Udruga roditelja djece s posebnim potrebama "Naša dica" iz Kaštela osnovana je 2007. godine od strane roditelja. Trenutno ima 145 članova. Od 2021. godine djeluje na adresi Put sv. Lucije 9, u Kaštel Štafiliću. Udruga postoji s ciljem pružanja podrške djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima, osiguravajući im resurse i stručnu pomoć koja im je potrebna za rast, učenje i život dostojan svakog djeteta. Kroz programe koji se provode osigurava se inkluzija i ravnopravan pristup obrazovanju. San organizacije je društvo u kojem svako dijete ima jednake prilike, bez obzira na teškoće, a njihove obitelji osjećaju podršku zajednice i stručnjaka.
PROJEKTI
Udruga je od osnivanja provela brojne projekte i aktivnosti koje su pridonijele kvaliteti života djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji. Trenutno se provode projekti: Luka mira, Ti i ja zajedno 9, Pomoćnici u vrtiću i Ekipa. Od 2014. godine Udruga je korisnik Institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, iz čega se financira dio troškova redovne djelatnosti. Trogodišnji program Luka mira započeo je 2023. godine. Financiran je od strane Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, mladih i socijalne politike, a sufinancira ga i Grad Kaštela. Projekt se provodi u prostorima Udruge, trenutno je uključeno 35 djece, a provodi se psihološko savjetovanje, Brain Gym igraonica (uz vođenje pedagoga) te edukacijska rehabilitacija. Kroz projekt Ekipa provodi se grupni i individualni rad u Udruzi, s djecom i mladima s teškoćama u razvoju, a financira ga Grad Kaštela. U provođenju projekata Luka mira i Ekipa sudjeluju i volonteri.
POMOĆNICI U VRTIĆU
Jedan od projekata koje Udruga provodi su i Pomoćnici u vrtiću. Voditeljica projekta je djelatnica Udruge Marina Maretić. Udruga je 2015. godine prvi put omogućila asistente u vrtićima na području Kaštela. Sredstva su se osigurala humanitarnom akcijom Udruge Srce i uz financijsku podršku Grada Kaštela, Zračne luke Split i tvrtke Cemex. Grad Kaštela prepoznao je važnost uključivanja djece s teškoćama u razvoju u skupine redovnog vrtićkog programa, te do danas osigurava sredstva za ovaj projekt. Projekt se provodi u nekoliko vrtića koji su partneri na ovom projektu: DV Kaštela (gradski vrtić), DV Čarobni pianino (privatni vrtić), DV Sunce moje malo (privatni vrtić) i DV Blagovijest (vjerski vrtić). Trenutno je zaposleno 21 asistent, a u projekt je uključeno 28 djece s teškoćama u razvoju, u dobi od 3 do 8 godina. Provođenje projekta Pomoćnici u vrtiću doprinosi poboljšanju kvalitete života djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji. O udruzi i pomoćnicima u vrtiću razgovarali smo s voditeljicom projekta Marinom Maretić, mamom Vedranom, psihologinjom Doris Grgurin, doktoricom volonterkom Martinom Kuzmanić te s asistenticama u vrtiću Lucijom Šego i Majom Višić.
"Najveći problemi s kojima se Udruga danas susreće su nedostatak vlastitog prostora (Udruga trenutno unajmljuje prostor u kojem djeluje), manjak prostora s obzirom na potrebe (veliki broj projekata koji se provode u Udruzi te prostor potreban za obavljanje administrativnih poslova), nedostatak vanjskih površina (dvorište, vrt, parkirališni prostor itd.) te nedostupnost stručnjaka za rad s djecom s teškoćama u razvoju kao što su radni terapeut, fizioterapeut, logoped, asistenti", pojašnjava nam Maretić.
Ako vaše dijete ima dijagnozu djeteta s poteškoćama u razvoju, može biti član Udruge "Naša dica", a ako je dijete već upisano u vrtić i stručna služba koja prati dijete procijeni da dijete treba asistenta u vrtiću, proslijedi se zahtjev Udruzi te se krene u potragu za asistentima.
Mama Vedrana, majka dječaka s Downovim sindromom, koja je tu od samog osnutka Udruge, ima samo riječi hvale za samu Udrugu, ali naravno, ističe da postoje mnoge stvari koje se mogu usavršiti kako bi djeca imala što bolji život.
