Bilo je već i vrijeme da se razbije dominacija vječnih favorita, uvijek istoga kruga autora i izvođača - izjavio je novinarima Teo Trumbić, apsolutni pobjednik festivala zabavne glazbe Split’79. Njegovu skladbu Ljetu je mome kraj pjevao je Zlatko Pejaković. I Brončani grb grada Splita osvojio je Trumbić, s pjesmom Ne tuguj Dalmacijo u izvedbi Miše Kovača. Mišo, dakako, nije bio zadovoljan plasmanom pjesme jer se tu našla Tereza Kesovija, s pjesmom Mladosti, moja lijepa radosti. Publika je izvrsno primila Terezu i podarila joj Srebrni grb grada Splita. U Split je stigao i Đorđe Balašević. Panonski mornar pjesma je koju je predvidio za Prokurative.
Balašević je kao autor i izvođač osvojio prvo mjesto po glasovima publike u Večeri dalmatinske šansone.
I Tadej Hrušovar i skupina Pepel in kri ponovno se upisuje kao pobjednik i 1979. I ovaj put zasluženo s pjesmom Tu je Dalmacija. Zdenko Runjić pojavio se s više pjesama, kao autor glazbe ili stihova; u Večeri dalmatinske šansone Četri stađuna, koju je pjevala Meri Cetinić. Stađuni su osvojili Prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda. Potom, tu je i njegova pjesma Vjeruj u ljubav, veliki hit Olivera Dragojevića, pa pjesma Luna luda sa Đorđijem Peruzovićem i vrlo zanimljiva skladba Zaspala su dica, koju je pjevao Dalibor Brun. Dakle, Runjić je mogao biti potpuno zadovoljan učinkom na Splitu’79, ali i drugi autori i izvođači imali su valjane razloge za radost; Rajko Dujmić s pjesmom Reci mi tiho, tiho, Dušan Šarac s Budi noćas mirno more, Zvonko Špišić sa Zasvirat će jedna mandolina, Saša Lukić sa Čobanicom, Stjepan Mihaljinec s Umrli su kapitani, a Duško Tambača U korican stare matrikule. Izdvojio bih još neke kompozicije i autore: Budi noćas mirno more (D.Šarac-D.Britvić) Milo Hrnić i klapa Lučica, Adriana, Adriana (S.Kalogjera-Z.Runjić) Kemal Monteno, To je bilo sve (Đ.Novković-Ž.Sabol) Tomislav Ivčić, Ljubav je kad nekog voliš kao ja (I.Lesić-I.Lesić) Oto Pestner, Nigdi nima (H.Hegedušić-H.Hegedušić) Marijan Miše, Umrli su kapitani (S.Mihaljinec-D.Britvić) Đani Maršan, Čovik ča ga više nima (M.Sepe-D.Levski) Majda Sepe, U korican stare matrikule (D.Tambača-D.Tambača i J.Burić) Ivo Pattiera i Klapa Lučica . Sad bi valjalo vidjeti što će nam donijeti 20. festival zabavne glazbe Split’80.
U ZNAKU NADALINE
Posebnu zahvalnost u ovom trenutku dugujemo preminulom Đekiju Srbljenoviću, idejnom tvorcu festivala čiji jubilej danas slavimo. Jubilej je i obveza za daljnji kreativni rad u njegovanju i razvoju zabavne muzike bazirane na dalmatinskome melosu. Retrospektive koje ćemo čuti na ovogodišnjem festivalu u interpretaciji najpoznatijih imena jugoslavenske muzike prilika su za rekapitulaciju iz koje treba graditi uporište za budućnost–riječi su predsjednika Festivalskog odbora Ante Ganze izgovorene u prigodi 20. obljetnice festivala zabavne glazbe Split’80. Na festivalu se našao veliki broj skladbi. Na sceni Prokurativa pojavilo se 56 izvođača s vokalnom pratnjom 3+3 i osam dirigenata. Slobodna Dalmacija osvrće se na Split’80 i to s naslovom Ništa novo! Ali, Split’80 ipak je nešto ponudio i ostavio nešto i za današnje zaljubljenike dobre pjesme. Recimo, pjesmu Zdenka Runjića Piva klapa ispo’ volta, Dujmićevu i Popadićevu skladbu Čuješ li me jel’ ti drago u izvedbi Novih fosila (I. nagrada stručnog žirija), odličnu pjesmu Dobra ti večer, mati moja Dušana Šarca i Krste Jurasa u izvedbi Miše Kovača, pa Runjićeva Lastavicu, Roko, Tomislava Ivčića, pa Šjor Bepo Bagulin, koju su pjevala braća Ivčić i Maršan, čuvena Maslina je neobrana Dušana Šarca i Drage Britvića u vrhunskoj izvedbi klape Šibenik, pa Staro vino, Tea Trumbića u izvedbi Mikija Jevremovića…Pregršt dobrih pjesama od kojih bi samo spomenute s ovog festivala mogle osvjetlati obraz petogodišnjeg djelovanja nekog današnjeg.
Ipak, najviše je iznenadila Nadalina, zgodna vesela pjesma Zdenka Runjića koja je osvojila 1. nagradu publike u Večeri dalmatinske šansone, kao i I. nagradu stručnog žirija, a potom i u finalu. Boris Dvornik i Oliver Dragojević jednostavno su smutili splitsku publiku, baš kao i Nadalina u pjesmi.
