Proglašenje poljičkoga soparnika (zeljanika, uljenjka) 2009. zaštićenim kulturnim dobrom označilo je ne samo potvrdu vrijednosti lokalnog specijaliteta nego i zamah njegovoj popularizaciji diljem zemlje, pa i šire. No u studenom prošle godine iz Zagreba je odjeknula je vijest da je pismo poljičica proglašeno nacionalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
”Utvrđuje se da Umijeće čitanja, pisanja i tiskanja poljičice ima svojstvo nematerijalnoga kulturnog dobra u smislu članka 9. stavka 1. alineje 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara", dio je rješenja Ministarstva kulture i medije, a nositelji ovog zaštićenog kulturnog dobra su udruga "Savez za Poljica" i Osnovna škola "Srinjine”.
Tako su ideje znanstvenika uz pomoć ogromne energije uložene od strane poljičkih udruga i škola pale na plodno tlo, a Poljičani nakon dugo vremena dobili golem razlog za ponos i zadovoljstvo.
[Plavo]Poljičica (poljiška bosančica, poljiška azbukvica, arvatica) materinje je pismo nebrojenih naraštaja Poljičanki i Poljičana u dugome razdoblju od 11. do 20. stoljeća i službeno pismo nekoć slavne Poljičke knežije.[KRAJ]
Nakon što su proslavili proglašenje poljičice nacionalnim kulturnim dobrom u poljičkom hramu kulture, Ilirskom sjemeništu na Priku početkom veljače, ovoga petka, 26. travnja, uslijedila je još jedna prigodna svečanost. Ovoga puta u hramu hrvatske kulture, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Svečanost u hramu hrvatske kulture
Program svečanoga proglašenja započeo je pozdravnim riječima glavne ravnateljice Knjižnice prof. dr. sc. Ivanke Stričević, a u stručnome dijelu svečanosti sudionicima je bila prikazana prezentacija 'Poljica – od drevne knežije do hrvatske povijesne regije'. Povijesni sažetak priredio je Ante Mekinić, predsjednik Saveza za Poljica dok je predavanje o važnosti poljičice ili poljičke azbukvice održao akademik Mateo Žagar.
Svečanost je arijom iz opere Mila Gojsalić 'Oda zemlji' uveličala operna prvakinja Terezija Kusanović uz klavirsku pratnju Darjane Blaće Šojat. Na samom kraju pred punim auditorijem predstavili su se omiški frizeri iz Srednje Škole 'Jure Kaštelan' Omiš sa svojim mentoricama Elvirom Sorić i Ankicom Sučić s projektom 'Brijem na poljičicu'.
"Na poljičicu smo se odlučili početi brijati čim je naša škola postala jedna od nositeljica Poljičice kao zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra. Ta je odluka bila logična jer su mnogi naši učenici Poljičani i s ponosom na svojim glavama nose grafeme pisma kojim je napisan najstariji rukopis Poljičkog statuta. Na predstavljanje poljičice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pozvao nas je gospodin Ante Mekinić i nismo ni trenutka dvojili trebamo li ići. Osim što smo izbrijali grafeme poljičice, pripremili smo i posebne odjevne dodatke i mali performans kojim smo htjeli dati podršku cijelom događaju", kazao nam je Mihael.
Po završetku programa, Poljičani koji tradiciju marljivo baštine kroz stoljeća do te mjere da je ona danas živa i da je zaslužila naziv kulturnog dobra koji ulazi u Registar, podružili su se uz poljički soparnik i poljički plavac mali.
U Zagreb stigli i osnovnoškolci
Dio svečanosti bila je i prigodna, jednodnevna izložba tematski povezana s građom iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Tu svakako valja istaknuti prijepis Poljičkoga statuta iz 1670., koji je dio fonda Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK.
https://digitalna.nsk.hr/?pr=iiif.v.a&id=592675&vwopt=%7B%22view%22%3A%22image%22%7D
Osim prijepisa Poljičkoga statuta, sudionici svečanosti imali su priliku vidjeti i drugu vrijednu građu iz zbirki građe posebne vrste te iz općega fonda NSK, a koja je povezana s Poljicama i poljičkim krajem te njihovom prisutnošću u književnosti i umjetnosti kao i izložbu radova učenika poljičkih OŠ na temu poljičice
Ravnateljica OŠ Srinjine Zrinka Mužinić Bikić naglasila je važnost odgajanja i obrazovanja djece u smjeru da se od malih nogu uče njegovati i čuvati kulturnu baštinu.
"Već niz godina jako njegujemo kulturnu baštinu posebno po pitanju Poljičke Republike kao takve, a kruna našega zajedničkog rada sa Savezom za Poljica, udrugama i ostalim školama jest upravo postizanje cilja - proglašavanje poljičice kao zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra.