"Moj Luka danas ima 17 godina i tu smo od samog osnutka. Na samom početku smo bili u prostoru u Rudinama koji je u vlasništvu župe Kaštel Novog, a isti nam je na korištenje ustupio tadašnji župnik don Luka Vuco, kojem smo neizmjerno zahvalni, iako više nije s nama. Dolaskom don Daria Čorića u našu župu morali smo se iseliti, pa smo evo na ovoj lokaciji. Priključila sam se Udruzi zbog asistenta u vrtiću jer je moj Luka s 4 godine krenuo u vrtić, na samom početku je bio na pola sata. Luka je bio četiri godine u vrtiću. Kad smo dobili asistenta, boravak u vrtiću se produžio, te je trajao oko dva sata. Danas su djeca s asistentom četiri sata, što je veliki napredak. Ja nisam imala dobro iskustvo s asistentom, možda sam imala lošu sreću, i da danas krenem ponovno u tu bitku, mog sina ne bih dala u 'normalni' vrtić, jer mislim da bi na drugom mjestu imao više napretka. To je, ipak, moja nesretna okolnost, ali ako me pitate za današnje asistente, mogu reći da je to veliki napredak i olakšanje roditeljima, a i samoj djeci u socijalizaciji", pojašnjava.
Kroz samu priču provlači se pitanje stručnosti asistenata u privatnim pa i u gradskim vrtićima. Pa slijedom te priče, zanimalo nas je što je potrebno kako bi se zaposlili kao asistent u vrtiću.
'Danas je uvjet edukacija, a prije se moglo zaposliti s djelomičnom edukacijom'
"Ministarstvo je odlučilo da su osnovni uvjeti za zapošljavanje asistenata u vrtićima minimalno četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, nevezano za struku. Može biti strukovno zanimanje i gimnazija. Danas je uvjet edukacija, a prije se moglo zaposliti s djelomičnom edukacijom. Sada je propisana cjelovita edukacija od 250 do 300 sati, ovisno o sveučilištu. Edukacija traje oko tri mjeseca, dio edukacije provodi učilište, a teoretski dio se odrađuje u ustanovama", kazuje nam Maretić.
Od prošle godine je moguće iskoristiti vaučer HZZ-a te upisati program osposobljavanja za asistente, ali je uvjet da osoba već radi u vrtiću. S tim se želi pomoći osobama koje dugi niz godina rade kao asistenti, a fali im taj "jedan" papir, što bi ljudi u narodu rekli. Taj papir je potreban za produljenje ugovora. Program provodi više učilišta u raznim gradovima, a edukacija se upisuje u radnu knjižicu. Postoji mala caka jer se zanimanje zove "pomoćnik u nastavi", a pomoćnik u vrtiću kao zanimanje ne postoji. Osoba koja završi edukaciju može raditi kao asistent u školi i vrtiću. Projekt se provodi po kalendarskoj godini, ugovori su od siječnja do lipnja, te od rujna do prosinca. Projekt asistenata u vrtiću koji se dobivaju kroz Udrugu "Naša dica" financira Grad Kaštela, a ove godine su izdvojili 200.000 eura za 19 asistenata i 27 djece.
"Općenito, rad s djecom s poteškoćama u razvoju je težak i to ne može raditi svatko. Kako sam već rekla, nekad su se zapošljavali nestručni ljudi, koji su bili nezaposleni, pa su u tome vidjeli slamku spasa, što se u konačnici odražavalo na djecu jer nisu bili za taj posao. Jako je važna komunikacija između roditelja i asistenta. Znam da ima dosta roditelja koji u par dana s asistentom žele postići nešto nedostižno, te tu nastaju trzavice, ali to je sve do osobe. Za dobru suradnju potrebno je razumijevanje s obje strane, jer u biti oni su tu radi tog djeteta, iako je tom asistentu to samo posao, a ne poziv. Ima krasnih žena koje su asistenti već godina, i one su se pronašle u tome. Drago mi je što je danas potrebna edukacija jer kroz nju se ipak vidi je li netko za taj posao ili nije. Puno toga ovisi i o djetetu", priča nam mama Vedrana.
Potrebna je ogromna količina empatije, ali i autoriteta...
Posao asistenta u vrtiću je pomoći djetetu da se socijalizira u društvu. Svaki napredak ovisi i o poteškoći koju dijete ima, i o dobi djeteta. Potrebna je ogromna količina empatije, ali i autoriteta, gdje dijete upućuje što smije, a što ne smije raditi. Svi uključeni u razgovor ističu kako je najvažnija komunikacija između svih službi. Komunikaciju kao ključ suradnje ističe i psihologinja Udruge, Dolores Grgin.
"Od lipnja sam na projektu 'Luka mira' i mogu reći kako su mi roditelji bili najveća pomoć jer su me uputili u dijagnozu djece. Moj posao psihologa, a imamo djecu od treće godine do punoljetnosti, je kreativan i traži individualan pristup. Potrebno je puno intuicije i znanja kako bi pristupili djetetu. Projekt 'Luka mira' odnosi se na psihološku pomoć djece s teškoćama u razvoju i njihovih roditelja. Jako mi je važna suradnja s upravom, stručnjacima i svim članovima Udruge. Razgovaramo o djetetu, prenosimo što smo uočili te ima li napretka. Jako je važna komunikacija s roditeljima, gdje ih na svakom sastanku upućujem što smo radili, kako smo napredovali te što sam novo uočila kod djeteta. Mislim da je ovaj projekt neophodan i za djecu i roditelje", pojašnjava nam Grgurin.
