Nakon borbe s teškom bolešću, u 80. godini života, preminuo je dubrovački pjesnik, književnik, svestrani umjetnik, prevoditelj, akademik Luko Paljetak, javlja Dubrovački vjesnik.
Posljednji javni nastup u Dubrovniku Paljetak je imao 11. travnja ove godine u lapadskom ogranku Dubrovačkih knjižnica, a godina 2023. bila je u znaku njegovog 80. rođendana i 50. obljetnice njegove zbirke šaljivih i humorističnih pjesama “Miševi i mačke naglavačke”. Upravo je na svoj 80. rođendan predstavio zbirku poezije "Reciklirane pjesme" u izdanju Društva dubrovačkih pisaca, a ove je godine na 75. Dubrovačkim ljetnim igrama, 10. kolovoza, trebao predstaviti slikovnicu o Luki Sorkočeviću uz 290. obljetnicu rođenja dubrovačkog skladatelja a u izdanju dubrovačkog ogranka Matice hrvatske.
Luko Paljetak rođen je 19. kolovoza 1943. u Dubrovniku gdje je završio Učiteljsku školu. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je 1968. kroatistiku i anglistiku. U Zagrebu je 1992. doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radom o književnom djelu Ante Cettinea. Radio je kao redatelj i dramaturg Zadarskog kazališta lutaka, zatim kao asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru i bio jedan od urednika Zadarske revije. Bio je redovni član HAZU i dopisni član SAZU-a, Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, član dubrovačkog ogranka Matice hrvatske, Društva dubrovačkih pisaca...
Jedan je od najplodnijih suvremenih hrvatskih književnika s preko 150 knjiga: objavio je četrdesetak zbirki pjesama, desetak zbirki pjesama za djecu, desetak grafičko-pjesničkih mapa, dva romana, a pisao je i drame, radiodrame, bajke za djecu, dječje i lutkarske igrokaze, haiku poeziju, feljtone, kazališne kritike, književnopovijesne studije i eseje, studije o lutkarskom kazalištu...
Živio je i radio, pisao, uređivao, prevodio na Gorici zajedno sa svojom suprugom, prevoditeljicom, lektoricom, urednicom Anamarijom Anuškom Paljetak koja je preminula 17. svibnja 2019., a kojoj je, između ostalog, posvetio zbirku "Ptice koje se prerano svuku", piše Dubrovački vjesnik.
Paljetak je govorio kako svaka pjesma treba ciljati prema nekoj svojoj vječnosti, ali je pritom rekao prema čemu treba ciljati pjesnik:
- Pjesma je hirovito, samostalno biće i što je najzanimljivije, ona želi što prije sebe dovršiti, ona želi što prije biti, postati pjesmom. Hoće li to biti jedan stih ili pet stihova, ovisi o pristupu riječi kao takvima, obliku kao takvom... Ako bilo kakvu pjesničku ideju u sebi unaprijed zamisliš kao sonet onda on mora biti sonet, ako nije onda se pjesma ponaša po nekim svojim hirovitim zakonima. Teško je vjerovati da će išta vječno trajati. Neki su jednostavno pragmatični i pjesme gube ovisno o njihovom odnosu prema aktualnosti trenutka. Neke pjesme se bave trenutkom kao takvim i ako su to trenutačne pjesme, njihova vrijednost će opadati ili se gubiti s vrijednošću tog trenutka.
- Pjesnik mora ciljati prema onome što je najteže, a to je iskrenost prema samom sebi. Lako je sebe zamisliti kao dobrog, pametnog, lijepog, plemenitog ili kao zločestog, ali kad to treba pretvoriti u neki oblik u smislu romana, pjesme, drame... Tu počinje problem zbog toga što se taj zamišljeni lik, pa makar to bio i sam autor, uvijek otima samom sebi. Ne svi, ali to ponajbolje znaju dobri pisci drama, znaju da likovi u drami vrlo često ne žele izgovoriti ono što im autor napiše nego žele drukčije postupati, mimo autorove volje. E, onda se pojave oni koji su tumači volje lika i tu počinje problem jer oni hoće biti pametniji od pisca i lika pa se stvara takozvano ‘autorsko kazalište‘, ‘redateljsko kazalište‘... Nastaje zbrka jer redatelj unosi sebe, poništava i lika i autora, izjavio je za Dubrovački svojedobno Paljetak.
