Početni zanos splitskih glazbenika s bazena Jadrana nastavlja se trećim festivalskim izdanjem u ljetnom kinu Bačvice. Prikladan je to ambijent za jedan festival koji kani slijediti mediteranski i primorski ugođaj u pjesmama. Tu će se roditi ne samo neke od najljepših pjesama već i afirmirati neka nova imena – pjevačka, skladateljska. Tu, u gradu koji sebi tepa da ja najraspjevaniji grad.
Nakon Maruške Šinković, ljeta 1963. pozivnicu za festivalski pokaz dobiva Đorđi Peruzović. U elitnom je pjevačkom društvu s Anicom Zubović, Gabi Novak, Maruškom Šinković, Višnjom Korbar, Terezom Kesovijom, Zdenkom Vučković, Arsenom, Robićem, Novoselom, Kljakovićem… U to vrijeme velika pjevačka imena. I danas! Izvodi se 20 skladbi uz Zabavni i Plesni orkestar. Radio i TV još uvijek nisu zainteresirani za prijenos ni tona ni slike, a treće izdanje privuklo je pozornost tiskanih medija.
Čak su i u Slobodnoj Dalmaciji dali nešto više prostora festivalskim pripremama i zbivanjima na festivalu. Gledalište u ljetnom kinu Bačvice za ovu je prigodu prošireno, a na završnoj večeri bilježi se rekordna posjećenost. Nižu se pjesme koje publika s oduševljenjem prihvaća.
Ne bez kriterija! Đorđi Peruzović u potpunosti je iskoristio svoj prvi festivalski nastup pjevajući Runjićevu pjesmu Balada o tovaru, za koju izvedbu je dobio III. nagradu publike. Ako se uzme u obzir činjenica da je bio (splitski)festivalski debitant - to je sjajan rezultat.
U drugoj izvedbi tu je pjesmu pjevala Tereza Kesovija. Runjićeva oda tovaru mogla je bez problema osvojiti i nagradu stručnog ocjenjivačkog suda, ali tu se našao Angelo Vlatković s pjesmom Crne marame, za koju je stihove napisao Drago Britvić.
Anica Zubović donijela je tu pjesmu tako snažno da je žiri (Ferdo Pomykalo, Vinko Lesić, Josip Mirošević, Josip Biskupović i Danica Markulin) imao vrlo lagan posao. Tim prije što je i publika osjetila ono što su htjeli reći Vlatković, Britvić i Zubović. Prva nagrada stručnog žirija i Prva nagrada publike pripala je Crnim maramama.
Stručni žiri odlučio je još jednom dati nagradu Nikici Kalogjeri i Arsenu Dediću za pjesmu Veslaj. Dedić se više ne skriva pod pseudonimom Igor Krimov, a pojavljuje se i kao pjevač. Skladbu Veslaj pjevali su Zdenka Vučković i Arsen Dedić te Gabi Novak i Marko Novosel. Kalogjera i Dedić osvajaju II. nagradu žirija i publike, dok je treću nagradu žirija osvojio Alfons Vučer pjesmom Lovci koralja koju je pjevala Maruška Šinković. Nagradu za najbolje stihove dobio je Mario Nardelli (Školjka), a počele su se dodjeljivati i nagrade za aranžman. Na Melodijama Jadrana '63 zaslužili su ih Ferdo Pomykalo (Balada o tovaru) i Nikica Kalogjera za aranžman skladbe Vraćam se Splite, koju je skladao Đeki Srbljenović na stihove Arsena Lukića.
Pjesme s Melodija Jadrana'63 ostale su u ugodnom sjećanju, posebice Dalmatinke male (I.Bašić-B. Vranicki).
Nekoliko godina kasnije Ivica Bašić će se sa skladbom Dalmatinke male proslaviti i u Njemačkoj. Sjetimo se i pjesama Marenda (N. Kalogjera-A. Dedić), Čovjek od soli (Z. Runjić), Moja kala (I. Robić-A. Dedić), Dalmatinski calypso (A. Kabiljo-B. Chudoba), Sjećam se Budve (M. Šouc-A. Korać), Onaj dan (A. Dedić), Mali brod (M. Nardelli), Staza od ljubavi (B. Mihaljević), Djeca mora (M. Nardelli), Balada o paškoj vezilji (A. Vučer-L. Grakalić).
