Prvi dani suhozida održani su na otoku Hvaru u tjednu koji je za nama, a za sve je zaslužna Udruga Pjover.
Inače, Udruga Pjover osnovana je s ciljem da zaštiti cjelinu područja Velog Grablja, njegovu prirodnu i kulturno-povijesnu baštinu, obnovi tradiciju i sačuva identitet mjesta, a u svrhu promicanja održivog razvoja otoka Hvara.
"Dani suhozida na otoku Hvaru održani su u Velom Grablju. Zašto u Velom Grablju? Jer je to najboji primjer očuvane suhozidne građe. Okidač, ohrabrenje da ovo napravimo, je bila snimka iz '44. godine, avisnimka. To je valjda bila vojna tajna, a mi smo je kao udruga dobili nakon 80 godina. Tu se vidi svo bogatstvo rada naših težaka. Sve živo je u suhozidu, zaista je fascinantna fotografija. To je nama iz udruge Pjover bio okidač da napravimo jednu takvu manifestaciju. Mi kroz rad naše udruge radimo radionice suhozida i u suradnji s Udrugom 4 grada Dragodid sudjelovali smo na zaštiti umijeća suhozidne gradnje, što je priznato na kraju od RH i od UNESCO-a kao krovne organizacije", kazao nam je Ivan Zaninović iz Udruge Pjover.
Zaista je fascinantno na koji način su se nekada radili suhozidi, bez teške mehanizacije.
"Koliko je fascinantna ta suhozidna građa i lavur našeg težaka govori se na izložbi Naše gomile i suhozidi Velog Grablja koju smo napravili. Razni poznati fotografi su to fotografirali - od Ive Pervana, Borisa Kragića, Velimira Bešića, Marija Romulića, još od davnina Foto Benčić Hvar te legendarni Tošo Dabac gdje smo iz njegovog arhiva u Zagrebu dobili prava za korištenje njegovih fotografija.
Riječ je o fascinantnoj građi za koju danas nitko ne mari, a mi je podižemo iz zaborava i želimo osvijestiti ljude, da taj veliki trud težaka ne padne u zaborav. Danas se to olako i ruši, a i vrime radi svoje. Nema više težaka i puno ljudi u polju. Sve je to bilo zasađeno vinovom lozom, kasnije je ona bila propala pa je došla levanda koja je opet obnovila ta polja. Danas su glavna poljoprivredna grana uglavnom masline, a što će biti u budućnosti je upitno. Mi svakako ovaj dio koji je fascinantan za vidit moramo nekako zaštitit, možda kroz turizam koji je glavna grana. Ideja je da se napravi suhozidni park i da to bude na većem nivou. Imamo nacionalne parkove, parkove prirode, zašto ne bi oformili i jedan suhozidni park?", kaže nam dalje sugovornik.
Osim u Velom Grablju, ima još lijepih primjera suhozida na otoku Hvaru, baš kao i ostatku Dalmacije.
"Važno je reći za sve one koji ne znaju kako se to radilo - da je bilo brdo, naši stari su tukli mašklinom, polugama, motikama. Vadili su kamen iz zemlje i pripremali teren da to bude plodno tlo. Sva brda su stukli, to je bio toliki lavur da je meni danas fascinantno koliko je trebalo za to vremena, energije, snage, volje. Mi smo jedan zid napravili od nekih 10-ak metara, bilo nas je 10-15 pa smo se slomili za to napravit", kaže nam Zaninović.
Mnogi svaokdnevno prolaze kraj suhozida, a da ni ne znaju kako su i zašto oni nastali. Upravo zato važno je znanje premijeti na mlade ljude.
"Želimo probudit svijest kod otočana, a to najbolje ide ako mlade educiramo. Došla su nam djeca iz OŠ Hvar, OŠ Stari Grad i Mlada planinarska škola iz Hvara. Mladi prolaze kraj toga, a zapravo ne znaju o čemu se radi. Tako se ni alati - recimo mašur, motika, mašklin koji su se prije koristili - više ne koriste. Zato njih treba educirat pa će se možda netko od njih malo više potrudit oko toga u budućnosti", kaže nam za kraj Zaninović.
Inače, ova manifestacija je trajala nekoliko dana, a osim što se moglo nešto novo naučiti, obnovljena je trim staza, napravljen novi suhozid, očišćena jedna kaskada, očišćeno nekoliko poljskih putova, japnenica u Velom Grablju.