Prije nekoliko godina u medijima se proširila priča o Hrvatici koja je pobjegla iz Italije s djetetom od svog tadašnjeg partnera nasilnika. Kako se priča, najviše zbog nemara institucija na Facebooku se pojavila grupa podrške majci malog Cesarea, Nini Kuluz, pod nazivom Spasimo malog Cesarea. Grupa je u kratko vrijeme dosegla preko 30 tisuća članova koji na razne načine žele pomoći djetetu da ne bude "iščupano iz svog doma". Naime, sud namjerava provesti ovrhu nad djetetom. Da, i to je, izgleda, moguće da predmet ovrhe bude ljudsko biće. Otac djeteta u Italiji je inicirao medijsku hajku na djetetovu majku, iznoseći da je u Hrvatskoj štite Ustaše, a na sudu je iznosio nevjerojatne izjave, npr. da je Nina kao maloljetnica ubijala muslimane za vrijeme rata u Mostaru.
Pred partnerom, za kojega Nina tvrdi da je nasilnik, pobjegla je iz Italije s djetetom, tada starim svega godinu i pol dana. Nina tvrdi da ju je partner godinama zlostavljao na svim razinama, a u jednom trenu je prelomilo. Kako je otac djeteta sakrio djetetove dokumente, hrvatski konzulat je majci izdao privremenu putnu dozvolu za dijete s kojom je došla u Hrvatsku. Svega dan poslije odlaska iz Italije, partner je Ninu Kuluz tužio za otmicu djeteta, a Nina je propustila, kako kaže, tužiti partnera za nasilje dok je još bila u Italiji zato što je, između ostalog, vjerovala da neće doći do današnje situacije. Nina ističe da nije bio prvi put da je bila prisiljena s djetetom otići iz zajedničkog doma.
Ustavni sud odlučivao 4 godine
Od tog dana kreću problemi za Ninu Kuluz. Po Haaškoj konvenciji pokrenut je proces za vraćanje malog dječaka u Italiju, a po hitnom postupku 2011. godine odlučeno je da se dijete vrati. Nina se na tu odluku žalila Županijskom sudu u Splitu, a proces je vodio sudac Marijan Miletić. Sudac Miletić je vratio predmet na Općinski sud uz obrazloženje da sud nije stručan da takvu odluku donosi bez uključivanja vještaka i da bez provedbe vještačenja prema roditeljima i djetetu. Sudac je naložio da se sva vještačenja provedu, a ona su bila u korist toga da se dijete nipošto ne odvaja od majke jer bi to prouzročilo veliku traumu i nenadoknadivu štetu za dijete i za njegov psihofizički razvoj. Općinski sudac dosudio je da dijete ostaje kod majke. Međutim, slučaj se iznova vraća na Županijski sud, ponovno kod suca Miletića koji ovoga puta odlučuje da se dijete vraća u Italiju uz izjavu "Italija je jedna civilizirana, kulturna zemlja u kojoj nema ratova, gladi i epidemija te nema prepreka da se dijete vrati u Italiju." To je bilo nakon svih vještačenja 2012. godine koje je sam sudac zatražio. Nakon te odluke odvjetnici savjetuju Nini da se makne s djetetom dok se ne uloži žalba. Uložena je nova žalba, a Nina je s djetetom otišla van Hrvatske nadajući se da će cijeli proces trajati nekoliko tjedana, a on se odužio na 4 godine. Ustavnom sudu je za donošenje presude trebalo 4 godine, a ta je presuda bila kopija odluke Županijskog suda u Splitu. Odluka je bila donesena krajem petog mjeseca 2016. godine, a Nina se nakon iscrpljenih svih pravnih mogućnosti odlučila na predaju jer je i dijete trebalo krenuti u školu. U zatvoru je provela 7 dana.
