Prije gotovo šest godina skupina mladih ljudi iz Svetog Kaja odlučila je pomoći momku kojem je pomoć bila potrebna. Organizirali su humanitarni malonogometni turnir s ciljem prikupljanja sredstava koja su mu bila potrebna na putu do njegovog ozdravljenja. Od ideje do realizacije nije prošlo puno, mladi je čovjek iz borbe za zdravlje izašao još jači, a ekipa je odlučila da - neće stati. Svaku godinu nakon te prve organizirali su isti tip turnira, samo je novac išao za nekog drugog.
Razgovarali smo s jednim od organizatora turnira. Marin Ćuk otkrio nam je kako je sve počelo.
"Prvu godinu je bilo za Ivana Kunca, a ostale četiri je bilo za Mateu. Ivanov brat je s nama inače u ekipi koja igra balun. Ivan se naglo razbolio, imao je tumor na mozgu i odlučili smo brže bolje nešto organizirati, da se bar nešto skupi. U dva tjedna smo sve organizirali. I na taj na brzinu 'sklepani' turnir bio je dosta dobar odaziv. To nam se svidilo i odlučili smo da ćemo nastaviti i dalje. Njemu dogodine, hvala Bogu, nije trebalo sakupljat jer mu je zdravlje bilo ok. Kasnije smo došli u komunikaciju s Mateinom obitelji, pitali ih slažu li se da bude za nju i pristali su i sad to ide samo od sebe", kaže nam Marin o tim počecima.
Dan koji je promijenio život jednoj obitelji
Matea Lončar iz Solina je do svoje 16. godine vodila sasvim normalan život, kao i svi drugi tinejdžeri. Išla je u školu, trenirala rukomet, igrala za reprezentaciju, a onda joj se u jednom trenu cijeli život promijenio.
Bilo je to u kolovozu 2012. godine. Matea se tuširala, a za to vrijeme njezina je mama kuhala kavu. Štednjak se pokvario, nastao je kratak spoj, a Matea koja je bila u kadi postala je dio strujnog kruga. U jednom trenu vrisnula je "Mama, trese me struja", a u drugom se samo srušila. Njezin tata provalio je u kupaonicu i davao joj umjetno disanje do dolaska hitne pomoći. Prevezena je u KBC Split gdje je 72 sata bila u umjetnoj komi, a zatim je proglašeno da je u vegetativnom stanju.
Nada da će izaći iz takvog stanja bila je mala, ali Matea je uspjela. Naime, ugrađeni su joj neurostimulatori koji su joj pomogli da počne komunicirati sa okolinom. Pomalo je njezin napredak krenuo. To iziskuje velika materijalna sredstva, a novac sa turnira "Za nju zbog nje" i ove će godine ići za Mateinu borbu. A Matea je zaista borac. Pokazala je želju i volju za životom, kao i ustrajnost.
"Lani se sakupljao novac za dvije Mateine operacije. Ove godine smo u akciju uključili i 4-godišnjeg Franu Lučića iz Svetog Kaja, dio novca će ići za njega", kaže nam Marin.
Broj ekipa koje se prijavljuju na turnir iz godine u godinu je sve veći.
"Dvije godine rušimo sami svoj rekord. Lani smo imali 135 ekipa, a ove godine imamo već 78 ekipa koje su nam se javile iako još nisu krenule službene prijave. Ekipe su iz cijele Splitsko-dalmatinske županije, bilo ih je sa šibenskog područja, imali smo i ekipu iz Mostara, Makedonije, a i jednu iz Ukrajine. Početak turnira je 26. lipnja, a traje do početka kolovoza. Igra se na igralištu sv. Anastazije u Sv. Kaju", kaže nam Marin.
Pripreme za turnir krenu već pola godine ranije, no sada je to sve već uhodano i kako nam kaže Marin - "ide svojim tokom".
"Jedvačekanje"
Naravno, oni najbolji na turniru budu nagrađeni.
"Nagrade su pehari i medalje za prve tri ekipe, zatim za najboljeg golmana, igrača, strijelca. Lani je glavni sponzor osigurao garnituru dresova pobjedničkoj ekipi. Novčanih nagrada nema jer je ipak humanitarno", kazuje nam dalje Marin.
Obitelji kojima se pomaže da njihovi najmiliji napreduju zahvalne su na pomoći.
"Bilo im je drago kad smo im rekli da ćemo održati humanitarni turnir, ali prvo su pitali ima li netko kome je možda potrebnije. Zahvalni su jer je ta sredstva teško osigurati, a danas je zdravlje najskuplje. I jedna i druga obitelj su uljučene u organizaciju turnira, pomažu šta god uspiju. Stoje nam na raspolaganju od 0 do 24 i mi smo im jako zahvalni na pomoći", kaže nam sugovornik.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Iako je naporno, uz svakodnevni posao, baviti se organiziranjem turnira, ipak je to lijep osjećaj.
"Mi se svi toliko sataremo te dane jer svi radimo, a nakon posla budemo tamo do kasno u noć. Ali, koliko god se sataremo, budemo ispunjeni i zato i radimo sve ove godine. Da nam nije toliki gušt i da nismo ispunjeni odustali bi već nakon prve godine. Jedna cura iz organizacije mi je nekidan rekla - 'jedvačekanje'. Baš živimo za tih misec i nešto dana lita, baš smo ispunjeni", iskreno će Marin.
Otkrio nam je da Marin da je ekipa koja organizira turnir i ranije znala sudjelovati na humanitarnim događanjima, no do te 2018. godine kada su se sami odlučili na taj korak - nisu imali iskustva s organizacijom.
