Ne znam koliko još ima onih koji se sjećaju riječke grupe „Vrijeme i zemlja“, ali vjerujem da ima još puno onih koji i danas znaju zavrtiti neku od pjesama iz onih najsjajnijih dana kad se stvarao i živio rock. Vatru riječke glazbene scene zapalio je prvi riječki rock lp album sedamdesetih, kad se o albumima moglo samo sanjati. Četvorica mladića iz rijeke: Nenad, Davor, Marinko i Joško ostvarili su ono što nitko do tada nije. Njihova rok grupa zvala se zvala „VRIJEME I ZEMLJA“ i postala je rasadnikom novih glazbenih ideja. Sama činjenica da su koncerti rock-šansone u doba žestokog punka, punili dvorane do posljednjeg mjesta, govorila je sama za sebe. Pjesme koje su izvodili bile su nenametljivo provokativne, a glazbena interpretacija na zavidnoj razini.
Jedan od njih, Nenad Bach, 1984. godine uputio se prema Americi i već se desetljećima uspješno nosi s najboljima na svijetu, bilo na nosačima zvuka, koncertima, u društvu članova grupe U2, Pavarottia, Leonarda Cohena, Brucea Springsteena, članova grupe The band, Richie Havensa, Indigo Girls, i mnogih drugih.
.png)
Napisao je glazbu za pregršt igranih i dokumentarnih filmova u društvu Michaela Yorka, Martina Sheena, Kevina Spaceya… Bio je predstavljen na TV-u u skoro svim zemljama svijeta, osobito za vrijeme domovinskog rata kad se branila hrvatska samostalnost. Nešto o tome, zabilježio sam tamo sredinom kolovoza 2015. godine kad smo se sreli.
-Razlog mog dolaska je uvijek isti-volim doći u Hrvatsku, a bio sam i na sinjskoj Alci. Tri stotine godina nisam želio propustiti, i sve prijatelje vidjeti ovdje u Splitu, Šibeniku, Zadru, Dalmaciji. A razlog mog dolaska je seminar u Puli. Tu sam podijelio neko svoje marketinško znanje iz Amerike.
-Mi smo nekako navikli, kad si ti u pitanju da pričamo malo više o glazbi, o tvojim vrhunskim, svjetskih postignuća u toj domeni. I to traje već desetljećima.
-U zadnjih mjesec dana imao sam nastup sa simfonijskim orkestrom u Debuque Iowa, i tu sam izveo tri skladbe; I will follow you, Everything is forever i I feel dubugue. I bilo je skoro dvije tisuće ljudi.
Bio sam jako zadovoljan i sad ću nastaviti s koncertima Wild-West po Americi. To je moje zadnje poglavlje u životu.
Nenade, tvoje ime je prvo hrvatsko ime u svijetu kad je u pitanju glazba. Bez ikakvog laskanja! Nastupao si sa svjetskim glazbenicima, pisao glazbu za filmove poznatih režisera. Sjećam se onog velikog koncerta za djecu Bosne, tamo je bio Bono, Michael Bolton i Pavarotti. Obožavam Pavarottija. Na tom koncertu si bio s njim. Kakav je osjećaj biti u društvu jednog takvog velikana?
-A ima puno detalja o kojima nikada nisam govorio. Mogu podijeliti par njih. To je bilo u Italiji i bio sam tamo pet dana. Bile su velike pripreme, probe. Imali su svoje tjelohranitelje…Međutim, na probama Pavarotti je sjedio na jednoj visokoj stolici s prekriženim rukama i gledao svaki pokret, svakog tko je nastupao. Nije ništa komentirao već je samo promatrao. A u prvom redu su bili princeza Diana, kralj Maroka , Roy Disney i takvi ljudi, tako da je to bilo obvezujuće i malo to stvara nervozu kod ljudi, ali Pavarotti je odisao jednim velikim optimizmom, bez obzira na sve probleme produkcije jer to su ogromni poduhvati tako nešto organizirati. Samo u Italiji je to gledalo deset milijuna ljudi u živo, a u svijetu oko stotinu milijuna ljudi. To je bio jedan od najljepših momenata u životu.
Velike su to brojke! Koliko je najviše ljudi bilo na nekom koncertu na kojem si nastupio?
