Toliko susreta, toliko glazbe, toliko posebnosti. To je Neno Simunić, vuk samotnjak koji je volio glazbu, gitaru koja radost stvara. I volio je ljude! I bio je pretjerano skroman…
Kao da pišem neku bajku?
Zar takvi ljudi postoje u ovom (ne)vremenu?
I iz tog razloga mi je drago da sam ga poznavao, da mi je bio gost čak dva puta u radijskoj emisiji; 2007. i 2017., i oba puta razgovori koji su trajali po sat vremena. Jer, bila je to uživancija za slušatelje; smirenost, toplina glasa. I onda njegova pjesma, pa opet priča…
A taj Neno; slikar, skladatelj, pjevač, taj umjetnik znao je pričati bez onoga Ja pa ja, pa moja djela pa onda nitko
…Bitno je u svemu dat' sebe, dat' dušu... Dati djelić sebe u glazbi. Jer ako ljudi ne vjeruju u tebe i u ono što ti jesi-to je onda uzaludan trud!
U jednoj pjesmi kaže: Ljubav nikad ne umire i pitao sam ga:
Vjeruješ li ti u to?
-Naravno da vjerujem jer da ne vjerujem ne bih se nikada bavio ovim s čim se bavim. Nedavno mi je u jednoj radijskoj emisiji voditeljica postavila ono stereotipno, uvijek isto pitanje: Može li se živjeti od glazbe? Ja sam rekao može se živit od ljubavi prema glazbi. Ako ja ne vjerujem u ljubav, a to je glazba, slikarstvo i milijun drugih stvari, ako ja ne vjerujem u to…Da nije ljubavi, recimo, na koji bi način čovik valorizira recimo od 100 prevedenih stranih pjesama kad nije bilo interneta.
Kako bi valorizira minuli rad od 400-500 pisama koje sam napisao, a da nije bilo ljubavi? Da to nisam bio istinski ja ,od toga ne bi bilo ništa. Osnovno je, po meni vjerovati u ljubav, vjerovati da je život lijep. Imao sam sreću da sam živio u toj nekoj duhovnoj dimenziji. Vrlo malo ili gotovo ništa nisam bio opterećen tim materijalnim stvarima. Ipak, neke stvari kroz život su mi se ostvarile.
Recimo, da ne radim u firmi tako da mogu imati dovoljno slobodnog vrimena. Kad čovjek ima slobodnog vrimena za sebe, onda je on bogat čovjek. Čovjek mora biti ono što je…Ono materijalno uvik dođe i ode. Meni neko dođe i kaže mi; „Imam mirovinu od tisuću i po kuna , a ovi ima ka tri tisuće, pa on ima više!“ Ma nema! I jedan i drugi nemaju ništa , a imaju sve! Šta onaj od 1500 kuna može dobiti više? Ne može ništa ni jedan ni drugi.
Imam ovaj moj bend i moje pisme – svega tog ne bi bilo da nije mojih prijatelja. Najveće bogatstvo su prijatelji To je poanta svega. Gledam kako usamljeni ljudi vode svoje pasiće. Onda razmišljam kako bi bilo dobro da malo više vole i ljude. Ljudi se otuđuju pa se onda vežu uz svog vjernog pasa jer on muči, liže im rukice…
Svi mi prolazimo kroz teške trenutke u životu, nisam ni ja neranjiv – ali sve to čovjek mora nadvladati i krenuti dalje. I onda za sebe imati jedan otvoreni prostor di može dalje funkcionirati. U mom slučaju, ja sam se samo vratio onome što jesam, a to je gitara, to je slikarstvo…To su neke vrlo jednostavne riči, riči mojih roditelja da je život Božji dar, da sunce izlazi, da sunce zalazi i da ptice pjevaju. A to su ljudi zapravo zaboravili, zaboravili su da to uopće još postoji. Ljudi su zalipili oči za televiziju… Tko će pobijediti na izborima? Umjesto da ljudi postanu glavni glumci, oni igraju sporedne uloge. I to je problem. Tako ja to vidim.
Slikar?
-Uvijek je problem u slikarstvu i u glazbi između kreacije i reprodukcije. Mene je interesirala kreacija. Moje je razmišljanje da je akademija jedno a kreacija drugo. Čovjek koji nije završio nikakvu glazbenu školu ni akademiju može napraviti savršenu pjesmu i savršenu sliku. Kad sam krenuo u život, imao sam izbor šta raditi; ili slikar ili se baviti glazbom? U onom momentu puberteta slikarstvo me dosta zatvaralo u zatvoreni prostor, radio sam slike, onako intimistički je bilo, a glazba me otvarala, izlazio sam među ljude i to me nekako više privlačilo. Morao sam se opredijeliti da bi bio dobar u nečemu.. Moj cilj u životu je da budem svoj, da ne mrzim, da se ne bavim tuđim životima. U svakoj svojoj pjesmi ostavio sam trunku nade.
Moglo se od njega puno naučiti; o slobodi, o glazbi, ljubavi, o tome da se ne mrzi.Da, ja mrzim! Mrzim kad u crnom okviru nenadano ugledam sliku čovjeka koji je volio. Mrzim to!