Otok Vis pliva nasred Jadrana otprilike ondje gdje postaje baš sve jako uzbudljivo, zanimljivo, razvedene obale i s mnoštvom otoka i hridi. Prava atrakcija je u tome što je tu odmah i ono sasvim otvoreno more, pučina s otocima Jabukom, Palagružom, Sušcem... Odatle se lako stiže i na Lastovo, ili malo dalje na Mljet. A u unutrašnjosti otoka prelijevaju se polja i planine, vinogradi, maslinici, zaštitni znaci Srednje Dalmacije, sve skupa to je nešto idealno za življenje. Doslovno zov pučine. Ne čudi da je Vis tako rano, tako davno privukao ljude. Već u mlađem kamenom dobu. Jer je Vis na križištu značajnih pomorskih puteva i susretištu raznih kultura.
Ratoborni ilirski pomorci stoljećima nisu dopuštali Grcima prodor u Jadran, a posebno na njegovu istočnu obalu. Zbog toga vlada i oskudica pisanih povijesnih izvora o ovom području pa tako i o Visu. Poznati su tek zapisi o polulegendarnom ilirskom vladaru Visa Joniju koji je vladao tim otokom krajem VI. i početkom V. stoljeća pr. Kr. Po moćnom Joniju, kažu, dobilo je ime i nedaleko Jonsko more.
DIDA JE BROD, A NONE LUKA
Vis je najstariji grad u Hrvatskoj, iako se uvijek o tome vode neke dvojbe, jer ništa manje nije star ni Stari Grad na otoku Hvaru. To su dvije povijesne zlata vrijedne naseobine iz doba ne samo Grka nego i Ilira. A zar to nije dovoljan razlog da doplovite i vi poput starih sirakuških Grka i da provjerite na licu mjesta. Jer tu se radi o starosti od «brat-bratu» 25 stoljeća.
I po tome se vidi koliko je brod naš pravi dida i koliko je nemoguće živit, pogotovo na moru ovog podneblja, bez bake, bez none, bez naših luka. Dida brod i none luka. Kakav prizor. Odma se odvežite, dignite sidro i dojedrite ovamo na Vis, posli njega ostaju vam od pučinskih otoka samo još Palagruža na «socijalnoj distanci» od 40 milja i u blizini Biševo, Modra špilja, Zelena špilja, Stiniva s usjekom među klifovima unutar kojih je plaža za jedva stotinjak ljudi, ali bez distance. A dolaskom na otok najprije ćete uploviti u najveću uvalu na Jadranu, Jurjevu višku luku zaštićenu nizom hridi i lanterni te otokom poznatom po mnogim pomorskim bitkama pa se zato i zove Host.
HIT ZA NAUTIČARE
Vis je najnoviji hit na svim turističkim i nautičarskim kartama svijeta. Neotkriven je za turiste bio zbog militarizacije, tu je boravila vojska iz nekadašnje Titove Jugoslavije, a i to je danas jedna od atrakcija „militar underground turizma“ (špilje, hodnici u utrobi otoka). Autentičnost Visa je i ta nabrekla želja za povratkom cijelom svijetu od kojega je dugo bio odvojen.
Otok je sam po sebi kao pučinski izuzetno privlačan, posebno za nautičare, ali kao oazu prirode svi ga doživljaju s osobitim naglaskom pa je danas poznat i po kriketu koji na poljima u unutrašnjosti otoka dolaze igrati Englezi, pa i po biciklizmu, zatim i planinarima i roniocima, istraživačima i visina i dubina.
ŠPILJE I OSTACI ISSE
Nevjerojatne su plaže i uvale otoka Visa, špilje poput Modre na Biševu i Zelene na otočiću Ravnik, gradići poput Visa i Komiže, mnogi kulturno-povijesni spomenici, antički ostaci stare Isse, značajne crkve, palače, ali i prekrasne tijesne kalete s intimnim konobama i glasovitom kuhinjom dobre ribe viških dubina.
OTOK ZA JEST
Srdele na ražnju, svježe ulovljena i neočišćena lignja na žaru, pečene pomidore, balancane i tikvice, to je tek početak maštovite viške kuhinje jer su to jela starih ribara i zemljoradnika, a šta će ti više! Tradicija te kuhinje i način čuvanja hrane i pića iz vremena bez frižidera – glavna su obilježja viškog a ne švedskog stola.
Sušena , soljena i dimljena riba, fažol i manistra na brujet, marinirana riba s gradela ili polpete od hobotnice, artičoki s bobom, gulaš od puževa vinogradara...
Višani su i pjesnici svega toga, i druženja, pa nema šanse da vam neće pokrenuti apetit.