Kako je dječak u tom razdoblju operirao kilu, ovršni sudac je zakazao odgodu od tri mjeseca za izvršenjem ovrhe, ali i zbog procesa prilagodbe djeteta na oca. U tom razdoblju otac je trebao dolaziti u Split što više i viđati dijete, a uz to naučiti barem osnove hrvatskog jezika zbog lakše komunikacije s djetetom.
- Zanimljivo je spomenuti da ga u 9. mjesec, kada sam se vratila u Split s djetetom, dječakov otac nije došao odmah vidjeti, kao što bi bilo očekivano, već je u Split stigao tek nakon 20 dana i to zbog zakazanog ročišta. Na čuđenje sutkinje nije tražio da vidi dijete jer je po njegovim riječima imao zakazan let za popodne. Dakle, nakon 5 godina borbe za dijete koje nije vidio isto toliko nije zatražio da ga odmah vidi.
Otac djeteta je u ta 3 mjeseca došao samo dva puta. Nakon toga je ročište na Općinskom sudu i taj stručni tim ljudi kojima su usta puna dobrobiti za dijete, kao i psihijatar, koji jedini od samog početka po nalogu suda prati dijete, nakon vijećanja zaključili da otac nije ispunio uvjete da odvede dijete, da otac nema roditeljskih kapaciteta, da nije ostvario topli odnos s djetetom i da se nije potrudio ostvariti isti, da nije naučio niti osnovne riječi hrvatskog jezika. Bez obzira na te zaključke odlučuju da dijete najmanje 8 dana u mjesecu prespava kod oca sve do trenutka ovrhe 27. lipnja 2017. – kazuje nam u jednom dahu Nina Kuluz.
Veliki dio krivnje Nina Kuluz upućuje na Centar za socijalnu skrb koji, po njenim riječima, nije postupao u skladu s pravima djeteta i nje kao roditelja.
- Od samog početka inzistiram da Centar za socijalnu skrb odredi osobu koja će prisustvovati njihovim susretima i koja će biti svjedok i pomoći ocu i djetetu da odrade susrete na što manje traumatičan način. Centru sam slala dopise i upozoravala na djetetove reakcije na ponašanje oca, na propuste koje su napravili, zahtijevala da se imenuje poseban skrbnik djetetu i tražila je da se dijete pita za mišljenje s obzirom i da se po Europskoj konvenciji o pravima djece treba uvažiti mišljenje djeteta u procesu. Na te moje molbe Centar se oglušio unatoč mišljenju stručnjaka da ''dijete loše podnosi separaciju od majke jer mu drugi objekti vezivanja ne pružaju privrženost nego emocionalnu hladnoću i distanciranost, te je upitno na ovakav način izlagati dijete daljnjoj frustraciji''.
Ministarstvo je također dalo uputu Centru da se dodijeli stručna osoba koja će prisustvovati susretima oca i djeteta. Ravnatelj Centra na to je odgovorio da ministarstvo griješi jer vjerojatno nisu dobro upućeni u slučaj – ističe Nina Kuluz te dodaje da ju je dijete više puta uznemireno zvalo u trenucima kada bi trebalo prespavati kod oca, što je i snimila.
Kaže nam da se otac nije nikad potrudio da ostvari odnos s djetetom, a da je ona više puta pripremala dijete na susrete s ocem i smatra da svaki otac treba sudjelovati u odgoju svoga djeteta.
- Otac djeteta je s njim vrijeme provodio uglavnom u igraonicama, a dijete bi animirala prevoditeljica. Moje dijete ima oca, ali bih voljela da ima i tatu. Jer ljubav ne može nikoga ozlijediti i nikome naškoditi - kazala je Nina.
