Ultra Trail Dinarides po prvi put je održana prošle godine. Riječ je o utrci koja je izazvala veliki interes trkača iz Hrvatske i inozemstva koji su tako imali priliku uživati u nevjerojatnoj prirodi. I iako se u narodu kaže da se prvi mačići u vodu bacaju, ovdje to nije bio slučaj. Već prvo izdanje utrke bilo je izvrsno, a manje od dva mjeseca dijeli nas od drugog izdanja.
Za sve su "krivi" Ivan Marušić i Katarina Glavinović kojima je na pamet pala ideja da bi takvu jednu utrku mogli organizirati. Od ideje do realizacije nije trebalo puno proći, a mnogo stvari putem su naučili.
"Sve je počelo krajem 2020. godine kada sam se prvi put popeo na Dinaru. Točnije, bilo je to 14.12. i već za vrijeme tog prvog uspona mi je pala na pamet ideja da bi mogli organizirati utrku na toj lokaciji. Razmišljao sam o nekoj manjoj utrci, ali u razgovoru s Katarinom i ostatkom ekipe sam shvatio da ipak trebamo napraviti nešto veliko i pokriti cijeli prostor. Tako smo se odlučili napraviti utrku od Knina do Sinja", govori nam na početku razgovora Ivan.
"Ja imam kuću gore na Vrdovu, na Dinari, on je tada došao prvi put kod mene. Išao je sam trčati i kad se vratio pitao me – zašto ovdje nema ništa? Ja sam više bila trail trkač rekreativac koji je prošao tu dalmatinsku trail ligu, bila sam na Kozjaku, Promini, Mosoru, omiškoj Dinari…i kad bih se vratila i sjela ispred svoje kuće koja gleda na Kamešnicu i Dinaru, uvijek sam razmišljala – pa je li moguće da ovdje nema ništa? Tako da ideju, koju sada živimo, sam objeručke prihvatila", kaže Katarina.
"Treba netko bit lud za to“, dodaje Ivan.
Pripreme trajale godinu dana
Ivan i Katarina zatim su počeli okupljati ekipu oko sebe, ljude koji su imali iskustva sa sudjelovanjem na trail utrkama, kao i njihovom organizacijom, a pripremne radnje u pogledu Ultra trail Dinarides projekta trajale su godinu dana.
"Osnovali smo udrugu, uključili u nju ljude i skupili smo odličnu ekipu. Ti naši počeci činili su se slatki, ali su zapravo bili jako mukotrpni“, priča dalje Katarina.
"Brzo smo došli od ideje do realizacije. Ljudi koji trče na utrkama pripremaju se po godinu dana, a organizacija uzme puuno više vremena. Ja sam tu tek došao i nije mi bilo druge nego iz dana u dan istraživati prostranstva Dinare i Kamešnice. Sada je to već druga priča jer smo već uhodani. Puno je lakše, ali uvijek podižeš ljestvicu. Uvijek se pitaš kako će sve proći, hoće li biti dobra staza. Prve godine nam je bio problem što je bilo vruće – 35 stupnjeva je bilo. Pitali smo se – Bože, zašto? Ali na kraju je ispalo odlično jer nije bilo potrebe za intervencijom HGSS-a", pojašnjava nam Ivan.
Iako su mislili da će velik problem biti volonteri, pokazalo se da to ipak - i nije problem. Zapravo je logistički dio bio najzahtjevniji zbog okrjepnih točaka koje se nalaze na 12 mjesta te su sve na visini od preko 1000 metara.
Velik broj volontera
"Logistički je zahtjevno jer inače utrke prolaze i kroz naselja i okrjepne točke su u naseljima, a nama su bile po grebenu ili ispod grebena Dinare. Treba izbaciti hranu i piće, prevesti sve volontere i još ih organizirati u tri smjene na nekim mjestima", kaže nam Ivan, a Katarina dodaje:
"Imali smo 250 volontera kad uključimo cijelu pripremu i tri dana intenzivnog programa. Skupili smo planinarska društva s tog područja. Napravili smo veliki sastanak i oni su dali svoje članove, a imali smo prijavu i na svojoj web stranici – mogao se javiti bilo tko pa ovim putem pozivamo sve zainteresirane da nam se i ove godine priključe. Skupili smo popriličan broj volontera kojih je bilo i iz Poljske, Slovenije i cijele Hrvatske."