S tom tezom se slaže i stručna suradnica i rehabilitacijski edukator Dječjeg vrtića Kaštela, Asja Podrug.
"Trenutno u DV 'Kaštela' imamo 14 djece s poteškoćama u razvoju i radimo s njima u redovnom programu. Prvi put smo uključili i asistente u vrtiću 2015. godine. U suradnji s Udrugom 'Naša dica', počeli smo zapošljavati asistente. Takvi asistenti nisu zamjena za stručne djelatnike, ali vrlo doprinose svakodnevnom radu u grupama. Za rad s djecom potrebna je ogromna količina ljubavi, strpljenja, ali i puno rada s djetetom, te suradnje s roditeljima, što mi ovdje u Kaštelima imamo. Suradnja sa stručnjacima je također izuzetno važna, i mi ovdje surađujemo i s logopedom, psihologom i socijalnim radnikom, što nam omogućuje cjeloviti pristup svakom djetetu", kazuje nam Podrug.
Evo što su nam kazale asistentice
Svoje iskustvo u ulozi asistenta u vrtiću s nama su podijelile i asistentice koje naglašavaju kako ih je ovaj posao oplemenio do te mjere da je jedna odlučila upisati i studij.
''Ja sam asistentica dječaku u vrtiću Murtilica. Zaposlila sam se kao asistentica u srpnju, i jako je neprocjenjiv osjećaj vidjeti dijete kako iz dana u dan napreduje. Nacrta novu sliku, napravi neku novu vježbu na tjelesnom. Jako mi se svidio ovaj posao , pa sam odlučila upisati Predškolski odgoj'', priča nam Maja.
''Završila sam Turističku školu i krenula na Ekonomiju, ali se u svemu tome nisam pronašla. Odlučila sa postati asistent u vrtiću kroz razgovor s prijateljicom jer jako volim djecu, a i sama sam majka troje djece. Krenula sam u istraživanje kako bih upisala edukaciju, tada nije bilo vaučera nego sam se sama financirala. Upisala sam edukaciju na učilištu ''Zlatna vrata'', koje je tad koštalo oko 5000 kuna. U međuvremenu sam kontaktirala udrugu te sam se kroz nju zaposlila u vrtiću. Evo, već dvije godine radim kako asistent. Prvu godinu sam bila u Mendule u Kambelovcu, ove godine sam u Masline u Štafiliću. Jedno dijete je bilo predškolac, sad imam curicu kojoj pomažem pri kretanju jer ona ne hoda. Zadovoljna sam, tu sam se pronašla i baš guštam. Kroz udrugu dobijemo sve informacije i svaku podršku. Plaća nam je minimalac, radimo 4 sata i ona iznosi 430 eura. Postoje naznake nekog povećanja za ovu godinu, pa evo, vidjet ćemo. Ja imam jako dobru suradnju s roditeljima, i to vam je sve individualno. Najvažnije je znati koje se mogućnosti djeteta, a najvažnija je dobra komunikacija. Ako me pitate je li teško reći ću Vam da to sve ovisi o dijagnozi djeteta. Treba naći način kako doprijeti do djeteta, treba biti odmjeren. Mislim kako nije teško ali se trebaš naći u tome . Evo, sad imamo mogućnost vaučera i puno asistenata se odazvalo toj edukaciji'', priča nam Lucija.
U Kaštelima je trenutno je zaposlen 21 asistent, u projekt je uključeno 28 djece s teškoćama u razvoju, u dobi od 3 do 8 godina. Osim preko projekata, Udruga se financira i putem članarina, prigodne prodaje na štandovima na različitim manifestacijama, donacijama državnih i privatnih tvrtki te donacijama fizičkih osoba. Za rad udruge od velike važnosti su volonteri koji na bilo koji način pomažu djeci s teškoćama u razvoju. Takva je i liječnica Martina Kuzmanić.
'' Djeca s poteškoćama u razvoju je jedna od najranjivijih skupina u društvu. Nisu to samo djeca, to su cijele obitelji. Koliko god treba pomoć djeci toliko treba pomoć i roditeljima koji o njima skrbe 24 sata. Kod nas su djeca dosta stigmatizirana, što nije potrebno. Potrebno im je dati mogućnost da se razvijaju u okviru svojih mogućnosti. Jedan od vidova pomoći su i asistenti u nastavi, koji su za neku djecu neophodna karika kako bi se socijalizirali'', pojašnjava nam dr. Kuzmanić.