HIMNA ROĐENA UZ TV KAMERE
Godine 1964. godine, na koncu ljeta, kad je nebo više govorilo o jeseni nego o ljetu, na pozornici se pojavio Arsen. Već prvi taktovi dali su naslutiti da će se dogoditi nešto neponovljivo. Arsenova glazba za bogove! Prva nagrada stručnoga žirija, Druga nagrada publike i Nagrada za najbolje stihove. Kuća pored mora na prvo slušanje odmah je ušla u srce i u antologiju nezaboravnih pjesama.
Bačvice su ponovno pune. Poseban štimung, poseban osjećaj lebdi nad gradom. Ljeto se više definitivno ne može zamisliti bez Melodija Jadrana. Konac je ljeta a organizatori se još uvijek drže termina sredine mjeseca kolovoza, što je riskantno za priredbe koje se održavaju na otvorenom. Završna večer festivala prvi je put i pred televizijskim gledateljima i to sve tri festivalske večeri.
Melodije Jadrana su sad ravnopravne s Opatijom i Zagrebom. I ne samo da su domaći televizijski gledatelji mogli gledati što se zbiva na pozornici ljetnog kina Bačvice već je Melodije Jadrana Split'64 pratilo i 60 milijuna gledatelja Intervizije, istočne varijante Eurovizije.
UNAPRIJED PET PLOČA!
Izvodi se dvadeset skladbi uz Zabavni i Plesni orkestar kojima su ravnali Ferdo Pomykalo i Đeki Srbljenović. Jugoton, za razliku od prijašnjih godina, unaprijed tiska sve pjesme na 5 ploča (EPY), a Zabavne melodije Udruženja kompozitora Hrvatske objavljuju sve pjesme u albumu ZM 37-38.
Neki su skladatelji i tekstopisci opterećeni zadanim formama pa se na listi našlo i skladbi koje su bile poprilično banalne. Ali, Melodije Jadrana'64 dale su nekoliko pjesama koje će snažno trasirati put budućim festivalskim izdanjima. U prvom redu Kuća pored mora, Arsena Dedića. Treba li posebno spomenuti što za Splitski festival i za hrvatsku glazbu znači ta pjesma? Nikica Kalogjera i Ivica Krajač, autori skladbe Nima Splita do Splita, digli su na noge posjetitelje ljetnoga kina Bačvice. Pjesmu su u duetu pjevali Tereza Kesovija i Toni Kljaković. Bila je to skladba skrojena točno po mjeri splitske publike. Himna je rođena!
Prva nagrada publike i Druga nagrada stručnog žirija zasluženo idu u ruke maestra Nike. S tom će se pjesmom idućih ljeta oglašavati najsjajnija glazbena fešta na području bivše države. Đeki Srbljenović je napisao simpatičnu skladbu Marice, vrati se, koju su pjevali Zdenka Vučković i Ivo Robić (III. nagrada stručnog žirija). Stihove je napisao Arsen Lukić, jedan od najpoznatijih splitskih glazbenika, čovjek koji je napisao mnoštvo lijepih tekstova. Baš za splitske festivale. Ljubo Stipišić nije se puno pojavljivao na festivalima zabavne glazbe. Melodije Jadrana ’64 ipak ga bilježe kao autora skladbe Uz gradele koja je osvojila III. nagradu publike. I to bi bilo sve što se nagrađenih tiče.
Ali nagrade, bile one pravedno ili nepravedno podijeljene, ne govore baš sve. Bilo je na Melodijama Jadrana'64 još dobrih pjesama. Recimo Sutra u sedam Jerka Rošina, Kap po kap (Nikice Kalogjere i Ivice Krajača). Nije shvaćena pjesma Zdenka Runjića Legenda o Miljenku i Dobrili koju su pjevale Tereza Kesovija i Višnja Korbar, pa ni Barjak na jarbolu Romana Butine i Blanke Chudobe u izvedbi velike zvijezde hrvatske estradne scene Ane Štefok.
ODA RIBARIMA I TEŽACIMA ZA MALI JUBILEJ
Korak po korak i evo nas već do jubilarnih v. Melodija Jadrana Split’65. Na listi izvođača ustalila su se samo dva splitska pjevačka imena: Maruška i Đorđi. Senzacija je na pomolu! Novine najavljuju još jedno splitsko ime, srednjoškolku Karmen Matijašević.
