potrebama LGBTIQ+ osoba u Splitu. Istraživanjem se rasvijetlilo koje su to razine društvene osude, diskriminacije i različitih oblika nasilja kojima su izložene LGBTIQ osobe. Također, istraživala se i nejednakost koju pripadnici seksualnih i rodnih manjina trpe u javnim ustanovama i drugim javnim institucijama na lokalnom nivou.
Samo istraživanje otkrilo je nesklad između životne svakodnevice LGBTIQ populacije i zakonskih rješenja Republike Hrvatske, kojima se štite prava i slobode seksualnih i rodnih manjina.
"Primjerice, ispitanici istraživanja su naveli da se na Zapadnoj obali ne osjećaju sigurno, ili pak na Brdima ili Pujankama. Također, rekli su da se puno sigurnije osjećaju u centru grada, gdje je mirnija, slobodnija atmosfera zbog turista, a veća je prisutnost i policije, nadzornih kamera, osvijetljenosti te je manje incidenata. Opušteniji su na kulturnim događanjima, gdje je bolja atmosfera što se tiče uključivosti. Zatim prostori vezani za Pride, LGBT+ Centar i Dom mladih. Kada šetaju gradom, imaju upaljen senzor: kako sam obučen, mogu li ovdje biti opušten, itd. Na kraju pomisliš: zašto ja moram razmišljati o ovim stvarima u svome gradu? Zašto moram paziti kojim putem idem da me netko ne bi krivo pogledao, nešto mi rekao ili me napao? To su nesvjesni procesi koji se događaju u našim glavama. Zato smo odabrali upravo ovu temu, jer sam se i ja zaprepastila kada sam čitala rezultate istraživanja", kazala nam je Nikolina.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Veliki korak bio bi da, primjerice, kafići u Splitu postanu inkluzivniji. To su možda male stvari koje bi mnogo značile.
"Primjerice, stavljanje zastavice ili simbola u kafiću koji može pokazati zajednici da, ako im se nešto dogodi, da se mogu obratiti osoblju i da će imati podršku", kaže Mirta.
Mnogo bi mogli učiniti i profesori u školama. Statistički gledano, jedno dijete u razredu moglo bi pripadati LGBT+ zajednici.
"Ako primijete izrugivanje zbog načina odijevanja ili slično, trebali bi urgirati i zaštititi dijete, ali i naučiti ostale toleranciju i pravilno ponašanje. Da neće samo pričati u normativnim terminima, sitnice koje znače mnogo", dodaje.
"Što se zajednice tiče, svatko bi se mogao potruditi da u svom prostoru i u onome čime se bave uvedu inkluzivnost. To su sitne promjene koje bi dovele do ogromnih promjena. Sad, općenito što zajednici treba jest da ih se ostavi na miru. Ljudi misle da mi želimo nekakva posebna prava, ali to nisu 'posebna' prava - to su jednaka prava. Nisu svjesni što sve spada pod jednaka prava. To ne znači da mi moramo biti zahvalni što nas se tijekom Pridea na ulici neće namlatiti i gađati kamenjima. Nije to dovoljno - mi imamo pravo na život kao i svaka druga osoba. Još uvijek nismo postigli tu jednakost, i dok god ju ne postignemo Pride će prije svega biti prosvjed, a onda i proslava zajednice", kaže Mirta.
Nikolina je za primjer uzela Maslowljevu piramidu ljudskih potreba, psihološku teoriju koju je razvio Abraham Maslow. Ova teorija klasificira ljudske potrebe u pet različitih razina, prikazanih u obliku piramide. Prema Maslowu, ljudi zadovoljavaju svoje potrebe hijerarhijski, počevši od najosnovnijih potreba prema višim, složenijim potrebama: fiziološke potrebe, sigurnosne potrebe, ljubav i pripadanje, poštovanje i samoaktualizacija. Maslowljeva teorija sugerira da ljudi teže zadovoljenju osnovnijih potreba prije nego što se usmjere na ispunjavanje viših potreba.
"Mi kao LGBT+ osobe u ovom društvu nemamo zadovoljene ni najosnovnije potrebe. Recimo da imamo fiziološke potrebe, za sigurnosne potrebe se još borimo, a o ljubavi i pripadanju, poštovanju i samoaktualizacija možemo samo sanjati", dodaje Nikolina.
No, čak ni prvi stupanj nije zadovoljen, naglašavaju organizatorice, jer LGBT+ osobi prijeti i izbacivanje iz kuće, što ruši i osnovne fiziološke potrebe.
"Samo u prostorima koje je zajednica stvorila, posvojila i učinila sigurnima možemo imati sigurnost, ljubav, poštovanje... Kada netko pita što LGBTIQ+ osobe žele, možemo uzeti samo ovu piramidu osnovnih potreba i to im pokazati. To želimo", kazala je Nikolina.
Nebinarnost i nebinarne osobe
Velika tema posljednjih mjeseci, uglavnom zbog posljednjeg Eurosonga, jest ona o nebinarnosti i nebinarnih osoba. Mnogi su se upravo sada po prvi put susreli s ovim terminima.
