UZSP: Da se sluša zakon o zatvorskim zavodima, maloljetnici bi boravili sami na neodređeno vrijeme

Nakon manjih i većih zamjerki „prvog čekića za mladež“ Lane Petö Kujundžić na cjelokupni sustav , i tima Pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat – Dragičević kad je riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela, vrijeme je i za odgovore nadležnih. U ovom slučaju, krećemo od Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva unutarnjih poslova.

Iz UZSP-a odgovara Martina Barić koja u zatvorskom sustavu radi od 2004. godine, najprije kao stručna suradnica za tretman u Kaznionici u Turopolju, zatim kao viša stručna savjetnica za tretman, voditeljica odjela te unazad više godina kao voditeljica Službe posebnih programa, analize, evaluacije i matice zatvorenika i maloljetnika u Sektoru tretmana Središnjeg ureda za zatvorski sustav. Ukratko, njezino radno mjesto obuhvaća područje rehabilitacije i resocijalizacije zatvorenika i maloljetnika – primarno psihosocijalnim i socijalnopedagoškim tretmanom, procjenom kriminogenih rizika i potreba te razvojem posebnih programa tretmana, zatim vođenjem osobnika i drugih evidencija o zatvorenicima i maloljetnicima, prikupljanjem, obradom i analizom podataka o osobama lišenim slobode, evaluacijom rezultata u provedbi programa, ujednačavanjem stručne prakse u kaznenim tijelima iz djelokruga Službe i drugo.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Zatvorske jedinice nisu praktične, a ni humane

Pitamo je o tvrdnji Ureda pravobraniteljice za djecu kako se mjera istražnog zatvora prema maloljetnicima koji su počinili kazneno djelo „provodi u uvjetima koji nisu u skladu s međunarodnim standardima i nacionalnim zakonodavstvom, a zatvorene zavodske ustanove nisu osnovane čije je osnivanje propisao Zakon o sudovima za mladež  2011. godine“, na što spremno odgovara: „U odnosu na citirane odredbe Zakona o sudovima za mladež, ministar pravosuđa je 2013. godine donio odluku o osnivanju posebnih zatvorskih jedinica za maloljetnike, u kojima će se do osnivanja zatvorenih zavodskih ustanova izvršavati istražni zavor izrečen maloljetnicima. Na godišnjoj razini u Hrvatskoj je prilično mali broj maloljetnika koji se nalaze u istražnom zatvoru. Kad je netko u istražnom zatvoru onda to podrazumijeva odvođenje na rasprave, što znači da bi zavodska jedinica trebala biti u blizini suda, a također bi maloljetnik i iz drugih razloga trebao ostati u blizini lokalne zajednice iz koje dolazi (obitelj, škola i dr.). S obzirom na broj maloljetnika u istražnom zatvoru teško bi bilo organizirati takve zavodske jedinice u svakoj županiji, jer bi to značilo da je jedan maloljetnik mjesecima možda sam u toj ustanovi. Želimo za maloljetnike osigurati humane uvjete – oni trebaju imati interakciju ne samo s osobljem nego i s drugim maloljetnicima. Zamislite sad jednu takvu zavodsku jedinicu u Dubrovniku. S kim bi boravio taj maloljetnik koji se pojavi u istražnom zatvoru jedan u dvije ili tri godine? Ili primjerice kada je riječ o maloljetnicama, kojih je još manje, a koje ne mogu biti smještene s maloljetnicima muškog spola. Osim što bi to bilo neekonomično za državu, nema smisao ni u praktičnom smislu. U posebnu zatvorsku jedinicu koju je osnovao ministar pravosuđa maloljetnika se smješta odvojeno od punoljetnih osoba, no ukoliko bi maloljetnik bio smješten sam u sobi i ako bi takav smještaj po mišljenju liječnika mogao štetno djelovati na zdravlje maloljetnika, upravitelj zatvora o tome obavještava nadležni sud radi odobravanja smještaja maloljetnika s punoljetnom osobom koja na njega neće štetno djelovati. Srećom, zakon je predvidio ovu mogućnost. S pozicije struke, zdravije je da stručnjaci u zatvoru odaberu zatvorenike koji su manje kriminalizirani, odnosno za koje se procjenjuje da neće štetno utjecati na maloljetnika, jer je bolje da je u sobi s odraslim osobama nego sam, i to možda mjesecima.“, kaže Barić iz UZSP-a o ovoj temi.

