Kulturno-informativni centar otoka Šolte objavila je u srijedu navečer da je iznenada preminuo Tonći Blagajić.
"Bilo što napisati da izrazimo nevjericu, tugu i prazninu koju je svojim iznenadnim odlaskom ostavio čovik s velikim Č bilo bi suvišno. Jer svi ćutimo i šutimo.
Riječi tražimo, riječi nemamo. Šok. Nevjerica. Instantno nedostajanje u nevjerici. Otišao nam je Buco. Suradnik, ali prije svega prijatelja.
Tonći Blagaić, Prijatelj, Umjetnik, Meštar, vanserijski, koji je dila svojim humorom, karakterom, umješnošću, senzibiltetom i ljudskošću, savjetima i svojim bivanjem i dila, dila, svaki dan, neumorno.... Toliko duboko i toliko jedinstveno da je u nama praznina u njegovom obrisu.
A uz sve šta je volio i dijelio s nama, najviše je volio i brinuo za svoju obitelj s kojima duboko suosjećamo i izražavamo i iskrenu i duboku sućut!
Šolta je izgubila sumještanina, umjetnika, iznimnog čovika s najvećim Č. Napisati je to teško, a osjećati još teže. Koliki gušt je bio radit s vama, još je veća tuga i nevjerica jer smo zadnju ovozemaljsku izložbu odradili i više ništa neće bit isto.
Volimo sve što radimo, no izložbe su bile omiljeni dio, opušten, jedinstven, predivan! Svijet kojeg na ovome svijetu više nema. I to boli.
Valjda je na nekome drugome mistu tribalo izdilat neko vrhunsko djelo s dušom. A naše misto je izgubilo dio svoje duše zauvik.
KIC Bucu ne može zaboravit, ne može mu zahvalit dovoljno i ne može ni zamisliti koliko će nam tek nedostajati.
Ono ujutro kad tek počne dan, kad ide u šetnju sa svojim Bla bla, kako je zva svoga pasa, a zna si ih po koraku i lavežu. Jutro neće bit isto. Neće bit isti otok, ni misto.
Za dicu, svoju i tuđu, za svakoga kome triba, uvik tu. Za sve, s idejom, rješenjem, srcem!
Fala i evala! A di ti je meštre, bila priša?
Imali smo još posla i smija....
Utorak navečer u 20:30 h u sedmi i osmi misec, umisto boje i muzike, donit će nove vibracije i viruj, nisu ka šta si nas navika", poručili su iz Kulturno-informativnog centra otoka Šolte.