Prvi put u svojoj maloj povijesti Melodije Jadrana traju četiri dana, od 13. do 16. kolovoza. Dvije su izlučne večeri pa finale. Jedna je večer bila određena za izvođenje najuspješnijih pjesama s prethodnih festivala. I televizijske kamere su tu, a još uvijek je zainteresirana i Intervizija, što znači da Festival mogu gledati u Sovjetskom Savezu, u Poljskoj, Čehoslovačkoj, Bugarskoj, Mađarskoj… Milijuni gledatelja. Izvodi se dvadeset pjesama, a aranžmane su napisali naši najbolji aranžeri: Nikica Kalogjera (6), Stipica Kalogjera (6) Ferdo Pomykalo (5), Zlatko Černjul (4), Bojan Hohnjec (4), Krešimir Oblak (3), Alfi Kabiljo (3) , Milivoj Körbler (2), Miljenko Prohaska (2), Stjepan Mihaljinec (2) te Josip Biskupović, Đeki Srbljenović i Pero Gotovac po jedan. Pjevači i skladatelji su listom poznata imena.
Teško će se ponoviti prošlogodišnji uspjeh Kuće pored mora. Teško… Ali i jubilarne Melodija Jadrana imaju svoje adute. Znam da je Vice Vukov prvi otpjevao Bodulsku baladu jednu od najljepših u splitskoj glazbenoj povijesti. Tu je pjesmu napisao Ivica Bašić, a u drugoj verziji debitantica Karmen Matijašević.
Kažu, ta mala ne može bit ni sjena Vici Vukovu! Ali kad se pojavila ispod platna kina Bačvice, kad je počela pjevati, publika je bila oborena. Gledalište je na nogama! Sjajna interpretacija. Jedna od najboljih koja se ikada čula na našim festivalima! Svojim je nastupom osvojila sve. Pljesku se nije nazirao kraj. Karmen je zbunjena, plače, guraju je na pozornicu. Zlatna štoperica revije Studio pripada skladbi Bodulska balada Ivice Bašića i Stjepana Benzona kojoj se najdulje pljeskalo. Bašić, Benzon, Vukov i Karmen pobjednici su po glasovima publike.
Bodulska balada se i danas izvodi na mnogim radijskim postajama. Šteta je jedino što pjevačka verzija Karmen Matijašević nije snimljena. Prednost je imao Vice Vukov kao poznatije i popularnije ime. Karmen Matijašević nije ostala dugo u pjevačkim vodama. Bila je previše nježna za surovi svijet estradnoga košmara.
ARSEN UVRIJEDIO STARE CURE
Na Melodijama Jadrana'65 Arsen ima dvije skladbe. Zapravo tri, jer se na jednoj potpisuje kao autor stihova. Priča se da je njegova pjesma Stara cura festivalski favorit. Pjesma je odlična, a Arsen ju je otpjevao onako kako on to zna, a Gabi u drugoj verziji, onako kako ona zna.
Pjesmu je osjetila i publika, premda ju nije nagradila. Ali to je uradio Stručni ocjenjivački sud dodijelivši Dediću prvu nagradu kao i nagradu za stihove. I sve je bilo dobro dok se novine nisu raspisale. Javljale su se mnoge neudane žene držeći da je Stara cura uvredljiva. A sporna je bila samo jedna riječ; Nikada nije izlazila, a i da je pošla s nama, za ruglo bi bila svima, zato jer je bila sama…
Možda malo nespretno? Ako se površno čita. A znamo da Arsen nije imao nakanu uvrijediti. Ne znam tko je rekao Ne hvatajte pjesnika za riječ!
