Nizvodno od Raja naziv je najnovijeg albuma Bajka Dujmića, prvog solističkog, za koji je sve tekstove napisao poznati zagrebački glumac i Duško Gruborović, smiješni »menedžer« iz serijala Jel' me netko tražio“? Dakako, to je najmanje povod razgovoru s ovim zanimljivim čovjekom.
Pa zašto ipak spominjemo tu pjesničku rabotu odmah, u samom uvodu ovog teksta? Zato što sam prije nekoliko dana razgovarao s Rajkom koji me je uvjeravao kako ni jednu melodiju dosad objavljenu nije on napisao. Tvrdi kako mu to sve to Bog šalje a on, poput činovnika, samo zapisuje.
.png)
Gotovo istu priču ima i tekstopisac Duško Gruborović koji pod moralnom i materijalnom odgovornošću tvrdi:
- Ja sam ti Božje dijete, ja Duško Gruborović, engleski trgovac, reinkarniran u ovo glupo tijelo koje vodim po svijetu i pokazujem drugima. Usput nastojim što bolje upoznati samoga sebe kako bih i druge imao s kim upoznati. Rođen jesam, ali ne znam ni gdje ni kada, a ni zašto. Živim uglavnom u ljepoti svoje tuge. Pjesme ne pišem već zapisujem, jer su one dar od Boga; Eto, to sam ti ja. Tako zapiši i nećeš ni jednu jedinu riječ zapisati krivo. Bavim se svim i svačim, ali me od svega najviše zanima parapsihologija.
Moram priznati da me oborio svojim načinom komuniciranja, pristupačnošću. I baš sam želio sve zapisati kako je Duško govorio koncem siječnja 1993.
Što Vas još zanima u životu osim parapsihologije?
Mene ljubav zanima, samo ljubav jer ona je početak i opstanak. Bez nadgradnje nema ljubavi jer onda se ona ugasi. Gledaj što se događa u ovome ratu. Mi počinjemo mrziti druge. Samim tim što mrzimo druge manja je mogućnost da nas netko voli jer posjedujemo mržnju. Ja ne idem sada u strahote rata, jer one su grozne... govorim o osobama koje misle da su pobjednici u ratu. A nisu zato što mrze, a to nije bogom dano da mrziš.
Vjerujete u Boga?
- Vjerujem vrlo u Boga, ali nisam religiozan. Jesi li imao prilike čuti neku pjesmu s Rajkova albuma? Nisi! E, sad ću ti ja otkriti jednu malu tajnu koja je poslana meni i Rajku. Rajko je dobio od Boga glazbu. Donio je meni samo dio uvoda. Ja sam mu odmah napisao cijeli tekst: „Vidiš li, Gospode, u oku mi prašine trag? Vidiš li, Gospode, mjesečev dukata sjaj, divlje konje, brda i noć, vidiš li sve ove ljude, oči bez sna, vidiš. li tugu i jad, pjesmu duše, vatre i dim. Vidiš li sve, naroda mog čuješ li glas, vidiš li suzu i put...“
- E, sad, ta je pjesma zaprepastila i mene! Ona je od Boga poslana, a ja nemam sluha da Rajku pogodim melodijsku sinkopu. I sada, - ako počneš razmišljati o tome, tu nešto pije u redu...
Ima li to veze s parapsihologijom?
- Znaš s čim to ima veze? To ti je Isto kao u ljubavi; koliko daš, toliko će ti se vratiti. Ja 20 godina samo razmišljam i zapisujem. Znači, moj ulog se sada vraća, i to kvalitetom, a ne pokazivanjem jer mene pokazivanje uopće ne zanima.
https://www.youtube.com/watch?v=iFgdhAz4qqU
Kako Vas ne zanima, zar se i glumci čitav život ne pokazuju sebe i druge?
Telepatski provokator
- Pokazuju se! Vidiš, mene ljudi uopće ne poznaju s televizije, oni mene poznaju s mora.
Oprostite, s kakvog, kojeg mora mora?
- S našeg, Jadranskog! Poznat sam mu, a ne zna odakle. I onda se sjete: s mora! Tako su mi se cijeli život ljudi javljali. A ja ti ljude stalne provociram.
Čime?
- Svojom mirnoćom ih isprovociram da oni ne mogu izdržati u mojoj blizini.
To živcira ljude jer oni brzo žive. Navikli su živjeti površno i napamet. I, onda dođe netko tko im donese taj mir i počne ih pitati, telepatski: ljudi, što vi to radite od sebe, gdje je taj vaš život? Onda im smeta moja prisutnost, prisutnost koja ih pita što to rade od života.
Da mi ipak krenemo na tren u glumačke vode? Recite nešto o svojoj ulozi u emisiji Je me netko tražio?
- Ja tu ulogu gledam čisto dramaturški. Uopće je ne gledam kao životnu, ne moju životnu, nego životnu u kontekstu epizode.
- Vidiš malog Filka (Branimir Vidić), mi smo ti dva kontrasta u emisiji. Ja nisam omiljen kao on ali ja mu svojim ponašanjem dajem šansu da bude omiljen. Jer ako ja njemu dam veću mogućnost, nas dvoje smo bolji, mi smo jedna cjelina u glumi.
- S Branimirom pripremam jedno veliko iznenađenje!
Kakvo?
Pravim se važan
- Pa ne smijem ti reći kad je iznenađenje, mogli bi ideju i ukrasti. Zato ništa neću više govoriti jer se i telepatski ideja množe prenijeti na nekog drugog…
Stvarno vjerujete da ste reinkarnacija engleskoga trgovca?
- Ne govorim ja napamet. Jer, pazi što se meni dogodi: Mene probudi pjesma, ljubavna i ja je samo zapišem. E sad, čija je to pjesma? Reinkarnacijski postoji mogućnost da ljudi koji nisu ostvarili svoju ideju, a duh im je u zraku, šalju istu srodnoj duši, a ta ispunjava u tom trenutku sve uvjete i pušta je kroz svoj filter…
I kako se sada osjećate: kao glumac, engleski trgovac ili pjesnik?
- Osjećam se sjajno! Živim svoj život, stavim ruke na leđa i pravim se važan po gradu kada napišem dobru pjesmu. Ali samo sebi se pravim važan i onda je meni lijepo.
- Meni ne trebaju nove hlače da bih bio sretan. Meni ne treba ni auto, jer iz njega ne vidim. Vidim semafore ,ali ne vidim ljude. Zato noću ne dam da me voze jer sretnem čovjeka i on mi kaže –tužan sam ti prijatelju! Premda tužne nitko ne voli, ja zaplačem.
- Neku večer sretnem ženu koja ima oči u kojima sam se prepoznao. I te oči poslane da meni kažu: Sad se nalaziš tu u svojim sferama. Mene zanima ljubav. Dok traje ovaj rat ja sam zaledio ljubav jer ljubav nije zaslužila rat!
- Sad me mogu napadati, ali ja tvrdim da je pobjednik u ratu onaj tko ostane živ. Jer mrtve ljubavi to nikad neće znati. Ja sam uspio sebe sačuvati da ne mrzim. Zato sam zaledio ljubav i probudit ću je kad sve ovo prođe.
I nije me Duško uspio isprovocirati. Uspio me oduševiti u stvarnosti i u melodijskoj sinkopi!