Podsjetimo, kada je nekome određen istražni zatvor to znači da je kazneni postupak u tijeku te da osoba nije osuđena. Kako kod odraslih osoba tako i kod maloljetnika, dok se osoba nalazi u istražnom zatvoru postoji presumpcija nevinosti - dakle nema rehabilitacijskog rada s njima jer su te osobe nevine dok se ne dokaže suprotno. „Međutim, za vrijeme istražnog zatvora maloljetniku se osigurava psihosocijalna pomoć, stalna zdravstvena skrb te mu se u okviru zatvorskih uvjeta omogućuje rad i poduka. Svakodnevno s njim razgovara netko od službenika odjela tretmana (psiholog, socijalni pedagog, socijalni radnik) da vidi je li sve u redu i treba li mu kakva pomoć.“, o pomoći maloljetnicima koji su „zaglavili“ tvrdi Barić.

Mjera istražnog zatvora određenog maloljetnicima, sukladno Odluci ministra pravosuđa od 23. svibnja 2013. godine, izvršava se u posebnim zatvorskim jedinicama za maloljetnike u trinaest gradova diljem Hrvatske. Riječ je o zatvorima u Bjelovaru, Dubrovniku, Gospiću, Karlovcu, Osijeku, Požegi, Puli, Rijeci, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Zadru i Zagrebu dok Zatvor u Sisku, koji također prima maloljetnike na mjeru istražnog zatvora, privremeno nije u funkciji, zbog potresa.

Odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod izvršava se u posebnim ustrojstvenim jedinicama Uprave za zatvorski sustav i probaciju koje su ustrojene izvan sjedišta Ministarstva pravosuđa i uprave. U Odgojni zavod Turopolje smještaju se maloljetnici i mlađi punoljetnici, dok je Odgojni zavod za maloljetnice i mlađe punoljetnice smješten u Požegi.

Najtežu kaznu, onu maloljetničkog zatvora, muške su osobe izvršavale u Odjelu maloljetničkog zatvora u okviru Kaznionice u Požegi, a od 2021. godine privremeno se izvršava u Specijaliziranom odjelu Kaznionice u Turopolju za izvršavanje kazne maloljetničkog zatvora (zatvoreni i poluotvoreni uvjeti) te u Kaznionici u Valturi (otvoreni uvjeti). Za ženske osobe kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u Kaznionici u Požegi.

Što je s pravom na učenje?

Također, Ured pravobraniteljice, kao i ostali koji kritiziraju sadašnji sistem, tvrde da se u istražnom zatvoru prekida i pravo na učenje što se prema idućem odgovoru gđe Barić ne čini sasvim točno.

„Što se tiče obrazovanja, možemo ga osigurati u onoj mjeri u kojoj je to moguće. Maloljetnik može dobiti knjige, može učiti i dobiti pomoć u učenju, međutim ako ide u srednju školu čiji program obrazovanja ne omogućuje da na daljinu polazi nastavu ili polaže ispit, onda mi tu ništa ne možemo. Online nastava ovisi o tome postoji li kroz zakonski okvir koji definira obrazovanje mogućnost da se ono provede online, odnosno da se konkretni program obrazovanja može provesti online. Znači vi određene tečajeve, kvalifikacije, prekvalifikacije možete organizirati online, međutim srednje škole će vam reći da se program obrazovanja ne može provesti u potpunosti online. Dakle, ovisi i zakonskom okviru te o drugoj strani, ne ovisi samo o zatvorskom sustavu. Mi možemo osigurati tehničke preduvjete za online nastavu, ali je pitanje programa obrazovanja omogućuje li završavanje obrazovanja na takav način.“, objašnjava predstavnica UZSP-a da je problem i na drugoj strani – samoj školi. Naime, nije da škola ne želi, ali se redovni srednjoškolski programi ne mogu provesti online. Prema općim propisima u području obrazovanja, samo programi obrazovanja odraslih se mogu provesti online, iako čak i tada ne u potpunosti tako da problem u pravilu nije ni „druga strana“ nego naprosto zakonski okvir, odnosno sam program obrazovanja koji je definiran na određeni način.