"Ako gledamo samu binarnost, imamo muškarce i žene. Nebinarne osobe su one koje se ne identificiraju ni sa jednom stranom tog sustava, nego su negdje na spektru. Ja mislim da je to ljudima problem jer im je preapstraktno za to shvatiti jer smo programirani da razmišljamo binarno: ili je muško ili je žensko - nema između. Zapravo, nebinarne osobe osjećaju da su na spektru između te dvije krajnosti, da nema ili-ili", objasnile su nam organizatorice. Ima diskursa i unutar same zajednice.
"Ne mora biti ljudima do kraja jasno da bi to prihvatili. Ako te se ne tiče na neki direktan način - a ne tiče te se - zašto je to uopće važno? Uvijek se okreće na to 'što vi učite dicu?' - učimo ih da prihvaćaju sebe onakvima kakvi jesu, da se ne trebaju stavljati ni u kakve ladice i da mogu istraživati načine na koje će se izražavati i svoju seksualnost. Mislim da je glavni problem to što ljudi to ne mogu pojmit, kao što ja ne mogu shvatiti složenu matematičku jednadžbu", kaže Mirta.
"Što se tiče rodnih rasprava, mnogo je tu stvari koje ni ja ne razumijem, ali se trudim shvatiti. Primjerice, ja ne razumijem kako funkcionira cjepivo ili aspirin, ali ako mi liječnik kaže da to pomaže, ja poštujem njihovu struku. Ono što je važno jest imati u vidu da svako ljudsko biće zaslužuje poštovanje. Razumio ti to ili ne, možeš to prihvatiti i poštovati to", kaže Nikolina.
"Ljudi su različiti i ne moramo se slagati oko različitih tema, i u nekim pogledima jedni druge ne razumijemo ali to ne znači da jedni druge ne bi trebali poštovati", složne su organizatorice.
"Nije to veliki bauk. Sve rodno nenormativne osobe samo - pitaš! Kako se zoveš, kako da ti se obraćam? I oni su sretni jer ih netko uvažava, i to je sve. Kao kad se netko uda i promijeni prezime, pitaš ih kako se preziva i onda znaš", kaže Nikolina.
Nakon Eurosonga bilo je mnogo rasprava, ali i mnogo homofobičnih i transfobičnih komentara: oko nebinarnosti, načina odijevanja, svega. Mirta kaže: Pa, gledate Eurosong! Jedan događaj u godini gdje je zajednica u prvom planu. Mnogo je programa na koje možete okrenuti i na kojima je svakodnevno društveno normativan sadržaj.
"Eurosong je jedan veliki događaj koji je dosta razvikan i medijski eksponiran, dosta ljudi ga gleda i pun je gay zastava. Mislim da je dobro da postoji takav događaj i da se u javnosti raspravljalo o nebinarnim osobama za promjenu jer je inače njihovo postojanje ignorirano. Čim postoji ovoliki otpor, to znači da je poruka došla do dijela publike do koje je trebalo doći. Inače do promjena ne bi mogli doći", kaže Nikolina.
"Mi se još borimo za prvi dio LGBT+ akronima, a kamoli tek za prava trans i nebinarnih osoba, tu još ima borbe. Odlično je da se uopće o tome priča i da je to pokrenuto", kaže Mirta.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Outanje političara uoči izbora
Netom prije izbora u travnju organizacija Zagreb Pride objavila je popis LGBT kandidata i kandidatkinja koji su na listama za Hrvatski sabor. Objavili su imena i prezimena 11 kandidata koji se natječu na ovim parlamentarnim izborima, a za koje tvrde da je već javno poznato da su pripadnici LGBT zajednice. I dok su na popisu poznati gay aktivisti, naveli su identitet i trojice HDZ-ovih političara koji se do sada nisu javno deklarirali kao gay. Pitali smo Nikolinu i Martu da komentiraju ovaj slučaj.
"Prije svega, jasno je da outati drugu osobu bez pristanka je krivo na milijun razina, a pogotovo kada dolazi od strane udruge koja se bori za prava tih ljudi. Uvod u ovaj odgovor mora biti da je to kompletno krivo. No, gledajući kontekst naše države i događaja, to postaje nijansiran razgovor", odgovorila nam je Mirta.
Nikolina kaže: "Ja osobno to nikada ne bi napravila, ali ne mogu se natjerati da osudim nekoga što je outao HDZ-ove ministre koji su evo koalirali s Domovinskim pokretom i rade direktno protiv naših prava. Da bih to osobno ili u okviru Pridea napravila, ne bih. To je moje stajalište."
"Mislim da postoji veća razina odgovornosti kada si političar i kada si tinejdžer koji nema društvenu moć i koji zbog prisilnog outanja može ostati bez krova nad glavom i sredstava za život. Ministar nije ni u kakvoj realnoj opasnosti i zapravo bi trebao biti transparentan zbog odgovornosti prema narodu koji ga je izabrao. To je složeno pitanje", dodaje.
Događaji tijekom cijele godine
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kao što smo već spomenuli, Pride nije jedini događaj u Splitu koji okuplja članove LGBT+ zajednice. Tijekom cijele godine LGBT Centar organizira brojna događanja, projekte i radionice. Nikolina i Mirta pozivaju svih da se priključe:
"Pozivamo svih da se ohrabre, oslobode i priključe ovim događanjima - ali evo pogotovo sada na trinaesti Pride", zaključuju.
Za sve informacije možete ih pratiti na Instagram profilu i na Facebooku.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.