Naši učenici sudjelovali su na svečanosti u Zagrebu nakon što smo pred dva mjeseca imali svečanost i u Omišu. Njima je bilo jako drago što su mogli doći u Zagreb i na jedan način uživati plodove svog truda i rada. Bio je to jedan svečan i dostojanstven događaj kakav i treba biti i za njih je sasvim sigurno to postrig za dalje.
Sa svojim učiteljima i ravnateljima upravo su oni ti koji su danas dokaz da poljičica živi i garancija u budućnosti da će živjeti i dalje", naglasila je Mužinić Bikić.
"Djeca su svojim dolaskom pokazala identifikaciju i ljubav prema poljičici i Poljicima"
Potpredsjednik Saveza za Poljica, prof. dr. sc. Zoran Mihanović, istaknuo je da poljičica kao priznato nacionalno dobro sa svim svojim posebnostima ukazuje na Poljica i Poljičku knežiju, ali i na identifikaciju i ljubav prema Poljicima koju su na ovoj svečanosti itekako pokazala i djeca koja su pristigla s čak dva autobusa.
"Ono što mogu izdvojiti za razliku od svečanosti u Omišu jest ta da su u Zagreb došla dva autobusa djece iz Poljica i osnovne i srednje škole iz Omiša, a koja su prezentirala svoje radove s temom poljičice i projekt 'Brijem na poljičicu'.
S druge strane, ta djeca su ovim dolaskom pokazala identifikaciju i ljubav prema poljičici i prema Poljicima. To su škole u Omišu, Srinjinama, Čišlama i Srijanima", kazao je Mihanović.
Mihanović smatra da gledajući dugoročno poljičica može biti temelj razvoja Poljica, ne samo kao kulturne i povijesne regije, već i u turističkom i gospodarskom smislu.
"Ovo je prilika da se poljičica brendira, ali i da se Poljica definiraju kao povijesna regija. Poljičica je kao krvotok, povezuje sva kulturna dobra u Poljicima, a kulturna dobra su kulturni proizvodi.
Ono što je ovdje jako bitno jest to što je poljičica povezala kulturna dobra, ali kroz ovu djecu je vidljivo da je to nešto živo. Povezala je djecu, Poljičane i tu je jasno da postoji i ta jasna identifikacija. Ono što poljičica može napraviti jest da je ovo pokazatelj, pa i kroz ovu djecu, da Poljica postanu jedna priznata povijesna regija i da postanu subjekt jer su trenutno nepostojeća i nema ih u nikakvog proračunskoj stavci. Nadamo da će država i sve nadležne institucije i lokalne samouprave prepoznati Poljica kao takva, a kada nas oni prepoznaju, Poljica će biti prepoznata i u gospodarskom razvoju, a upravo na dobrobit ove djece," kazao je prof. Mihanović.
POLJIČICA, 'MRTVO' PISMO KOJE JE OŽIVJELO OBAMRLA POLJICA
Nasuprot stereotipu da su povijesna pisma u pravilu mrtvo slovo na papiru, nepobitna je istina da je jedno baš takvo pismo oživjelo podneblje koje ga je iznjedrilo. Dogodilo se to upisom poljičice u Registar kulturnih dobara RH - Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-7778 potkraj studenoga 2023. koja je naprečac oživjela obamrla i administrativno nepostojeća Poljica desetljećima rastrojena između čak sedam jedinica lokalne samouprave (tri grada i četiri općine).
Poljičica, koju su stari Poljičani nazivali poljiškom bosančicom, poljiškom azbukvicom i arvaticom, a struka još i zapadnom ili hrvatskom ćirilicom, materinje je pismo nebrojenih naraštaja Poljičanki i Poljičana te službeno pismo nekoć slavne Poljičke knežije. Poljičicom su ispisani mnogi privatni, poslovni i pravni dokumenti među kojima i najvažniji među njima, čuveni Poljički statut zvani Poštovani. Kako je poljičica, uz Statut i poljički soparnik/zeljanik/uljenjak, gotovo sve što je od Poljica (pre)ostalo, a pismo, uz jezik i govor, najsnažnije obilježje svakog identiteta, poljičica kao nacionalno kulturno dobro ima dvostruku važnost: prvo, zato što u svome nazivu čuva spomen na Poljica (nomen est omen!) i drugo, zato što svjedoči postojanje poljičkoga identiteta jer kao što Poljica nema bez poljičice tako ni poljičice nema bez Poljica. Poljicica_nacionalno kulturno dobro_brosura
Više o poljičici i njenoj važnosti za poljičku i hrvatsku kulturu nalazi se u prigodnoj brošuri dostupnoj putem poveznice
https://poljica.hr/wp-content/uploads/2024/02/Poljicica-nacionalno-kulturno-dobro-brosura.pdf