Trkača je bilo 170, dok ih je na dječjoj utrci bilo – 300.
"Najduža utrka od 161 km kreće sa Kninske tvrđave, penje se na Sinjal – najviši vrh Hrvatske, ali nije najviša točka utrke jer s bosanske strane je Troglav i veliki dio Kamešnice. Sve utrke se završavaju u Sinju, u centru, na sinjskoj Pijaci. Prošle godine imali smo i utrku od 120 km koja je startala s izvora Cetine, ali ipak ove godine smo ju smanjili na kategoriju od 80 km koja starta iz Vrlike. Sa 3500 m visinske razlike ovo je utrka koja može stati uz bok najpoznatijim svjetskim utrkama ove kategorije. Utrka od 42 km nam starta iz Voštana i ide na Kamešnicu, prolazi cijeli greben Kamešnice i kao brdski maraton je izrazito atraktivna i primamljiva trkačima. Ljudi su oduševljeni grebenom Kamešnice, očito ona nije toliko posjećena kao što su npr. Mosor ili Biokovo", kaže nam Ivan.
"Puno je ljudi bilo koji žive u Splitu i okolici, došli su na utrku i nisu mogli vjerovati da nikada nisu bili na Kamešnici. Teren je drugačiji od svih drugih, recimo na 1800 metara planina obiluje travnatim visoravnima, baš se isplati posjetiti je. Druge dvije kategorije od 10 i 20 km su kružne staze kojima je start i cilj u Sinju i prolaze atraktivnim dijelovima Sinjske krajine. Utrka od 10 km prolazi Pavića nebesima, to su sinjska pluća grada. Priroda je divna, a blizu je grada. Tu utrku zovemo Family race jer je osim trkača željnih natjecanja bilo i dosta šetača kao i obitelji s djecom i psima. Ova od 20 km ide na Visoku, to je planina blizu Sinja, opet prolazi atraktivnim dijelovima i nudi prekrasan pogled na Sinj, dolinu Sinjskog polja, okolne planine (Kamešnicu, Dinaru, Svilaju, Biokovo, Mosor), Jadransko more i otoke i zaista oduzima dah.
Lepeza izbora
U pet kategorija smo napravili lepezu izbora za svakoga, za profesionalne trail trkače, trkače rekreativce, početnike ali i nordijske hodače, planinare, obitelji s djecom, zapravo za sve ljubitelje prirode i rekreacije", kazuje nam dalje Katarina.
Za proći najdužu stazu prošle je godine Zagrepčaninu Mateju Ivančiću trebalo 26 sati. Nakon njega je u cilj ušao Splićanin Dane Opara, dok je treći bio češki državljanin Tomaš Štverak.
Slogan utrke je "Run on the wild side" budući da je Ultra Trail Dinarides uistinu prava planinska utrka – uopće nema doticaja s civilizacijom.
"Taj teren je bio najveći izazov. U užem timu nas ima 15, ali surađujemo i sa svim planinarskim društvima čiji smo i članovi, a koji djeluju na području Parka prirode Dinara no tu suradnju želimo proširiti i na ostala planinarska društva koja su voljna biti dio ove priče. Pa, eto slobodno neka se jave! Jer planinu ne možemo svojatati, ona pripada svima nama. Obzirom da smo teren vrlo dobro pokrili, sada nam izazov predstavlja marketing kao i pronalaženje sponzora i donatora koji će prepoznati važnost koju ovaj projekt ima za proširenje sportske i avanturističke turističke ponude, a samim time i za razvoj cjelokupne Dalmatinske zagore.
