Zlatno poluvrijeme (I/IV)
Uvijek kad se obilježavaju vrijedne, značajne obljetnice, rođendani - uvijek je to povod i za nekakvu inventuru, za sumiranje postignutih rezultata. Tako je to i kod festivala , pogotovo kad je u pitanju naše, splitsko dijete. I mislim da je red podvući neku crtu i dati ocjenu svega što se napravilo kroz šest desetljeća. Ozbiljne su to godine da bismo se ponašali raskalašeno i bahato, da bismo stalno sami sebi tepali kako smo najljepši i najbolji. Iako to vidi samo nekoliko ljudi...
Idemo od početka – od pampersica. Sve je počelo naizgled naivno; grupa splitskih glazbenika na čelu s Anđelkom Srbljenovićem, godine 1960. pokušala je organizirati vlastiti (NE PRIVATNI!) festival zabavne glazbe u Splitu po ugledu na sanremski, zagrebački i opatijski. Na pokusnom festivalu na bazenu POŠK-a, u pauzi modne revije izvedeno je nekoliko pjesama. Bez obzira na mladost organizatora, glazbenika-odlučno je da iduća 1961. bude godina priprema za nešto bolje, za pravi festival.
Festival se uistinu rađao iz entuzijazma. Trebalo je putovati i svakog autora i pjevača iz velikih centara uvjeravati kako će to biti dobar festival i svakom pojedinačno objasniti ideju o festivalu. Nije to bilo lako postići, ali je već na prvom (pravom) festivalu na bazenu Jadrana 1962. godine nastupila je tada najbolja pjevačka garnitura, a isto tako i najcjenjeniji kompozitori, aranžeri i dirigenti. Visoka razina organizacije obećavala je vrhunski festival, a ne samo slučajnu manifestaciju, rekla je u prigodi dvadesete obljetnice FZG Split Perina Aljinović, tajnica Festivalskog odbora, prisjećajući se prvih festivalskih dana.
- Već za prvi natječaj mi smo se konzultirali s glazbenim stručnjacima izvan Splita kako ga formulirati. Znali smo, naime, da natječaj kao i festival mora biti specifičan, inače ga uopće ne treba raditi. Organizacijska shema koju smo stvorili prve festivalske godine zadržala se gotovo u cijelosti i danas. Festivalski odbor je donosio sve odluke na prijedlog pojedinih komisija, a već onda su postojale komisije za žirije, tehniku, financije i propagandu. Veliko je bilo povjerenje Skupštine općine Split u znanje i entuzijazam ljudi oko festivala i to nam je davalo još više snage. Materijalnu i drugu pomoć pružao je i Turistički savez, splitska radio-stanica i Radio-televizija Zagreb. Nisu od festivala ništa tražili, već su stvarno željeli pomoći nama koji smo ga stvarali. Festival se tako rađao od golemih želja i malih financijskih mogućnosti.
Godine 1960. odobreno nam je 3.000.000 starih dinara, ali smo samo polovicu dobili u toku organizacije, a ostatak nam je trebao poslužiti za sve poslove do idućeg natječaja. Tako je bilo teže dobiti ostatak novaca nego organizirati cijeli festival. A svi su dolazili bez honorara. Nagrada je bila nekoliko dana boravka na moru. Svi su ti ljudi, da ih ne nabrajam, rado dolazili i zajedno s nama strepili, čak i od kiše, jer su i garderobe bile pod vedrim nebom. Evidentno je koliko je kompozicija s tog festivala ušlo u anale jugoslavenske glazbe. To pokazuje kakva je kvaliteta bila odmah na početku i kako smo se svi ozbiljno odnosili prema njemu. Bili su to zaista nezaboravni dani – rekla je nezaobilazna Perina Aljinović.
Pristiglo čak 148 radova
Selekcijskoj komisiji u sastavu: Vinko Lesić i Joško Biskupović (Split) Ferdo Pomykalo, Krešimir Oblak i Danica Markulin (Zagreb), pristiglo je 148 radova, listom najpoznatijih skladatelja zabavne glazbe tog doba. Priredba je najavljena i održana 28, 29. i 30. kolovoza 1962.godine.
Prirodno je da se Festival na početku oslonio na zagrebačke skladatelje i pjevače, ali i one iz Beograda. Jer danas najraspjevaniji grad u Hrvatskoj nije imao poznato pjevačko ime osim Maruške Šinković, koja je bila na početku karijere. Popularan je bio Solinjanin Toni Kljaković, ali on je u to vrijeme živio i radio u Zagrebu. Split je imao orkestre, vrhunske glazbenike, ali pjevača nije bilo i nisu mogli isplivati na površinu upravo stoga što Split nije imao festival kao lansirnu rampe za brojne talente.
