Dva konvoja s humanitarnom pomoći prikupljanje kojih je (su)organizirala Kristina Klaiber otišla su u Ukrajinu i vratila se, no u ovih gotovo dva tjedna od početka rata na istoku Europe situacija se značajno izmijenila. Takvog je dojma i samohrana majka troje djece koja se nije libila, unatoč nemalim vlastitim svakodnevnim obavezama, organizirati prikupljanje pomoći istog trenutka kada je shvatila kakva se katastrofa sprema.
Razgovor sa ženom velikog srca koja živi u Kaštelima pomalo je neočekivano otišao u drugom smjeru – ne u prošlost, o tonama pomoći, prijateljima i poznatima koji su blokirani, praktički zatočeni u Kijevu, nego u budućnost i to što smisleniju. Što napraviti s ljudima koji su već tu, ali i onima koji bi mogli uskoro stizati u većem broju, pogotovo ako se rat ne zaustavi...
- Smještaj, što je moguće dugoročniji, te posao su dvije stvari koje su u ovom času puno važnije od odjeće ili bilo čega drugog – kaže naša sugovornica koja je od početka u svim akcijama sudjelovala u koordinacijama s institucijama i udrugama. U međuvremenu su upravo institucije reagirale te ona hitna, neophodna asistencija ljudima na ukrajinskoj granici stiže pa se fokus njene aktivnosti prebacio na drugi vid pomoći.
"Ne treba im dodatni teret"
- Početak je bio spontan, kao i uvijek kod ovakvih tragedija: imam prijateljicu iz Ukrajine preko koje sam se povezala s Udrugom za ukrajinsku kulturu Cvit, a preko poslovnih i privatnih veza znam dosta ljudi koji se i danas nalaze u ukrajinskim gradovima... Dan nakon što je započeo rat, prvi konvoj je krenuo prema granici Ukrajine, a istim tim vozilima je na povratku u Dalmaciju stigla prva obitelj iz Kijeva. Još jedan konvoj je otišao s pomoći, no u tom trenutku sam shvatila kako je potreban jedan drugi oblik pomoći svim tim ljudima - pojašnjava Kristina Klaiber potpuno racionalno, suočena s informacijama iz prve ruke. Za početak, unatoč najčešće dobroj volji i želji naših ljudi da pomognu, često se dio akcija pomoći pretvori u rješavanje starih stvari, odjeće, igračaka... Također, posebno napominje naša sugovornica, ljudima koji su pobjegli iz vlastitog doma, koji ne znaju gdje će biti sutra ili za dva sata, ne treba dodatni 'teret'.
- Nekidan je kod nas došla žena s dvoje djece i doslovno tri vrećice 'imovine', onog najnužnijeg. Ali situacija je još gora za one na granici Ukrajine i ostalih zemalja, ti ljudi su u tranzitu, uglavnom ne znaju gdje će završiti i najmanje im treba kovčeg nečije robe. Ono najnužnije, pokrivači, deke, termo-čarape, kape, toga ne manjka kao uostalom ni hrane i pića – linije pomoći funkcioniraju, pomoć sada institucionalno dolazi do ljudi kojima je potrebna, barem onih koji nisu na prvoj crti rata, ne trebaju sada pojedinci pomalo bezglavo juriti jer ta faza je iza nas - uvjerena je Kristina, koja se posljednjih dana angažirala na drugom planu.
Kontaktiranje poslodavaca
- Prema posljednjim informacijama iz Crvenog križa, na širem splitskom području je do sada stiglo 40-ak osoba iz Ukrajine. U Kaštelima je nekoliko obitelji plus 13 jedriličara koji su se tu zatekli na pripremama kada je rat započeo, a navodno bi na Šoltu trebala doći jedna veća skupina. To još uvijek nije značajan broj osoba, no ako rat potraje, sve više ljudi napustit će Ukrajinu i doći do nas – prvih dana ili tjedana tim ljudima pružit će se pomoć, ali treba razmišljati i što nakon toga. Zbog toga pokušavam naći trajniji smještaj za obitelji, trajniji od nekog 'prihvatilišta', skupljam životopise te kontaktiram poslodavce kojih ima i zainteresirani su zaposliti te ljude makar se njihov status tek treba zakonski urediti.
Jer svi moraju biti svjesni da su zbog korone prihodi od turizma posljednje dvije godine bili značajno smanjeni, da ljudi kojima ovisi egzistencija o turizmu nisu uvijek skloni prihvatiti izbjeglice u svojim objektima ili barem ne u sezoni, i njih treba razumjeti. Stan za najam u Splitu se teško može naći i u normalnim vremenima, za naše, zaposlene obitelji, ali s druge strane treba pružiti priliku ljudima, obiteljima koje su pobjegle od rata da ovdje pokušaju stvoriti temelje novog života. Pogotovo ako se situacija u njihovoj domovini ne promijeni, pogotovo ako broj izbjeglica svakim danom bude sve veći - angažirala se ova žena velikog srca na jednoj drugoj, dugoročnijoj vrsti pomoći.