-To je bio Woodstock s pola milijuna ljudi 1994. godine, 25. godina Woodstock. To je nešto fenomenalno. Interesantno je bilo kad sam gledao ljude, njihova lica. To su bili ljudi željni glazbe, željeli su čuti nešto. Nisi vidio kraj koliko je ljudi bilo, tako da je to isto bio jedan veliki događaj. Rat je još bio u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tako da sam imao niz ljudi da ih obavijestim što se to događa. Dosta uzbudljivo.
Mnogi naši ljudi, pa i stranci, za vrijeme domovinskog rata uključili su se u mirovne akcije. Ti si tu bio čelni čovjek, zaista si puno radio?-
-A ne znam što bih ti rekao, teško mi je govoriti o tome. Radio sam ono što mi je srce nalagalo i to je to. Bio sam u mogućnosti razgovarati s Predsjednikom Amerike i tako, Imao sam prilike razgovarati jedan na jedan s puno ljudi koji donose odluke i iskoristio sam to vrijeme da bih zaustavio rat čim prije. Makar na jedan dan manje.
Impresivan je i tvoj rad na filmu, suradnja s mnogim poznatim licima, a posebice me interesira tvoja suradnja s Johnom Malkovichem?
-John Malkovich je jedan vrlo interesantan čovjek. Ne, nije sramežljiv već je samozatajan, ali preda mnom se dosta otvorio i i stao je u prvi red čim sam zamolio nekog da sudjeluje u mom projektu „Can we go higher“ (Možemo se uzvisiti). Ona njegova interpretacija…O lijepa, o draga, o slatka slobodo….Ne, Bono Vox je to govorio, a John je himnu govorio; Teci Savo, teci Dravo, i to na hrvatskom koji ne govori. Tako da je to bilo vrlo dirljivo. Bona sam naučio da na hrvatskom govori O lijepa, o draga slobodo… To je bio još veći izazov!
Dva uha i jedna usta
Kad govorimo o Americi, onda se obično misli i govori o američkom snu, kako je sve bajno i sjajno i kako se u tren tamo može uspjeti. Znam da nije tako, ali ti si vrlo brzo postao poznat, nakon godinu, dvije dana, i nešto si napravio?
-Pa ne mogu reći da sam odmah postao poznat ali sam dospio do MTV-ja, imao sam album, i možda sam prvi od Slavena koji je to napravio. Međutim, čovjek ne gleda svako jutro sebe u ogledalo i kaže vidiš kako sam uspješan, nego vidiš ono što nisi napravio. Prema tome, da mi je to netko rekao prije nego sam otišao da potpišem da ću sve to imati, ja bih odmah potpisao. Međutim, sad kad to imam, vidim one stvari koje nemam. Ljudska duša nikad nije sita, ali ja sam zadovoljan što sam uspio u kontinuitetu raditi glazbu. Nije lako raditi ono u što vjeruješ, pogotovo u ovo doba kad se CD-ovi slabo prodaju, a obzir da nije komercijalno, teško je živjeti od toga, ali ja ipak uspijevam, pa čak svirati sa simfonijskim orkestrima. To mi je sada velika ljubav, tako odgovor na tvoje pitanje bi glasio: bio sam i malo sretan.
Sreća ide onima koji idu prema njoj. Znači moraš ići ususret sreći, moraš imati neko ponašanje civilizirano, moraš znati kad šutiti, kad govoriti. Imamo dva uha, jedna usta. To su mi roditelji dali i njima zahvaljujem na svemu što imam.
Spomenuo si simfonijske orkestre i sad mi se nameće pitanje. Kakve veze ima klapska pisma i simfonijski orkestar?
-Ako je nešto dobro, dobro je. Ljudski glas je najsavršeniji instrument i dalo bi se to spojiti. Ja se nadam jednog dana da i hoću.
U neka vremena uhvatio si se pomoći klapi Sinj. Što misliš o klapskoj pjesmi danas u Hrvatskoj?
-Klapska pjesma je svjetska baština, ne samo hrvatska, a mi to ne znamo kako to plasirati u svijet. Jednostavno ne znamo!
