Vjeruje li netko da će se Stipe Latković, tj. njegova tvrtka Point Split d.o.o., povući iz svog životnog projekta osvajanja Vruje u roku od 90 dana nakon izglasavanja oduzimanja koncesije od strane Skupštine Splitsko - dalmatinske i žalbenog postupka?
Nije sporno da će se sutra županijski vijećnici pozitivno odrediti o prijedlogu župana Blaženka Bobana, već je pitanje dometa takve odluke, što ona u našoj hrvatskoj zbilji zapravo znači i što znači za samu Vruju, smještenu između Piska i Brela.
Pa ne baš mnogo. Županijski ugovor o koncesiji s Latkovićem se bavi korištenjem plaže za obavljanje turističke djelatnosti (iznajmljivanje suncobrana, ležaljki, sandolina, pedalina i sl.). Ali mu nije dala pravo gradnje (niti sanaciju istoga), kao niti postavljanje plutače koja u naravi služi za privez broda. I to već spada korištenje plaže i za lučke djelatnosti.
Predlagač obrazlaže kako koncesionar ne obavlja djelatnost na koncesiji za koju je istu dobio, kako obavljanjem radova na pomorskom dobru (ali i izvan obuhvata pomorskog dobra na dijelu koji je pod upravljanjem Hrvatskih šuma, što nije predmet ovog postupka) iskorištava koncesiju preko mjere te obavlja radove na pomorskom dobru koje nisu predviđene u koncesiji.
Vijećnicima su dali preslike digitalnih ortofoto snimaka po godinama nastanka da vide kako se "opetovano obavljaju radovi na pomorskom dobru i dodatno bespravno gradi" i 70 strana "povijesti bolesti" al samo ono što je koncesijski u nadležnosti županije.
No, devastacija Vruje je daleko veća. Izgradnja bespravnih objekata, cesta preko parcela Hrvatskih šuma, siječa šume... Cilj je ekskluzivni prostor za ladanje Latkovića i njegovih gostiju. Uključujući i hrvatske predsjednike. Iako je u poodmakloj dobi strpljivo čeka da mu država proda u bescjenje ostatak parcela, jer je stvarni vlasnik samo manjeg dijela, kako bi se zaokružilo carstvo nekad netaknute prirode. Od toga ga dijeli samo jedan potpis, malo medijske tišine i pacifikacije prosvjednika koji su svojim "desantima" na Vruju jasno davali do znanja to neće ići baš glatko.
Latković se ne pojavljuje u javnosti. Čini svoj posao. Angažira odvjetnike koji ministarstvima u Zagrebu rado objašnjavaju kako je betonizacija samo rekonstrukcija u svrhu borbe protiv erozije, podlokavanja pomorskog dobra, a sve za spas života, kupača... On je zaštititelj i branitelj. I to svojim sredstvima. A takvih je malo. Zato ispisujemo kako je to izgledalo kad se POINT SPLIT d.o.o. žalio na oduzimanje koncesije 2018. godine, a vjerojatno su županijski vjećnici pročitali.
Žalba Point Splita d.o.o. na oduzimanje koncesije 2018. godine
U predmetnoj žalbi je, među ostalim, navedeno i slijedeće:
„1. 2 i 4. Izletničko naselje „Vatroš“ u Vruji je izgrađeno po građevinskoj dozvoli od 04.05.1983. godine.
Žalitelj je navedeno naselje kupio 2001. godine, a isto je bilo prepuno oštećenja i pukotina kako na samom objektu tako i na temeljima postojeće konstrukcije, a cjelokupan interijer je otuđen i razbijen.
