Ne znam tko je rekao da je Split oduvijek jeo svoju djecu. Zapravo znam tko je rekao i znam da je bio u potpunosti u pravu. Za tu tvrdnju mogao bih podastrijeti niz argumenata. Idemo ovom prigodom, vodeći se naslovom, početi s Anđelkom Đekijem Srbljenovićem. Dakle, mala skica o čovjeku koji je toliko učinio za glazbeni i sportski život Splita, a jednim potezom je zbrisan kao da nikada ništa nije učinio.
A kad govorimo o zaboravu onda je potpuno opravdano postaviti pitanje tko je uopće taj Anđelko Đeki Srbljenović?
.png)
Od mladosti pa do prerane tragične smrti ime Đekija Srbljenovića stalno je prisutno u glazbenom i sportskom životu Splita. Bio je zaslužan za brojne, dobro organizirane glazbene manifestacije u Splitu. Anđelko Đeki Srbljenović, skladatelj, tekstopisac, dirigent, aranžer, trubač i istaknuti sportaš, rođen je u Splitu 24. rujna 1931. godine. Diplomirao je na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je sudac Općinskog suda u Splitu. Glasovir je učio kod profesorice Larise Vesnovske, a trubu kao gimnazijalac u Muzičkoj školi u Splitu. Pohađao je studij glazbe na Pedagoškoj akademiji u Splitu, usavršavajući dirigiranje kod maestra Silvija Bombardellija. U Big-Bandu Miće Brajevića svirao je trubu već 1947. godine, a od 1948. do 1952. godine vodio je Plesni sekstet Metro u kojemu je sudjelovao kao trubač i pjevač, pa se njegovo ime s pravom može svrstati među prve vokalne soliste Splita. Uspješno je vodio i Big-Band Mozaik, organizirao brojne koncerte najpoznatijih izvođača zabavne i džez glazbe. Osnivač je Splitskog džez ansambla. Pisao je i izvodio scensku glazbu, a uspješan je bio u sportskom životu grada. Njegova sportska karijera datira još iz 1946. godine gdje se spominje kao junior Hajduka, a kasnije vrlo uspješan rukometaš u Splitskom rukometnom klubu i zagrebačkoj Lokomotivi. U zagrebačkoj Mladosti počeo je igrati ragbi, a povratkom u Split, jedan je od osnivača Ragbi kluba Nada.
Split se ponovno odrekao svoje djece
Poginuo je u teškoj saobraćajnoj nesreći 5. prosinca 1971. godine. Nedugo nakon smrti utemeljena je na FZG Split nagrada "Đeki Srbljenović", a Udruženje muzičara zabavne glazbe Split nosilo je njegovo ime sve do početka rata. Uz profesora Josipa Biskupovića, javno sam postavio pitanje i tražio odgovor, tko je i zašto ukinuo festivalsku nagradu "Đeki Srbljenović" i zašto se njegovim imenom više ne zove Udruženje muzičara Split? Nikada se nitko po tom pitanju nije izjasnio. Do dana današnjeg.
Uostalom, Split se u dalekoj i bližoj povijesti odricao svoje djece, pa Đeki nije ni iznimka ni pravilo.
Anđelka Đekija Srbljenovića bilježimo kao inicijatora i utemeljitelja festivala zabavne glazbe Split. On je nedvojbeno otac te manifestacije, koja iduće godine bilježi 60 godina postojanja, a kako ove godine i ragbi klub Nada slavi 60-u obljetnicu (22. studenoga) eto prigode da se sjetimo Đekija i ispravi nepravda prema tom čovjeku koji je bio pokretač društvenog života Splita od 1946. pa do smrti.
Poznatije skladbe Anđelka (Đekija) Srbljenovića: O divni Splite moj, Čežnja, Zipka na valu, Vraćam se Splite, Marice, vrati se, Dok traje ljeto, Stara serenada, Vražja Mare, Nevera, Splićanin pravi, Monfrina, Ajme majko, Rodni kraj, Moj grad, Ne mogu zaboravit, Ovo nije svijet za biće kao što si ti, Ne dolazi u život moj, Decembarska pisma, Balature, Tko će to biti, Susret jeseni, Mornareva pisma… mjuzikl Svemirske skitnice…
Decembarska pisma je pjesma Đekija Srbljenovića izvedena na FZG Split godinu dana nakon smrti, a druga pisma Ča je bilo tega više ni - nije njegova skladba.
VEZANI SADRŽAJ:
- IN MEMORIAM, MANI GOTOVAC Zapisi i sjećanja Gorana Pelaića (1): “Grad u teatru, teatar u gradu”
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (2) Arsen Dedić: Split kao polazište pjesničkog opusa