Ministarstvo kulture ima jednogodišnje programe što je po meni nezamislivo. To treba planirati za 5 do 10 godina. Ja bih, na primjer, klapu dao u svako mjesto u ponoć. Klapa bi pjevala po dva mjeseca u ljetnoj sezoni pod voltom a capella, i prodavala CD od ponoći i to dvadesetak minuta. Ništa više, ali svaku noć! Sad klape možda prodaju par tisuća sve zajedno. To je ništa, ovako bi prodali dva do tri milijuna CD-ova. Tu klapsku pjesmu treba plasirati kroz tradicionalnu klapu, a i eksperimentirati s instrumentima, glazbenicima. Ali moramo biti prisutni i u svijetu. Idemo u New York, Pariz, London, Peking, Južnu Koreju, Seul, tamo odakle nm turisti dolaze. I to dva puta na godinu.
Taj novac se svejedno troši ali nije sinkronizirano. Stihijski se troši umjesto da se to strukturalno napravi. Strukturalno razmišljanje je saveznik kreativnosti. Svim kreativnim ljudima treba strukturalno razmišljanje. To nama jednostavno fali u Hrvatskoj. Mi to nikada nismo uspjeli napraviti u ovim desetljećima u novoj državi. Nažalost, ja to spominjem u svakom intervjuu, ali ne vidim nikakvih pomaka. Pored toga što si vrsni kantautor, glazbenik, ti si vlasnik jednog od najvećih portala na svijetu Crown- Cratian world Network na kojem se može pročitati niz zanimljivih tekstova o Hrvatskoj, koji izlazi na nekoliko jezika?
-Pretežno je na engleskom, imamo poveznice sa francuskim, tu i tamo španjolskim, njemačkim, talijanskim, ali uglavnom je to na engleskom i svi me pitaju zašto?. Pa ja kažem; hrvatski razumije dvadeset milijuna ljudi a engleski milijardu i 2o milijuna. Prema tome ne možemo zanemariti. Mi želimo promovirati našu kulturu, tko smo i što smo prema svijetu. Pojavljujem se svuda u svijetu i puno Vlada u svijetu čita moj site Crown i uvijek se nađe nešto interesantno.
Vratiti Splitski festival bio bi pogodak u sridu!
Evo Nenade, nakon toliko godina smo se sreli, napokon uživo. I to na dnu moje ulice, na Bačama. Iznenadio me ugodno tvoj telefonski poziv. Pa kad si me počastio susretom, daj mi reci tvoje impresije Splita danas ?
-Ljudi sličnih senzibiliteta se vole družiti, kao kreativna klasa, arhitekti, pjesnici, glazbenici…I taj grad Split razumijem da se ljudi druže oko glazbe. Split je imao svoj zvuk prije 30 godina. To je bio Splitski festival, to je bio pojam. Sad sam vidio grad nakon nekoliko godina i moram pohvaliti Split jer je postao mediteranska metropola. E sad da je vratiti Splitski festival kakav je bio, to bi bio pogodak u sridu! Moja profesija glazbena i aktivizam za mir u svijetu, daje mi priliku da srećem ljude. Ja mislim da je bitno da čovjek radi ono što voli, ono što zna i onda se ljudi istog senzibiliteta privlače kao magnet.
Evo, ovo je moj treći ili četvrti intervju s tobom i iz razloga sam se tebe sjetio, s razlogom jer imamo slične senzibilitete.
Vrijeme i Zemlja, vječnost i mi. Zemlja i vrijeme, Sunce i sni, stvarnost je Zemlja, vjera u nju. Vrijeme je zamah u snivanju. Uhvatimo vrijeme žicama i zvukom, postanimo dio sna. Osjetimo Zemlju, dio rodne grude koja snage da. Stvarnost je Zemlja, vjera u nju, vrijeme je zamah u snivanju. Budimo sada mladi, kao nova jutra, kao zemlje dah, vjerujmo u vrijeme, vjerujmo u Zemlju, oni su sad dio nas…
Stihove je napisala kolegica s Radio Rijeke Gloria Fabijanić-Jelović, onda davno kad je mladi student građevine pjevao i snivao, zajedno s ondašnjom mladosti.
Vrijeme je učinilo svoje. Umjesto građevina koje je trebao projektirati, Nenad Bach je sagradio velebno glazbeno zdanje i napravio lijepi most prema svijetu. On je veliki glazbenik, veliki borac za mir u svijetu.
Zaslužuje duboko poštovanje!
