Postoje ljudi koje sam voljela baš jako, a kamo sreće da ih nikada nisam srela. Nikad ne krivim nikog. Moj izbor, moja greška, i svaki promašaj počinje riječju „moj.“ Za svoje greške ispaštam sama. Tako i treba da bude. Ne krivim nikog. Ljudi daju šta imaju, neki ništa, neki puke mrvice. Kako ono kažu: „Ne sudi knjigu po koricama!“ Točno tako. Ne možeš znati kakav je sadržaj dok s nekom osobom ne provedeš vrijeme, bezbroj razgovora… Kakav god sadržaj bio, u većini slučajeva kraj govori o svemu.
Kriti se kao zadnja uš
O, kako li samo ljudi znaju glumiti? Oscara je mnogo njih zaslužilo. A ja ovakva kakva jesam, dam se upecati na jeftine riječi bez pokrića. Ali ne zadugo. Ljudi misle ako si dobar da si budala. Ako si iskren, da si glup. Ako si pristojan, da si pogodan za gaženje. E, malo morgen. Naučila sam da ljudima dam ono što oni u meni probude. Dobro ili loše, ovisi o njima. Čak i lošeg čovjeka poštujem, ali ne i kukavicu. Takvih se ljudi treba čuvati, oni su gori od bilo kakvog neprijatelja. Volim ljude koji imaju strast, koji se znaju suočiti i pogledati u oči. One koji se znaju boriti, i reći istinu. A ne se skriti kao zadnja uš. Takve ne bih ni zgazila, jer bi mi život zasmrdio kukavičlukom, a ja njega ne podnosim nikako. Može se za mene reći bilo što, ali kukavica nikad nisam bila. Borac sam, dokazala sam kroz život samoj sebi, jer mi tuđe mišljenje nikad i nije bilo važno, pogotovo mišljenje nebitni ljudi. Važno mi je samo da mi je savjest mirna, i da, kad se pogledam u ogledalo, ne vidim nikakvu iskrivljenu sliku, već ono što ja doista jesam.
Posebna, drugačija, i ni bolja, a ni gora, od ostalih. Umijeće je naučiti prepoznati lošeg čovjeka. To se stječe iskustvom. Nažalost, loš čovjek i te kako zna odglumiti dobrotu, a dobar ne zna biti loš. Hvala ti živote na svakoj osobi koja je ušla u moj život. Kao spisateljici, svaki čovjek mi je inspiracija, svaki u meni probudi nekakav žanr, a većinom želju da napišem psihotriler, ili horor.
Nije to bila moja sramota
Fascinira me ta široka lepeza površnosti, stereotipa, zla koje ima stotinu maski. Fascinira me koliko ljudi mogu nisko pasti, a najviše bahatost koju naprosto prezirem. Puno sam toga naučila od ljudi, a najviše kakva ne trebam biti. Hvala im na tome. Kako mi kolegica uvijek govori, umrijet ćeš ko naivna seljančica… A šta ću kad sam takva. Za sve one koji su gledali moja leđa na odlasku, nije to bila moja sramota, već njihova. Ja ipak vjerujem da u svijetu ima dobrih ljudi, ali na žalost, nekako me mimoiđu.
Isto tako kažu, kad budali ponoviš puno puta, i budala shvati, pa tako i ja. Očito volim ponavljati gradivo, i utvrditi znanje. I nedavno sam pročitala jednu manipulativnu knjigu… lijepo iskustvo. Više me ništa ne može iznenaditi od ljudi, osim dobrote. Sve ostalo sam imala čast upoznati kod njih. Većinu njih žalim, jer je to teška iskompleksirana duševna sirotinja. Pošto sam ja magnet za takve… mislim da vam je sve jasno.