Bilo je još dobrih pjesama. Tu posebno mislim na skladbu Odrasli smo, Pere Gotovca i Vesne Lukatele koju su pjevali Mišo Kovač i Tereza Kesovija. Terezina je izvedba više došla do izražaja. Vrlo snažna pjesma koja je osvojila III. nagradu stručnog žirija i nagradu za najbolji aranžman. Gotovac uvijek ima kvalitetne i pomalo drugačije pjesme. To je dobro za Festival. Lijepa je bila Poslije kiše dolazi sunce Stipice Kalogjere i Ivice Krajača, koju su pjevali dueti Zdenka Vučković i Arsen Dedić/Gabi Novak i Toni Kljaković, Vinčanje, Nikice Kalogjere i Arsena Dedića. Naravno i Kaštelanske balature Zdenka Runjića i Nevena Bućana, skladba koja je osvojila II. nagradu stručnog žirija i II. nagradu publike. Nije bila nešto posebna pjesma Splite moj Emila Glavnika i Stjepana Grgića, koju su u jednoj verziji pjevali Tereza Kesovija i Miro Ungar, a u drugoj Jeka Jadrana. No ipak se svidjela publici pa je dobila III. nagradu publike. Najviše smijeha izazvala je izvedba pjesme Nikice Kalogjere i Ivice Krajača Peškarija. Ne zato što je loša već upravo stoga što je pjevačka podjela bila izvrsna, a tekst je tjerao na smijeh. Zanemarit ćemo verziju Jeke Jadrana, a istaknuti trio: Tereza Kesovija, Beti Jurković i Maruška Šinković, s posebim naglaskom na Beti.
Tema je peškarija i sve ono što se na njoj svakodnevno zbiva. Ali kad je Beti Jurković, koja ima i glumačkoga dara, zavikala -Ajme meni svitu, ukralo mi takujin! – nastao je urenebes. Bit će peškarija još, onih pravih, festivalskih…Pa kakvih!
ZADNJA GODINA NA BAČAMA
I za šesto izdanje, posljednje na Bačvicama, Jugoton je objavio sve pjesme na pet malih ploča. Televizijske kamere su se već udomaćile i više nije upitno hoće li biti televizijskoga prijenosa. S nostalgijom se treba sjetiti zadnje godina Bačvica, jer sve ono što će kasnije doći (bez obzira na velike pjesme) više je stvar posla nego glazbe. Prokurative su (ipak) nešto drugo, tamo će se u bliskoj budućnosti dogoditi velike pjesme i sklapati veliki poslovi. Festival se održao u svom već ustaljenom terminu, od 12. do 14. kolovoza. Izvedeno je 20 novih pjesama, a na natječaj je stiglo preko 200 skladbi. Tu su Anica Zubović, Radmila Karaklajić, Maruška Šinković, Elvira Voća, Beti Jurković, Ivo Robić, Vice Vukov, Toni Kljaković, Dragan Stojnić, Đorđi Peruzović i Zafir Hadžimanov, makedonski pjevač koji je sjajno otpjevao pjesmu Trešnja. Počeo je pjevati i Hrvoje Hegedušić. Iz Slovenije dolazi Nino, brat Ive Robića.
Arsen Dedić je prisutan i kao autor i izvođač, a uz Trio Jeka i Jeku Jadrana, napokon se netko sjetio i vokalnog ansambla Filip Dević iz Splita. Ali teško je doći iz Splita na Melodije Jadrana jer su interesi drugih sredina jači. Karmen Matijašević, koju sam pohvalio za uspješno sudjelovanje na Melodijama Jadrana Split 65 - ne nastupa na ovogodišnjem festivalu. Odlučila je napustiti pjevačku karijeru. Prerano, na samome početku. I kao da nikome nije stalo da tu sjajnu pjevačicu zadrži na sceni.
Melodije Jadrana Split’66 ponovno će izbaciti u orbitu nekoliko odličnih pjesama. Tu prvenstveno mislim na skladbu Bokeljska noć Hrvoja Hegedušića za koju je stihove napisala pjesnikinja Maja Perfiljeva. Bila je to nježna pjesma snažna refrena. Jedna od onih koje odmah ulaze u uho. Vice Vukov svojim pjevačkim mogućnostima i posebnim osjećajem za takvu vrst pjesme bio je apsolutni favorit kod publike.
Žiri se odlučio za skladbu Pere Gotovca i Tomislava Zuppe Šentada na rivi, pjesmu koju su Maruška Šinković i Arsen Dedić u duetu otpjevali korektno, te za Stipinu ljubav Josipa Kailera.