Mislim da radimo dobru stvar i da će dugoročno to biti lijepa priča. Za deset godina, u idealnom scenariju bi to bio outdoor festival koji bi trajao tjedan dana i u ovaj kraj privukao velik broj ljudi, da imamo događanja tjedan prije, a da utrka bude kruna svega. Imamo ideje, ali vidjet ćemo kako vrijeme bude išlo. Problem je što se trendovi mijenjaju", kaže Ivan.
Dječja utrka
"Kad vidim rijeku Cetinu, planine koje nas okružuju, kad vidim ljepotu moje Cetinske krajine, smatram da je sve to, možda ružno zvuči – na nižem nivou nego zaslužuje. A taj kraj bi mogao biti jedan od vodećih u outdoor aktivnostima cijele Dalmacije jer je to bogomdano područje za takvo nešto. Trailom smo htjeli dignuti cijelo područje da ono dobije neki respekt, da onaj tko nije bio – dođe i vidi. Na taj način se aktivira sve ostalo. Netko tko je posjetio Kamešnicu će možda doći na utrku, ali će nekome drugome preporučiti nešto što se isplati posjetiti", dodaje Katarina.
Već smo spomenuli da je na dječjoj utrci bilo čak 300 sudionika.
"Bilo je roditelja koji su djecu nosili i prošetali taj jedan kilometar. Limit nam je bio 300 djece zbog majica i medalja, a najmlađe dijete je bilo staro tek nekoliko mjeseci. Dobili su lijevane medalje, da im ostanu za uspomenu", kazuju nam Katarina i Ivan.
Nagrade su za natjecatelje ove godine novčane, od 100 do 500 eura, ovisno o kojoj je utrci riječ, kao i kojem osvojenom mjestu. Ima i nekih iznenađenja za sudionike, naročito ove od 10 i 20 km, ali to nećemo otkrivati.
Ono što je nezgodno jest što se radi o području bez signala (3 najveće kategorije), ali ove godine organizatori su se pobrinuli da sudionici imaju GPS, tako da neće biti problema ukoliko netko i zaluta.
"Za volontere smo u početku odlučili naći domaće ljude, da se malo uključe, ali su nas iznenadili. Na jednoj okrjepi se pekla peka, na drugoj fažol, na trećoj janje…, a trkači to nigdje nisu doživjeli. To je Dalmatinska zagora, tako mi je drago da su ljudi to doživjeli. Osim hrane s naših okrjepa, ljudi su samoinicijativno donosili svoju hranu, svoje janje su donijeli i ispekli, trešnje,višnje… Družili su se i dočekivali trkače“, pričaju nam Ivan i Katarina.
"Planinari su se iznenadili kad su shvatili da u 26 sati od Knina do Sinja netko prođe sve vrhove koje oni obilaze u više navrata. Nisu nikad sudjelovali na tako nekoj utrci i sve skupa im je bilo fascinantno“, ispričala nam je Katarina.
Ove godine utrka se ponovno održava krajem svibnja – točnije 26. - 28. svibnja, a prijave za sudjelovanje u jednoj od utrka i za volontiranje su već krenule. Za sve utrke plaća se kotizacija. No, kotizacija nije velika, ali se nešto i dobije. Uz to, dio prihoda ide u humanitarne svrhe. Tako je prošle godine dio novca išao za zakladu Ana Rukavina, dok će ove godine za Udrugu za multiplu sklerozu.
Broj trkača koji će se okušati u ovoj utrci sigurno će ove godine biti još i veći, ali organizatori su spremni za sve izazove.
Utrke u kojima možete sudjelovati su sljedeće:
- King's Race – 161 km
- Knight's Race – 81 km
- UTD Marathon – 42 km
- Initiation Race – 18 km
- Family Race – 10 km
Tu je još i dječja utrka koja je za sve sudionike besplatna, a za nju se mogu prijaviti djeca do 13 godina. Naravno, svi su oni pobjednici.
