U Starom Gradu se sinoć održala izložba fotografija "Fõr Seascape", treća samostalna izložba splitskog autora hvarskih korijena Nikole Radovanija, fotografa i dizajnera vizualnih komunikacija.
Izložbu morskih motiva postavljenih na pročeljima povijesne jezgre pod UNESCO zaštitom prigodnim je govorom otvorio direktor turističke zajednice Starog Grada Jakša Damjanić, a posjetitelji su osim u fotografijama uživali i u hvarskom malom plavcu, tradicionalnim paprenjacima i soparniku.
Fotograf je predstavio dvadesetak fotografija velikih formata nastalih na otoku Hvaru u proteklih godinu dana. Izložba je prodajnog karaktera.
Ovogodišnja izložba nastavak je serijala započetog prošle godine izložbom "Fõr landscape" održane na ulicama Jelse, a nastavit će se dogodine u Vrboskoj izložbom "Fõr street".
Splitski fotograf hvarskih korijena Nikola Radovani predstavlja se starogradskoj publici recentnim ciklusom fotografija pod nazivom Fõr Seascape. Nakon ciklusa Fõr Landscape predstavljenog prošlog ljeta u Jelsi, okretanje krajolicima mora logičan je nastavak.
Ispunjavajući nužan preduvjet majstorskog ovladavanja formalnim i tehničkim sastavnicama svoga zanata Radovani čini i presudan korak dalje, svjedočeći da se i u mediju fotografije mogu ostvariti tipični slikarski efekti, primjerice sfumato. Također, nekolicina fotografija bavi se kolorističkim i svjetlosnim fenomenima što neodoljivo podsjeća na djela gestualnog slikarstva. K tomu, nositelj izraza je i ritmizirana vodena masa koja kroz lom svjetlosti dematerijalizira i razlaže konkretan oblik. Promatrajući fotografije postajemo svjesni finih i suptilnih odnosa, komplementarnih boja, uznemirenih površina i slikarske harmonije koju stvaraju.
Na jednoj strani autor vjerno podržava ono što vidi u prirodi, na drugoj pak pojačava boje, zasjenjuje i rasvjetljava atmosferu do artificijelnosti. Druga intervencija koju poduzima odnosi se na poseban rez u kadru slike, izdvajanje detalja koji postaju nove cjeline i čine da nam njegov svijet fragmenata izgleda nov i neobičan jer otklanja naviku gledanja, onu percepcijsku rutinu koja najčešće dolazi sa zanemarivanjem dijelova nakon upoznavanja cjeline. Pritom, on nas uvjerava da je čarolija u običnome, prevodeći svakodnevicu u stanje univerzalnog, svevremenskog i sveprostornog.