Veliki problem je i stacionirano psihijatrijsko liječenje maloljetnika lišenih slobode, ali kako se klupko problema odmotava, od Barić saznajemo da je to problem svih psihički bolesnih adolescenata u Hrvatskoj, ne samo onih koji su prekršili zakon.

„Stacionarno psihijatrijsko liječenje maloljetnika lišenih slobode u RH nije riješeno na adekvatan način te ne postoji institucija koja bi se na adekvatan način bavila s tim maloljetnicima. Zanimljivo je istaknuti da u cijeloj RH postoje jedan ili dva adolescentna psihijatra, što ni približno ne odgovara potrebama. Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, tzv. Kukuljevićeva, ne može prihvatiti sve maloljetnike koji imaju potrebu za stacionarnom psihijatrijskom skrbi niti se može nositi sa svom problematikom „naše“ populacije pa se unazad nekoliko godina u suradnji Ministarstva zdravstva i Ministarstva pravosuđa i uprave započelo s aktivnostima koje prethode osnivanju forenzičkog odjela za maloljetnike u okviru Neuropsihijatrijske bolnice u Popovači. Problem postoji kod svih maloljetnika lišenih slobode kojima je potrebno stacionarno psihijatrijsko liječenje, neovisno o tome je li im određen istražni zatvor, kazna maloljetničkog zatvora ili odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod. Zatvorska bolnica u Zagrebu nije psihijatrijska ustanova i nije najbolje mjesto za smještaj tih maloljetnika, no često bolje rješenje nemamo. Kako u sustavu javnog zdravstva nema adekvatne ustanove, u situacijama potrebe za stacionarnim psihijatrijskim liječenjem maloljetnici se smještaju u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu, u posebne sobe. No i tu se javlja problem – što kada u Zatvorskoj bolnici imamo samo jednog maloljetnika ili maloljetnicu? S kime ih smjestiti? S obzirom na to da je za rješenje problema na međuresornoj razini potrebno vrijeme, ponovno su aktivirani planovi za adaptaciju prostora Zatvorske bolnice u Zagrebu kako bi se smještaj maloljetnika ubuduće omogućio ne samo u posebnim sobama nego i u okviru izdvojenog manjeg odjela. Plan adaptacije prezentiran je i Povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama na nedavno održanoj sjednici u Zatvorskoj bolnici, a realizacija se očekuje u sljedećih godinu dana.“, odgovara Barić.

Izazovi realizacije smještaja na pravo mjesto

Treba napomenuti i činjenicu da se zatvorskom  sustavu izvršava samo jedna odgojna mjera – upućivanja u odgojni zavod, dok se ostale odgojne mjere izvršavaju u okviru sustava socijalne skrbi (sudski ukor, posebne obveze, upućivanje u centar za odgoj, pojačana briga i nadzor, pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi, upućivanje u disciplinski centar te upućivanje u odgojnu ustanovu i upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu).

U zatvorskom su sustavu samo smanjeno ubrojivi  –  osobe kojima je uz kaznu zatvora izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja te oni kod kojih je u tijeku utvrđivanje ubrojivosti, a nalaze se u istražnom zatvoru. Povremeno, srećom rijetko, javljaju se situacije u kojima je maloljetniku ili maloljetnici određen istražni zatvor iz osnova navedenih u članku 551. Zakona o kaznenom postupku (postojanje vjerojatnosti da je u vrijeme počinjenja djela osoba bila neubrojiva zbog težih duševnih smetnji). U trenutku okončanja kaznenog postupka, kada maloljetna osoba bude proglašena neubrojivom, a čime definitivno prelazi iz nadležnosti sustava pravosuđa u sustav zdravstva, javlja se izazov realizacije sudske odluke o prisilnom smještaju maloljetne neubrojive osobe u odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu jer psihijatrijske ustanove za prisilni smještaj neubrojivih osoba navode kako nemaju odgovarajuće uvjete za liječenje maloljetnika, a Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež navodi kako nema odgovarajuće uvjete za liječenje neubrojivih osoba. U konačnici ovi maloljetnici i maloljetnice budu smješteni u neku od psihijatrijskih ustanova, odnosno bolnica, no navedeno rijetko teče bez problema te u pravilu zahtijeva dodatan angažman i suradnju oba sustava. Kvaka 22 se tu posebno ističe. Prije nekoliko godina maloljetnica je završila u istražnom zatvoru zbog počinjenja kaznenog djela. Koliko je vremena do izlaska pred sud provela u Istražnom? Ne znamo, ali naposljetku, sud ju je proglasio neubrojivom, a sustav nije imao kud s njom. No, kako nam Barić kaže, „rijetko teče glatko“, ali snalaze se, pa je tako i neubrojivoj maloljetnici naposljetku pronađen smještaj.