Da bi se mogla izvršiti sanacija ovako zatečenog objekta, žalitelj je angažirao stručnjaka za geomehaniku, šefa katedre Građevinskog fakulteta u Splitu, a ujedno i vlasnika poduzeća CONEX ST d.o.o. iz čijeg je projekta i fotodokumentacije vidljivo zatečeno stanje objekta , a posebno podlokavanje temeljne konstrukcije, te naloženo hitno poduzimanje radnji kako bi se spriječilo daljnje djelovanje prirodnih nepogoda. – Prilog 1
U tu svrhu žalitelj je zatražio i dobio odobrenje za izvođenje radova u sprječavanju neposredne opasnosti za ljude i imovinu i to kako slijedi:
1. Grad Omiš – očitovanje o suglasnosti – Prilog 2
2. Općina Zadvarje – očitovanje o suglasnosti – Prilog 3
3. Lučka kapetanija – očitovanje o suglasnosti – Prilog 4
4. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima SDŽ – Prilog 5
Nakon pribavljenih suglasnosti, žalitelj je pristupio radovima na sanaciji zaštitnog pera, a sve u skladu sa čl. 300. stavak 10. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (od 13.06.2007.) u kojem se navodi da:
"Građevinski inspektor neće investitoru odnosno vlasniku narediti uklanjanje građevine ili njenog dijela ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će vlasniku narediti izradu projekta sanacije od ovlaštene osobe“.
Žalitelj ističe da iste odredbe vrijede i u članku 129. novog Zakona o gradnji od 12.12.2013. stavak 1. glasi:
„U slučaju neposrednog ugrožavanja ljudi i dobara od prirodnih nepogoda, ratnih razaranja ili drugih razaranja, zbog opasnosti od tih događaja za vrijeme i odmah nakon njihova prestanka, bez građevinske dozvole mogu se graditi građevine koje služe sprječavanju djelovanja tih događaja, odnosno otklanjanju štetnih posljedica, a stavak 3. glasi: "U slučaju potrebe trajnog zadržavanja građevine iz stavka 1. ovoga članka za istu se mora ishoditi građevinska dozvola“.
Pri izvođenju radova, žalitelj je radove izvodio po idejnom projektu za sanaciju i rekonstrukciju zaštitnog pera, izrađenog od strane poduzeća KOZINA PROJEKTI d.o.o. - Prolog 6 U međuvremenu je žalitelj dobio rješenje o zabrani izvođenja radova, a nakon izjavljene žalbe na isto, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja je isto poništilo. – Prilog 7 Općina Zadvarje je u svoj Prostorni plan unijela sanaciju zaštitnog pera i time dala legitimitet sanaciji (čl.19.). –Prilog 8 Isto tako je i odredbama Ugovora o koncesiji sklopljenim sa Splitsko-dalmatinskom županijom, dano ovlaštenje žalitelju da za vrijeme trajanja koncesije održava i štiti pomorsko
dobro pažnjom dobrog gospodara (čl.6.). – Prilog 9, te je sukladno spomenutim odredbama, Splitsko-dalmatinska županija ovlastila žalitelja da u njihovo ime i za njihov račun ishoduje lokacijsku, a time i građevinsku dozvolu za radove na sanaciji zaštitnog pera. – Prilog 10 U međuvremenu žalitelj je pribavio i dodatnu dokumentaciju i to:
- Geotehničko mišljenje od IGH d.o.o., Zagreb. – Prilog 11
- Elaborat „Zelenog servisa“ d.o.o. da objekt nema negativnog utjecaja na okoliš. – Prilog 12
- Izrađena studija od tvrtke Ires d.o.o. o prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu jer nema utjecaja na eko vrstu. –
Prilog 13 - Izvješće o provedenom javnom uvidu Općine Zadvarje da provođenje postupka izrade zaštitnog pera nema utjecaja na eko-mrežu. – Prilog 14
- Rješenje Splitsko-dalmatinske županije da je pero u dužini od 18.95 m prihvatlljivo za eko-mrežu te da isti nema utjecaja na okoliš. – Prilog 15 i 15A
Uz sve navedeno, žalitelj je shodno svojim interesima za zaštitu ljudi i dobara, Ugovoru o koncesiji i uloženim sredstvima, pokrenuo upravni spor protiv Rješenja o rušenju, a dana 16.06.2016. godine Upravni sud je presudio:
„Poništava se rješenje tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 30.09.2013. godine i predmet vraća na ponovni postupak“.- Prilog 16
Isto tako, žalitelj je zatražio mišljenje i analizu u svrhu potrebe sanacije zaštitnog pera od strane IGH, kao najmeritornije ustanove na području RH koji u svojim zaključcima i u skladu s strukom, navodi potrebu sanacije pera kao i sanaciju stijena koje svojim potencijalnim urušavanjima predstavljaju opasnost za imovinu i ljude. – Prilog 16A
Kako su od odluke Upravnog suda prošle godine i ne činjenje po istoj, žalitelj je ponovno podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, – Prilog 17, a koji je od strane SDŽ , Ispostava Omiš, ponovno odbijen . – Prilog 18
Žalitelj je na gore navedeno rješenje uložio žalbu koja je prihvaćena od strane Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja te predmet vraćen na ponovno rješavanje. – Prilog 19 Shodno svemu navedenom činjenica je da je postupak još u tijeku i da nije uvažena činjenica da predmetno pero postoji prije 15.02.1968. – Prilog 20
Razlozi za oduzimanje koncesije pod 1 i 2 su zakonskii neutemeljeni i kao takvi ne mogu biti razlog za oduzimanje koncesije.
3. Činjenica da žalitelj nema varijabilnog dijela, rezultat je svega gore navedenog i opstruiranja svih pokušaja da se objekt koncesije privede svrsi.
5. Stavljanje jedne plutače, a koja je uobičajeno ponašanje na području cijele Splitsko - dalmatinske županije (u samom mjestu Pisak ih je 20-ak), stavljena je jedino i isključivo zbog zaštite potencijalnih kupača i kao takva, ni svojim brojem ni svojom svrhom, ne predstavlja razlog za oduzimanje koncesije.
Reklo bi se na splitskom Prekršajnom sudu kako investitor ima više dokumenata nego što mu je potrebno. Pa zašto se onda Latković ne bi onda opet žalio Ministarstvu da mu poništi oduzimanje koncesije, bar zabave radi?
Manevri za dodjelu ostatka Vruje u vlasništvu Hrvatskih šuma
Možda se na ljeto u Vruji održi vojno - pomorska vježba združenih snaga Hrvatske ratne mornarice i kopnenih postrojbi za brzu intervenciju HV-a. Do tada bi se moglo izgraditi, recimo baš za tu prigodu, još kuća, još bazena, još cesta i parkirališta. A i mi bi do tada saznali tko zapovijeda HV-om, predsjednik ili ministar obrane. Posljedično, trebala bi se država Latkoviću nekako odužiti za domaćinstvo vojne vježbe. Recimo s jednim potpisom na ostatak Vruje, trenutno u vlasništvu Hrvatskih šuma. Što je od ovog fikcija, tek će se vidjeti.
A prije gotovo dvije godine novinarka HRT-a Franka Jović Tonkli izvještavala je iz Vruje, uvala Dubci, mitsko mjesto između Omiša i Makarske. "Devastacija te uvale, u narodu prozvane Vruja zbog velikih izvora slatke vode, sad je i punokrvna i punoljetna. Pratili su me tada na terenu i naoružani policajci, ministarstva nakon reportaža slala zabrane, inspektori naloge da se uništeno vrati u prvobitno stanje - sve uzalud", rekla je kolegica Franka.
Devastacija koja se radi u Vruji ima već 20 godina, u dijelu Nature 2000 mreže zaštićenih područja EU-a, je kazneno djelo, ocijenio bi svatko tko se bavi prostornim planiranjem. Sve drugo je hrvatska zbilja. No, možda DORH ipak ima jednu kopiju spisa za ured EU tužitelja?