Kao i svaka majka, nije mogla ostati imuna na vapaje svog djeteta te se po tko zna koji put obratila Centru za socijalnu skrb u Splitu. Nina je Centru slala dopise svako 15 dana da razgovaraju s njom i djetetom, jer kaže da Centar nijednom nije sam inicirao razgovor. U svojim dopisima upozoravala bi na ponašanje oca, na propuste koje su napravili, zahtijevala je da se imenuje poseban skrbnik, stručna osoba koja bi bila prisutna na susretima i tražila je da se dijete pita za mišljenje s obzirom i da se po Europskoj konvenciji o pravima djece treba uvažiti mišljenje djeteta u procesu. Godinu dana Centar nije odgovarao na njene dopise, pa se odlučila zatražiti sastanak. Nina je odlučila priložiti snimke razgovora s djetetom Centru za socijalnu skrb. Moramo napomenuti da se ni u jednoj snimci ne primjećuje majčina manipulacija djetetom i da su snimke autentične situacijama. Međutim, Centar nije tako mislio i majku prijavljuje DORH-u jer smatraju da je majka ta koja zlostavlja i maltretira dijete. DORH je odbacio optužbu.
- 26. svibnja je bio zadnji sastanak na sudu kao ročište prije ovrhe i otac djeteta je došao iz Italije. Nije pitao da vidi dijete, niti ga je zvao, niti ga je došao vidjeti. Iz Centra ga nitko nije pitao zašto on ne dolazi, zašto neće taj vikend vidjeti dijete, a bilo mu je naloženo od strane suda da dolazi što više, a zadnji put je bio u trećem mjesecu. Sutkinja Klisović (op.a. Irena Klisović, Predsjednica Ovršnog odjela općinskog suda u Splitu) je rekla da nju ne zanima dolazi li otac i da, što se nje tiče, otac uopće ne mora dolaziti viđati dijete. Nadalje, što se nje tiče, ovrha je 27. lipnja u 11 sati ujutro i dijete ide ocu, jer kad bi ona odgodila ovrhu, cijela Europa bi se digla na noge. Također, pitala je psihijatra treba li djetetu dva dana prije ovrhe davati tablete za smirenje kako bi ovrha prošla u redu! Psihologinja Centra mi je rekla da nju ne zanima kako se otac ponaša i dolazi li jer on je strani državljanin. Ja kažem da moje dijete nije strani državljanin i da bi briga Centra trebala biti upravo dijete i njegova dobrobit i čemu je izloženo - govori nam vidno potresena svime pretrpljenim - kazuje nam Nina.
Postoji i način da Cesare ostane kod majke, bez obzira na to što su na prvi pogled potrošeni svi pravni načini. Naime, poslan je zahtjev za izmjenom odluke o skrbništvu, a da bi se provela, Cesare treba biti u Hrvatskoj. To bi značilo da ovrha na osnovu toga treba biti odgođena. Kako smo već spomenuli, potrebno je vještačenje Centra da bi došlo do odgode. Naime, vještačenjem roditelja i djeteta cijeli proces se dovodi samo u korist djeteta. Majka se pita zašto se to dosad nije napravilo i zašto su prava djeteta kršena. Ona je više puta, uz slanje dopisa Centru, kopije slala pravobraniteljici i ministarstvu. Ministarstvo je dalo uputu Centru da se dodijeli stručna osoba koja će prisustvovati susretima oca i djeteta. Ravnatelj Centra na to je odgovorio da ministarstvo griješi jer vjerojatno nisu dobro upućeni u slučaj.
- Ovrha može biti odgođena kad bi institucije radile svoj posao. Nije dovoljno da Centar apelira samo na majku da pripremi dijete za odlazak ocu u Italiju, Centar bi trebao apelirati na oca da pokaže stvaran interes za dijete, što je za dobrobit djeteta. Važno je naglasiti da se na dijete stavlja prevelik teret. Upravo suprotno, psihologinja Centra Ana Drnasin izjavljuje da dijete mora iznijeti cijelu težinu ovrhe. Na upit ima li dijete kapacitet da bude saslušano, odgovara da treba biti jako oprezan s iskazom djeteta jer se dijete stavlja u položaj da mora odlučivati.