„Sudovi ponekad, u najboljoj namjeri zaštite maloljetnika koji je počinio kazneno djelo, a kod kojeg su prisutne psihičke poteškoće ili nedostatak socijalne podrške, procijene da je bolje izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, nego neku drugu mjeru. Nekad je za takvo dijete procjena da je bolje da je u odgojnom zavodu nego da je na ulici, ili uz roditelje koji neadekvatno brinu o njemu. Tako primjerice u Odjelu za smještaj rodilja i majki s djecom, koji se nalazi u okviru Kaznionice u Požegi, relativno često imamo maloljetnicu ili mlađu punoljetnicu koja je trudna. Upravo zbog zaštite te mlade žene koja će postati majka, a počinila je kazneno djelo, sud bi joj u drugim okolnostima možda izrekao blažu odgojnu mjeru, ali je radije uputi u odgojni zavod gdje zna da će imati skrb 24 sata dnevno te da će se dijete roditi u sigurnim uvjetima. Vidimo tu humanu komponentu kod sudaca kada procjenjuju koju mjeru ili sankciju će izreći maloljetnicima. Slično je i u slučaju maloljetnika s intelektualnim ili psihičkim teškoćama koji su počinili kazneno djelo  - iako boravak u odgojnom zavodu nije najadekvatnije rješenje, često je bolje od alternative, jer ovdje sud barem zna da maloljetnik ima skrb,“ objašnjava Barić s kakvim se problemima pravosuđe susreće.

Važnost edukacije službenika

U nekim medijima tvrde kako smo jedina zemlja koja nije prenijela pravo osposobljavanja osoblja tijela kaznenog progona i ustanova za zadržavanje koje se bavi predmetima koji uključuju djecu, no Barić opširno odgovara:

„Izobrazba službenika koji rade s maloljetnicima prema kojima se primjenjuju kaznenopravne sankcije provodi se kroz Centar za izobrazbu Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Državnu školu za javnu upravu, edukacije koje organiziraju strukovna udruženja i druge edukacije te sudjelovanje službenika na konferencijama, seminarima, kongresima i stručnim sastancima.

U okviru Centra za izobrazbu, službenici koji rade s maloljetnicima uključuju se u edukacije s drugim službenicima zatvorskog sustava te u posebne edukacije namijenjene samo službenicima koji rade s mladima. Tako su primjerice u 2023. godini u Centru provedeni sljedeći programi izobrazbe:

Uz navedeno, u suradnji Ministarstva pravosuđa i uprave s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uredom UNICEF-a za Hrvatsku i Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, uz stručnu i financijsku podršku UNICEF-a, od siječnja 2020. godine provodi se program „ISKORAK“, usmjeren unaprjeđenju procjene i intervencija za djecu i mlade s problemima u ponašanju u ustanovama socijalne skrbi i pravosuđa. Inicijalno trajanje programa bilo je od siječnja 2020. do siječnja 2023. godine, a uz produženje, novi očekivani završetak provedbe je kolovoz 2024. godine.“

U okviru programa, provode su edukacije službenika odgojnih zavoda za sveobuhvatnu skrb, specijalizirane pristupe u intervencijama za djecu i mlade s problemima u ponašanju te za primjenu novog instrumenta za procjenu djece i mladih s problemima u ponašanju razvijenog u okviru programa.

Lana Petö Kujundžić: Djeci nije mjesto u zatvorskom sustavu

Zašto se događa ogroman skok kaznenih djela koja su počinili maloljetnici? Pravobraniteljica za djecu: Izostaju europski standardi za maloljetnike kada je u pitanju istražni zatvor

Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti