Vjekoslav Tvrdić je 29-godišnji Splićanin, doktor znanosti koji svoj put gradi na FESB-u u području strojarstva.
No, popularni Vjeko nije samo majstor svog zanata, nego je i prvi tenor hrvatske vatrogasne klape Sveti Florijan iz Žrnovnice. Za sebe kaže da bi ga uži krug ljudi koji ga dobro poznaje opisao kao jednog sasvim normalnog čudaka.
Zvuči kontradiktorno, ali na vama je da procijenite nakon što pročitate razgovor u kojem nam je Vjeko otvorio dušu. Od 2015. je zaposlen na FESB-u, gdje vodi konstrukcijske vježbe iz elemenata strojeva na studijima strojarstva i brodogradnje. Prošle godine je obranio doktorsku disertaciju u kojoj je numerički i eksperimentalno istražio prototip regenerativnog uređaja koji može spremiti i ponovno iskoristiti energiju vibriranja nekog objekta.
"Ključna stavka koja me veseli u toj cijeloj priči je mogućnost utjecaja na drugo ljudsko biće i njegov život"
No, nije uvijek bio odličan učenik.
- Do svoje 17. godine sam bio iznimno lijen u okvirima školskog obrazovanja te mi je puno draže bilo provoditi vrijeme slušajući rock n roll i razmišljajući o životu. Pa ipak, nekako sam uz minimalni trud došao do prekretnice koja je bila u 3. razredu srednje škole. Tada je iz matematike fokus bio na trigonometriji i geometriji te sam se u njih polako zaljubio. Između 17. i 18. godine sam nadoknadio kompletni program matematike za osnovnu i srednju školu jer sam shvatio da sa završenom općom gimnazijom bez fakulteta neću najsretnije završiti i da bi bilo suludo ne iskoristiti sposobnost brzog logičkog učenja i zaključivanja koju sam primijetio - kaže nam Vjeko na početku razgovora.
Otac mu je diplomirani inženjer strojarstva, sestra je magistrirala građevinu, a on se ipak odlučio za strojarstvo i to najviše zbog zabave i osobnog izazova jer je znao da je to poprilično težak fakultet.
- Predmete sam polagao s lakoćom, a najbolje su mi išle sve grane mehanike, elementi strojeva i sve što ima veze s nekim oblikom energije. Tijekom studija sam dobio nagrade fakulteta za izvrstan uspjeh i za najboljeg studenta preddiplomskog i diplomskog studija strojarstva na FESB-u. Ovdje sam naučio vrlo važnu životnu lekciju, a to je da je talent bitan, ali da su samodisciplina i sustavan rad uz mrvicu genijalnosti ono što nekoga dovede do iznimnih rezultata u bilo kakvom polju života. Nakon toga je prirodno došao doktorat i sad smo tu - zadovoljno će.
Podučavanje mladih mu daje svrhu poslovnog dijela života.
- Već u srednjoj školi sam počeo objašnjavati matematiku i fiziku djeci iz drugih škola. Tu sam razvio osjećaj empatije i razumijevanja za drugo biće koje možda nešto ne može shvatiti tako brzo i točno. Tijekom studija sam nastavio s tom vrstom podučavanja, dok sam paralelno nekim studentima i odraslim zaposlenim ljudima počeo objašnjavati i fakultetske predmete. Spletom životnih okolnosti i sreće sada sam tu na FESB-u i podučavanje mi je u opisu posla. Ključna stavka koja me veseli u toj cijeloj priči je mogućnost utjecaja na drugo ljudsko biće i njegov život. Preciznije, usrećuje me činjenica da sa svojim trudom i znanjem mogu poboljšati nekoga makar za jedan mali postotak. I kada vidim da netko kasnije postane jako dobar i uspješan u nečemu to me jednostavno čini ponosnim i sretnim, a sve drugo mi je nevažno - opisuje nam svestrani znanstvenik i glazbenik.
"Osobno sam poprilično staromodan, preferiram kredu i ploču, kontakt oči u oči, knjigu i dobri stari razgovor"
Vjeko smatra da je informatička i tehnička pismenost studenata na znatno višoj razini nego što je bila recimo prije 10-ak godina kada je on bio student.
- Mislim da je za takvo što najviše zaslužna ovisnost novih generacija o mobilnim uređajima, računalima i sličnim tehničkim napravama. To ima svoje prednosti i mladi danas puno brže upijaju takve vještine, ali sam primijetio da je njihova verbalna komunikacija i opći način izražavanja u krizi. Osobno sam poprilično staromodan, preferiram kredu i ploču, kontakt oči u oči, knjigu i dobri stari razgovor. Jednostavno smatram da ljudi puno više dobiju takvim pristupom u obrazovanju i komunikaciji - govori nam.
Državnu obrazovnu politiku ne može komentirati na razini sustava, ali zadovoljan je načinom rada na FESB-u, gdje je sve dosta dobro uređeno.
- Na fakultetu se moraju izučavati temeljna znanja neke nauke i fokus mora biti na širini razmišljanja i pristupa nekom općem problemu, dok su bilo kakve vještine i različite vrste pismenosti više problematika koja se treba rješavati na nižim razinama obrazovanja, samostalno kod kuće ili doslovno kao neka vrsta tečaja ili pismenog osposobljavanja ako za tim ima potrebe - priča nam.
Glazbeni put od upornog izbjegavanja ulaska u školski zbor do prvog tenora Klape sv. Florijan
No, kako smo ranije napisali, on u slobodno vrijeme pjeva. I to kako...
- Sve je krenulo s malim sestrinim klavijaturama na baterije jer je svako dijete u školu trebalo nositi svoj instrument. Redovito bi joj ga ukrao i od dosade bi se tako igrao, pjevao i slagao nekakve primitivne akorde i ponavljao glazbu koju čujem. Imao sam možda 9 godina. Prvi ozbiljniji doticaj s glazbom je bio 2006. godine na legendarnom šufitu od splitske IV. gimnazije gdje se održavala nastava iz glazbene umjetnosti. Kada sam prvi put tamo došao, pronašao sam poprilično raštimani stari klavir. Sjećam se da sam svirao i pjevao Child in Time od Deep Purple kad je naišao profesor Tomislav Veršić (kojeg ovim putem srdačno pozdravljam i zahvaljujem mu se na svemu), a još ni danas ne znam je li bio zgrožen ili oduševljen takvim pokušajem jednog mladića. Svakako čovjek je shvatio da je naletio na pravi tenorski glas i malo po malo me pokušao nagovoriti da pjevam u mješovitom četveroglasnom školskom zboru. Bio je uporan i nakon nekog vremena sam popustio i pristao pjevati tenorske dionice za školski zbor. Bili smo vrlo uspješni svake godine na državnim natjecanjima u Varaždinu i kroz to djelovanje se stvorila neraskidiva veza, ljubav i poštovanje prema glazbi i umjetnosti općenito. U međuvremenu sam poboljšao svoje sviranje klavira i naučio svirati gitaru, sve na sluh, igrajući se s instrumentima - detaljno nam je kazao Vjeko.
Nakon toga je nastala velika rupa.
- Lani se igrom slučaja neko tko me je davno čuo sjetio mog glasa te me je klapa na temelju toga pozvala na probu. Došao sam, malo smo zapivali i tako sam postao novi prvi tenor klape Sveti Florijan - sretno će nam.
Na glazbenom polju se primarno želi dobro zabaviti, nasmijati, usrećiti sebe, svoje kolege i publiku, a volio bi i malo po malo tehnički naučiti točnije pjevati visoke tenorske dionice koje znaju biti zahtjevne.
- Glazba je za mene bogatstvo duše i sama prilika da se s njom bavim na nekom malo ozbiljnijem nivou predstavlja sreću i zadovoljstvo. Također, želim da s vremenom naša klapa dobije prepoznatljiv i pristojan zvuk te da ljudi koji idu s našeg nastupa idu kući nasmijani i obogaćeni za jedan dobar provod. Za takvo nešto potreban je sustavan rad, strast, vrijeme i dobar tim ljudi, a sve ostalo će ako bude sreće jednom sjesti na svoje mjesto - kaže Vjeko.
Dojma smo da je dalmatinska glazba i klapa u padu posljednjih godina. I on se, nažalost, dijeli takvo mišljenje.
- Prije jedno 10 do 20 godina situacija je bila znatno drugačija pa smo čak i ja i moji kolege iz školskih klupa jedno vrijeme slušali klape. Smatram da je u ovoj priči glavni problem novac odnosno svi su okrenuti prema tome kako što prije zaraditi. Izgubila se ona stara strast za tradicionalnim pjevanjem gdje se pjevalo doslovno za ništa i opet su svi bili sretni. Svijet se jednostavno mijenja, a sa svijetom se mijenjaju i glazbeni trendovi. Smatram da klape trebaju eksperimentirati da bi preživjele, ali to mora ostati u nekakvim granicama ukusa. Ono izvorno tradicionalno acapella pjevanje mora ostati temelj svih klapa i to se treba njegovati, a popularnost nekog žanra s vremenom dođe i s vremenom ode. Prema mom mišljenju u nekom trenutku će klapska pjesma i acapella pjevanje ponovno postati zanimljivije, a to se obično dogodi kada okolina i slušaoci za to budu zreli i spremni - iskreno će nam.
"Zaboravite na ljubomoru i koliko god puta pali, pogriješili i mislili da nema izlaza, dignite se ponovno, budite autentični te poštenjem, upornošću i srčanošću dođite do cilja kojeg postavite"
Kaže nam da može zamisliti svašta, ali sretnog Vjeku vidi samo u Splitu uz prekrasno Jadransko more.
- Ovdje sam čitav svoj život od dječjeg udaranja lopte po ulicama Sućidra do podučavanja novih splitskih generacija. Sve najljepše uspomene doživio sam po raznim mjestima Dalmatinske zagore, priobalja i otoka, a pogotovo sam vezan za Split. Njegovi ljudi, klima, atmosfera i opće stanje uma mi jednostavno odgovaraju. Mogu provesti 5-6 sati šetnje po starom gradu slušati što ljudi pričaju i otići kući s novim smiješnim saznanjima i tuđim iskustvima. Dalmacija je objektivno savršeno mjesto za život ako se poštenim i kvalitetnim radom može doći do izvora prihoda. Obožavam lito i more, a svaki dan kada se probudim i pogledam u nebo neopisivo sam ponosan i sretan što smo slobodan narod i što imam sreću raditi, djelovati i uživati u gradu kojeg istinski volim svim srcem - emotivno nam govori.
Nije teško zaključiti da je itekako svestrana osoba, a nekoliko riječi nam je kazao i o svojim hobijima.
- Strastveni sam udičar od malena pa sam se kroz godine provedene na moru specijalizirao za ribolov komarče s obale. Zimi volim čitati poeziju i romane koji mi šire vidike, a u ostatku godine obožavam rekreativno plivanje, tenis, badminton i košarku. Nisu mi strani ni kafanski sportovi poput biljara, pikada, briškule i trešete, a neću zaobići ni večernju zabavu uz pismu, ples i dobru muziku - govori nam.
Na kraju je uputio poruku mladima.
- Volite sebe i poštujte svako živo biće oko vas. Pronađite nešto u čemu ste malo bolji od drugih te njegujte i razvijajte to kroz cijeli život. Zaboravite na ljubomoru i koliko god puta pali, pogriješili i mislili da nema izlaza, dignite se ponovno, budite autentični te poštenjem, upornošću i srčanošću dođite do cilja kojeg postavite - zaključio je Vjeko.
Velike stvari ispred poznate klape
Klapa Sv. Florijan je osnovana u studenom 2009. godine. Godinu nakon su pobijedili na jubilarnom 50. Splitskom festivalu, s pjesmom "Kako ću joj reć da varim". Otad su izdali nekoliko albuma i brojne pjesme. Pjevaju dalmatinskim a cappella izričajem, kao i popularne pjesme.
U prosincu 2021. godine postali su službenom hrvatskom vatrogasnom klapom, što je proglasio premijer Andrej Plenković za vrijeme nastupa u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski i to na obljetnici osnivanja Hrvatske vatrogasne zajednice.
Klapa će krajem lipnja održati svoj prvi samostalni koncert pred splitskom publikom, unutar događaja Teatar uz more, na vanjskoj terasi Lore. Sljedeći tjedan će imati dva kratka nastupa. Prvi će biti na košarkaškoj utakmici između KK Splita i KK Zadra, a drugi u petak na Svjetski dan autizma. Tada će zapjevati na obilježavanju tog dana u Splitu.