Prva splitska pjevačica
Đorđi Peruzović imao je pjevačkog iskustva, ali iza njegova imena nije stajala ni jedna diskografska kuća, a bio je i nepoznat izvan Splita. Još manje je imao šansu izvrsni Dalibor Ivanišević, u ono vrijeme pjevač modernijeg izričaja. Nešto su pokušavali Jerko Rošin i Jadranka Hrestak. Rošin je dobro svirao klavir, a Jadranka sjajno izgledala i poprilično dobro pjevala. Uz sve atribute, ipak nedostatno za festivalski nastup, premda se Jadranka ozbiljno pripremala za pjevačku karijeru.
Kad se odlučivalo o tome tko bi iz splitskog pjevačkoga kruga mogao nastupiti na Melodijama Jadrana '62, Maruška Šinković je bila jedina opravdana opcija. Ta odluka organizatora dočekana je sa simpatijama kod Splićana jer je Maruška već nekoliko godina pjevala na prestižnim splitskim scenama.
Stručni žiri odabrao je za izvođenje 20 skladbi, a autorski i izvođački tim bio je impresivan! Skladatelji; Ivica Bašić, Mario Bogliuni, Jo Bemir (pseudonim Josipa Bepa Miroševića), Nikica Kalogjera, Milivoj Koerbler, Rudolf Mahalup, Mario Nardelli, Zdenko Runjić, Andor Szabo, Đeki Srbljenović, Milutin Vandekar i Alfons Vučer, tekstopisci Drago Britvić, Blanka Chudoba, Igor Krimov (pseudonim Arsena Dedića), Mario Nardelli, Marija Renota, Alka Ruben, Zdenko Runjić i Mira Savić, aranžeri Zlatko Černjul, Bojan Hohnjec, Nikica Kalogjera, Stipica Kalogjera, Milivoj Koerbler, Stjepan Mihaljinec, Mario Nardelli, Krešimir Oblak, Ferdo Pomykalo, Miljenko Prohaska, Đeki Srbljenović i Milutin Vandekar.
Uz Splitski zabavni orkestar kojim je ravnao Ferdo Pomykalo i Splitski plesni orkestar pod dirigentskom palicom Đekija Srbljenovića, na Melodijama Jadrana '62 nastupili su: Tereza Kesovija, koja je godinu prije na Opatiji osvojila nagradu s Nardellijevom skladbom Plavi nokturno, Nada Knežević, vrhunska džez pjevačica iz Beograda, popularna Gaby Novak, Maruška Šinković, Anica Zubović, Toni Kljaković, Marko Novosel, Vice Vukov, Ivo Robić i Ansambl Dalmacija.
Na festival Melodije Jadrana '62 Đorđe Marjanović došao je s titulom najpopularnijeg pjevača Jugoslavije. Ne i najkvalitetnijeg! Premda je učinio uslugu organizatorima dolaskom na anonimni festival, nije mu bilo lako u društvu najboljih, poput Nade Knežević, Gabi Novak, Vice Vukova, Ive Robića, Tereze Kesovije. Pjevač skromnih mogućnosti svoj je uspjeh temeljio na scenskom šarmu. Splitska publika ga nikad nije prihvatila. Na Melodijama Jadrana'62, korektno je otpjevao Runjićeve Ćakule o siromajima, ali Interpretacija nije bila ni blizu onoj Tereze Kesovije koja je tu pjesmu pjevala u alternaciji… Beograđanka Nada Knežević bila je posve druga priča. Imala je glas za svjetske scene, velika jazz pjevačica za koju su pjesme s natjecateljske liste Melodija Jadrana Split'62 bile mala igrarija.
Festival kvalitetnih pjesmama, "bitka" Runjića i Kalogjere
Marko Novosel s pjesmom Pivam serenadu Marija Bogliunija imao je u rukama pravi hit. Gabi Novak i Vice Vukov pjevali su Dobro jutro Šibeniku Nikice Kalogjere, pokazavši još jednom svoje pjevačko umijeće. Ali pravi i prvi veliki festivalski hit imao je Nikica Kalogjera sa skladbom Maškare, koju su u jednoj verziji pjevali Ansambl Dalmacija a u drugoj duet Anica Zubović i Marko Novosel. Naknadno su neke uspjelije pjesme snimljene za Radio Zagreb, a Jugoton je, opet naknadno, izdao nekoliko singlica s najpopularnijim pjesmama i izvođačima.
