Zadnji dan smo u prelijepom Myanmarskom gradu Mandalayu i nakon nekoliko dana fotografskog peha, nadamo se konačno dobrom svjetlu i kadrovima. Skuterom se vozimo do 50 km udaljenog gradića Mingun, gdje se nalazi nedovršena stupa Pahtodawgyi koja je trebala biti najveća na svijetu. Radove na njoj je 1790.g. započeo okrutni i ambiciozni kralj Bodawpaya, tjerajući radnike ponekad i u smrt. Predaja kaže da su iskoristili njegovu praznovjernost i plasirali priču o proročanstvu koje kaže kako će kralj umrijeti onog dana kada pagoda bude gotova. Čuvši za to, kralj zaustavi gradnju. Danas je ona visoka 50 metara (trebala je biti visoka čak 150 metara!), rascijepljena potresom iz 1839.g., a pred njom stoje ruševine i dva golema lava koja su je trebala "čuvati". U blizini se nalazi i ogromno zvono od 90 tona težine, koje nikad nije upotrebljeno za svoju svrhu, jer, naravno, pagoda nikad nije ni izgrađena. To je drugo najveće zvono na svijetu ikad napravljeno.
Osim Pahtodawgyija, u blizini možete obići i pagodu Hsinbyume iz 1816. godine koja je jedinstvena po svijetloj bijeloj boji i dizajnu koji je sličan valovima. Ipak, neplanirane stvari su nekad najljepše. Povratkom u Mandalay, nekih 4-5 kilometara od Pahtodawgyija, nailazimo na najčudniju povorku na svijetu. Kilometarska kolona s preko 200 volovskih zaprega, stotinjak konjanika, nekoliko slonova i na tisuće sudionika bučne i vesele povorke. Nismo mogli vjerovati kad smo ugledali taj prizor. Sve okićeno, a sudionici obučeni u narodne nošnje, namazanih lica i s ponekim jataganom za pasom.
Napravili smo na tisuće dojmljivih fotografija svjedočeći jednom festivalu koji se dogodi samo jednom godišnje, a nigdje o njemu ne možete pročitati ništa. A mi smo se tu zatekli - slučajno. E to je ta putnička sreća koja prati hrabre i uporne. I da, kada smo u povratku po peti put došli pred most U Bain (pročitati prošli putopis, op.a.), konačno se nebo na pet minuta smilovalo i podarilo nam predivan zalazak sunca i siluete ljudi na mostu. Točno onako kako smo zamišljali i priželjkivali. Da, Bog putnika nas je na kraju boravka u Mandalayu nagradio najboljim mogućim svjetlom, kadrovima i situacijama. Sretni idemo prema zadnjoj dionici putovanja - gradu Yangonu.
Moja reakcija na članak je...