Smatram da mom djetetu treba biti omogućeno da odlučuje, a zadatak stručnjaka je da djetetu objasne težinu njegove odluke i što ta odluka znači za njega, a to je ovdje izostalo. Institucije koje se navodno brinu o djeci se zapravo igraju s njihovim životima. Stavljaju toliko veliki teret na dijete jer daju zadatke jednako ocu od 50 godina i djetetu od tada 7 da moraju naučiti hrvatski, tj. talijanski jezik. Ocu da dolazi u Hrvatsku, a djetetu da mora otići iz svog doma, jedine obitelji s kojom je od rođenja, roditelju kojeg ne poznaje, u drugu zemlju. On ostaje bez svojih prijatelja, rodbine, tu je šira obitelj s kojom je on odrastao. Sve to dijete treba podnijeti samo i iščekivati da po njega dođe ovršni sudac, policija, Centar, doktor psiholog... Otac djeteta na sudu izjavljuje da ga u Italiji očekuje spreman tim socijalnih radnika i psihologa, te 60.000.000 Talijana. – zaključuje Nina Kuluz.
Bjažević: Nini je pružana savjetodavna pomoć i podrška
Kako po različitim osnovama Nina relativno često proziva Centar za socijalnu skrb, zatražili smo njihov komentar. Tijekom protekla dva dana u više navrata smo preusmjeravani s telefonskog broja na telefonski broj, a nakon svega smo i poslali upit na e-mail Centra. Zatražili smo očitovanje Centra na prozivanja usmjereneana njihov račun, ali bez odgovora. Nekoliko sati prije objave teksta uspjeli smo kontaktirati i v.d. ravnatelja Centra za socijalnu skrb, Antu Bjaževića, koji nam je kratko rekao kako imamo priopćenje na internetskim stranicama Centra, koje potpisuje on. Stoga prenosimo priopćenje Centra za socijalnu skrb Split u izvornom obliku i u cijelosti:
- Mlt. Cesare Avenati povjeren je pravomoćnom presudom Suda za maloljetnike u Torinu br. 915/2011 broj 915/201 i broj 4108/11 od dana 22. lipnja 2011. godine majci Nini Kuluz i ocu Alessandru Avenatiu na zajedničku roditeljsku skrb, a istom je presudom majci naloženo i da vrati dijete u Republiku Italiju na adresu njegovog prebivališta. Nadalje, presudom Županijskog suda u Splitu od dana 6. kolovoza 2012. godine potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. rob-72/11 od dana 12. ožujka 2012. godine kojim je naložen povratak mlt. Cesarea Avenatia iz Republike Hrvatske na adresu njegovog prebivališta u Republici Italiji.
Na ovakav način je presuđeno temeljem Haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece od dana 25. listopada 1980. godine koju je Republika Hrvatska ratificirala 20. lipnja 1991. godine, a prema odredbi o dužnosti osiguranja što hitnijeg povratka djeteta koje je nezakonito odvedeno ili zadržano u nekoj državi ugovornici. S obzirom da majka nije postupila sukladno odlukama sudova, otac je zatražio provedbu sudskog rješenja u ovršnom postupku u kojemu se ne donosi nova odluka o roditeljskoj skrbi niti o odnosima roditelja i djeteta već se radi o prisilnoj provedbi ranije donesene izvršne sudske odluke. Prilikom svakog obraćanja Nine Kuluz Centru za socijalnu skrb Split istoj je pružena savjetodavna pomoć i podrška, a također je u više navrata tijekom godina upućena da se može obratiti sudu zahtjevom za izmjenu sudske odluke jer za to centar za socijalnu skrb nije nadležan.
Uloga Centra za socijalnu skrb Split u ovršnom postupku koji se vodi na Općinskom sudu u Splitu definirana je Pravilnikom o načinu postupanja i suradnji suca, stručnog radnika centra za socijalnu skrb i policijskog službenika za mladež prilikom prisilnog oduzimanja i predaje djeteta.