Melodije Jadrana'62 bile su festival kvalitetnih pjesmama. Bitka se vodila između Zdenka Runjića i Nikice Kalogjere, a pobjednik je na koncu ipak bio Nikica Kalogjera jer su njegove Maškare postale veliki hit.
NAGRADE PUBLIKE:
I. nagrada (100.000 dinara): ĆAKULE O SIROMAJIMA (Z. Runjić-Z. Runjić) Tereza Kesovija/Đorđe Marjanović
II. nagrada (80.000 dinara):MAŠKARE (N. Kalogjera-I. Krimov) Ansambl Dalmacija/ Anica Zubović i Marko Novosel
III. nagrada (50.000 dinara): DOBRO JUTRO, ŠIBENIKU (N. Kalogjera-I.Krimov) Vice Vukov/Gabi Novak
NAGRADE STRUČNOG ŽIRIJA:
I. nagrada 150.000 dinara: SEDAM GALEBOVA (N. Kalogjera-D. Britvić) Ivo Robić/Gabi Novak
II. nagrada 100.000 dinara: NOSTALGIJA (I. Bašić-I. Bašić) Gabi Novak/Marko Novosel
III. nagrada 50.000 dinara: PIVAM SERENADU (M. Bogliuni-I. Krimov) Ansambl Dalmacija/Marko Novosel
Nagrade su bile novčane, a znakovito je da su nešto više pizale one stručnoga žirija.
Bilo je to ipak vrijeme kad je struka vodila glavnu riječ!
- IN MEMORIAM, MANI GOTOVAC Zapisi i sjećanja Gorana Pelaića (1): “Grad u teatru, teatar u gradu”
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (2) Arsen Dedić: Split kao polazište pjesničkog opusa
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (3) Split ga je zaboravio: Anđelko Đeki Srbljenović – otac i utemeljitelj Festivala zabavne glazbe Split
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (4) Tonči Petrasov Marović: Podno Mosora, odakle se vidi svekolika okolica
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (5) Maruška Šinković Kalogjera: Djevojka iz splitskog Varoša
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (6) Vinko Lesić: Festivalska produkcija nije ženska cipela
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (7) Asja Kisić: Bepina je kasno došla
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (8) Enes Kišević: Božićna lampa u prozoru
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (9) Ivica Vidović: Tiho, s mjerom za kajanje
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (10) In memoriam NEDA ARNERIĆ
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (11) Prof. Josip Mirošević: Festivali konfekcijska roba
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (12) Kako sam postao dobitnik Zlatnog pera
- Zapisi i sjećanja Gorana Pelaića (13) VLASTA KNEZOVIĆ: Cjeloživotna potraga za bajkom
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (14) TOMA BEBIĆ: Čovik koji je volio ljude
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (15) ARMANDO MORENO: Mir i prijateljstvo kroz glazbenu umjetnost
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (16) RADOJKA ŠVERKO: Lanterna hrvatske glazbene umjetnosti
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (17) IVAN ĐANI MARŠAN: Kad muzika postane poezija
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (18): IN MEMORIAM ZDENKA VUČKOVIĆ Otpisana u najboljim godinama
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (19): MIŠO KOVAČ Jači od vjetra
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (20): VICE VUKOV Pjevanje bez završnog računa
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (21) MARIJA DANIRA: Kairos me nije zaboravio
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (22) TEREZA KESOVIJA: “Gdje ima srca, tu sam ja!”
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (23) ZDRAVKA KRSTULOVIĆ: Zaga u intimi Omiške ulice
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (24) BORIS DVORNIK: Kurvin sin kao skuža
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (25) MILJENKO SMOJE: Afrikolog iz Dalmacije
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (26) MATKO JELAVIĆ: Don Kihot nikada ne može umrijeti!
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (27) JAKŠA FIAMENGO Neugasiva svjetiljka djetinjstva
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (28) RAJKA VALI: Zvjezdani trenutci u intimi zapisani
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (29) MLADEN BARBARIĆ: Pegula u permanenciji
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (30) MAJA SRBLJENOVIĆ-TURCU: Dama u crvenom
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (32) JURAJ ĐORĐI PERUZOVIĆ: Splitska priča u nekoliko slika
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (33) MARKO DEMICHELI: Sjećanja kao povod za jedno razmišljanje