U ovim izazovnim vremenima svaka pozitivna priča dolazi kao melem na ranu narodu koji vapi za krajem pandemije koja je paralizirala čovječanstvo. Za takvu jednu zaputili smo se u Košute, selo pored Trilja.
Tamo smo pronašli mladog 22-godišnjeg Franu Mateljana, poljoprivrednika koji je odlučio ostati na rodnoj grudi i baviti se djelatnošću koja je odgojila i prehranila više generacija njegove obitelji. Dolaskom na farmu zatekli smo Franu i njegova pomoćnika Ivana kako marljivo rade svoj posao.
"Znao sam da se želim baviti ovim poslom i da mi je zadnja opcija odlazak iz Košuta"
Frano je završio poljoprivrednu školu u Kaštelima, a od malih nogu je vezan uz polje i stoku te nije bilo dileme čime se želi baviti u životu. Ljubav prema ovoj djelatnosti usadio mu je pokojni djed.
- Kao dijete sam zavolio krave i poljoprivredu. Pokojni djed je imao nekoliko krava i svinja, a moji roditelji Slaven i Anđa su odlučili ozbiljnije baviti se ovim poslom. Prije petnaestak godina su kupili nekoliko grla te se počeli baviti proizvodnjom i prodajom mlijeka. Uvijek sam bio uz njih i volio sam im pomagati. Znao sam da se želim baviti ovim poslom i da mi je zadnja opcija odlazak iz Košuta - rekao nam je na početku razgovora Frano.
Nije se odmah nakon školovanja odlučio upustiti u posao. Zaposlio se kod privatnika kako bi za sebe zaradio nešto novca. Izdržao je godinu dana i dao otkaz jer mu se ukazala prilika koja se ne propušta - povući bespovratna sredstva iz EU fondova.
- Nisam htio puno razmišljati. Postao sam nositelj OPG-a i prijavio se na raspisani natječaj. Imao sam dobre šanse dobiti sredstva i uspio sam. Dobio sam 50.000 eura bespovratnih sredstava, što mi je bio veliki vjetar u leđa. Novac sam iskoristio za kupnju novog traktora, četiri priključka za traktor i 10 steonih junica simentalske pasmine - zadovoljno nam govori ovaj mladi poljoprivrednik.
"Otkupna cijena mlijeka je jako niska i teško pokrivamo troškove poslovanja OPG-a"
Njegov posao nije samo rad na farmi. Tu su i tisuće kvadrata zemlje, koju treba obraditi, što je uistinu mukotrpan posao.
- Obrađujem oko 40 hektara zemlje. 27 je od državnog najma, a ostalo su privatne oranice. Sijem kukuruz, ječam, pšenicu, zob, lucernu i ostale proteinske usjeve. Sada imam 45 grla stoke, 25 muznih krava, 2 rasplodna bika vrhunske genetike, a ostalo su mlade junice, telad i krave u suhostaju - kazao nam je.
Iako uspije većinu toga prodati, nažalost, otkupne cijene su jako niske, što je boljka svih hrvatskih poljoprivrednika.
- Mlijeko mi otkupljuje sirana koja ima pogon u Čaporicama, a dio sira prodam na kućnom pragu. Bavim se i obradom svježeg kuhanog sira, koji prodajem kod kuće i zadovoljan sam potražnjom, iako uvijek može bolje. Otkupna cijena mlijeka je jako niska i teško pokrivamo troškove poslovanja OPG-a. S malo višom cijenom bi bilo puno lakše raditi i živjeti. Istaknuo bih da Grad Trilj uz osnovnu cijenu daje 50 lipa po litri i to nas drži u proizvodnji - zahvalno govori Frano.
"Europska unija potiče mlade poljoprivrednike, a ja želim to iskoristiti i izgraditi mini siranu"
Istaknuo je potencijal koji ima Dalmatinska zagora.
- Ovo područje može hraniti Hrvatsku. Toliko je plodne zemlje, koju nažalost nema tko obrađivati. Mnoštvo mladih je napustilo zemlju i otišlo u inozemstvo, u potrazi za boljim životom. To je rezultiralo i da propadaju mala obiteljska gospodarstva jer nema tko nastaviti posao - govori Frano.
Frano namjerava proširiti posao.
- Europska unija potiče mlade poljoprivrednike, a ja želim to iskoristiti i izgraditi mini siranu. Namjera mi je proizvodnju proširiti na nekoliko vrsta mliječnih proizvoda i nadam se da ću u tome uspjeti - ispričao nam je svoje planove.
Na kraju je rekao što bi hrvatsku poljoprivredu održalo živom.
- Nadam se da će jednog dana biti smanjen uvoz, da će ljudi početi više tražiti domaće proizvode hrvatskih sela. To je jedina nada da poljopriveda opstane u Dalmatinskoj zagori i cijeloj Hrvatskoj - zaključio je vrijedni Frano.