Pero Gotovac, imao je na festivalu skladbu Škrinja, koja je koketirala sa šansonom po tematici i po formi. Bilo je to još jedno nastojanje inventivnog Gotovca da se prošire dalmatinski glazbeni vidici. I opet je autor teksta bio Zuppa. Vražja Mare Đekija Srbljenovića i Stjepana Benzona osvojila je II. nagradu publike. Odlično je pjevački legla Đorđiju Peruzoviću i Zafiru Hadžimanovu.
Arsen Dedić je ponovno došao s odličnom pjesmom Moj brat (III. nagrada publike), koju je i otpjevao, a drugu verziju mudro je povjerio Vici Vukovu. Ostaje još uvijek otvoreno pitanje kako je moguće da pjesmu Moj brat nije prepoznao stručni žiri? Ali dugogodišnje festivalsko iskustvo govori mi da se u nekim situacijama moraju raditi kompromisi. Nagrade uostalom ništa ne znače. One su samo trenutni pokazatelj nečega što nema veze sa stvarnošću. Vrijeme je uvijek najbolji sudac.
Adio vam, lipe moje Bačvice! Bile ste nam dobre točno toliko koliko je trebalo. Dobili smo novi stan. Nema više podstanarstva. Od POŠK-a do Jadrana pa preko Bačvica selimo se ravno u centar grada. Na Prokurative, oltar dalmatinske pjesme na kojemu će se Split estetski i produkcijski probuditi i potvrditi.
- IN MEMORIAM, MANI GOTOVAC Zapisi i sjećanja Gorana Pelaića (1): “Grad u teatru, teatar u gradu”
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (2) Arsen Dedić: Split kao polazište pjesničkog opusa
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (3) Split ga je zaboravio: Anđelko Đeki Srbljenović – otac i utemeljitelj Festivala zabavne glazbe Split
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (4) Tonči Petrasov Marović: Podno Mosora, odakle se vidi svekolika okolica
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (5) Maruška Šinković Kalogjera: Djevojka iz splitskog Varoša
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (6) Vinko Lesić: Festivalska produkcija nije ženska cipela
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (7) Asja Kisić: Bepina je kasno došla
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (8) Enes Kišević: Božićna lampa u prozoru
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (9) Ivica Vidović: Tiho, s mjerom za kajanje
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (10) In memoriam NEDA ARNERIĆ
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (11) Prof. Josip Mirošević: Festivali konfekcijska roba
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (12) Kako sam postao dobitnik Zlatnog pera
- Zapisi i sjećanja Gorana Pelaića (13) VLASTA KNEZOVIĆ: Cjeloživotna potraga za bajkom
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (14) TOMA BEBIĆ: Čovik koji je volio ljude
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (15) ARMANDO MORENO: Mir i prijateljstvo kroz glazbenu umjetnost
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (16) RADOJKA ŠVERKO: Lanterna hrvatske glazbene umjetnosti
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (17) IVAN ĐANI MARŠAN: Kad muzika postane poezija
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (18): IN MEMORIAM ZDENKA VUČKOVIĆ Otpisana u najboljim godinama
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (19): MIŠO KOVAČ Jači od vjetra
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (20): VICE VUKOV Pjevanje bez završnog računa
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (21) MARIJA DANIRA: Kairos me nije zaboravio
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (22) TEREZA KESOVIJA: “Gdje ima srca, tu sam ja!”
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (23) ZDRAVKA KRSTULOVIĆ: Zaga u intimi Omiške ulice
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (24) BORIS DVORNIK: Kurvin sin kao skuža
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (25) MILJENKO SMOJE: Afrikolog iz Dalmacije
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (26) MATKO JELAVIĆ: Don Kihot nikada ne može umrijeti!
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (27) JAKŠA FIAMENGO Neugasiva svjetiljka djetinjstva
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (28) RAJKA VALI: Zvjezdani trenutci u intimi zapisani
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (29) MLADEN BARBARIĆ: Pegula u permanenciji
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (30) MAJA SRBLJENOVIĆ-TURCU: Dama u crvenom
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (32) JURAJ ĐORĐI PERUZOVIĆ: Splitska priča u nekoliko slika
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (33) MARKO DEMICHELI: Sjećanja kao povod za jedno razmišljanje
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (34) FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE SPLIT (I/IV): Veliki izvođači i skladatelji 1962.