Teško će se takav štimung još jednom osjetiti na Prokurativama kao što je to bilo 1980. godine. Prava glazbena poslastica bila je Runjićeva pjesma Ništa nova, ništa nova. I ponovno je bio mudar autor kad je odlučivao kome će dati tu pjesmu. Radojka Šverko sjajno se stopila s tom pjesmom, koja se danas malo izvodi.
Split’80 bio je veliki festival. Dakako, obljetnički se prisjetio pjesama koje su izvedene u Večeri retrospektive. Izvele su se i 22 skladbe u programu Split na klapski način.
U Selekcijskoj komisiji bila su vrlo poznata imena: Josip Mirošević, predsjednik, Joško Biskupović, Dubravko Majnarić, Krešimir Oblak, Fran Potočnjak, Željko Rapanić, Anatolij Kudrjavcev, Jure Robežnik i Đorđe Debač. Umjetnički savjet predstavljali su: Tomislav Kuljiš, predsjednik, Joško Biskupović, Mićo Brajević, Josip Mirošević, Željko Rapanić i Vlado Seljan, dok je predsjednik festivalskog žirija bio Josip Mirošević, a članovi Joško Biskupović, Đorđe Debač, Tomislav Kuljiš, Dubravko Majnarić, Fran Potočnjak i Jure Robežnik. Možete li zamisliti danas takva imena?
Sjetimo se još nekih pjesama iz te godine: Povratnik (S.Kalogjera-J.Džolić) Đani Maršan, Kad se vratim doma (M.Sepe-J.Fiamengo) Ivo Pattiera, Zaboravi (T.Trumbić-B.Zlatanović) VIS Dalmatinski magazin, Kamena s ramena (D.Žanko-I.Flesch) Dražen Žanko, Dođite opet, litu je kraj (N.Kalogjera-K.Juras) Đorđi Peruzović, Gledam kako spavaš (J.Koludrović-J.Fiamengo) Ditka Haberl, More me zove (D.Tambača-J.Fiamengo/D.Tambača) Ivo Pattiera i Klapa Lučica, Staro vino (T.Trumbić-T.Trumbić-B.Zlatanović) Miki Jevremović.
VAJTA - ZVIJEZDA SPLITA 81. BEZ PRAVOG SJAJA
Splitski festival zakoračio je u treću dekadu. Predsjednik SFRJ maršal Tito umro je prošle godine. Svi se žele odužiti, pa se u okviru festivala uvodi posebna večer Ustanak i more. Šteta je što se više pjesama iz tog programa ne izvodi i danas jer je bilo i dobrih. I nisu sve bile obojene crveno (ako je to neki grijeh?). Uglavnom, pobjednici te večeri nisu ulazili u završnu večer festivala, pa je Ustanak i more bio zapravo festival u okviru festivala. Večer dalmatinske šansone sve se više „približava“ Večeri zabavnih melodija pa se jednostavno sve skupa moglo pretopiti u jedno, bez posebne naznake što je što. U vremenu kad se sve više slušalo grčki melos, valjalo je vratiti kontrom kako bi se koliko - toliko sačuvao dalmatinski glazbeni izričaj.
No, idemo vidjeti što nam je donio Split’81? Ništa naročito! Ivica Flesch je na koncu svog izvješća u Slobodnoj Dalmaciji napisao da je Split’81 bio loš festival! Možda bi se tu negdje u ocjeni i mogli naći. Ali, i loši festivali imaju svoje pobjednike, svoje zvijezde. Seid Memić Vajta bio je zvijezda festivala. Ne znam zašto, ali bio je! U to vrijeme bio je vrlo popularan, zračio je dobrotom, smiješkom, ali ne i pjesmom. Kao da mu je uvijek nedostajalo još malo… Bez obzira čiju i kakvu je pjesmu pjevao. Vjerojatno je dosta uložio u propagandu skladbe Mornareva pjesma Ranka Bobana s kojom je pobijedio po glasovima publike u Večeri zabavnih pjesama, a i u finalnoj. Svaka čast i Bobanu i Vajti, ali to zasigurno nije bila najbolja pjesma. No, nećemo suditi publici koja je dala najviše glasova Vajti. Tako je bilo i nitko nema pravo osporavati pobjedu. Činjenica je da se ta pjesma danas uopće ne izvodi. Pa ni pjesma Sjećanja Tonča Huljića u izvedbi VIS-a Dalmatinski magazin, koja je osvojila prvu nagradu stručnog žirija. Zasluženo!
Zdenko Runjić imao je nekoliko pjesama u konkurenciji. Osvojio je prvu nagradu stručnog žirija u večeri Ustanak i more sa skladbom Uvik žaj mi bi’će (Oliver Dragojević). Dobra pjesma je bila Ivane moj Jure Stanića i Ivice Burića, koja je bila povjerena sjajnoj slovenskoj pjevačici Ditki Haberl, koja se zajedno s autorima okitila 1. nagradom stručnog ocjenjivačkog suda (Večer dalmatinske šansone), dok je Teo Trumbić u istoj večeri bio po guštu publike sa skladbom Cvita, Cvita, cvite moj koju je pjevao Zlatko Pejaković. Split’81 još se nije odrekao starih zvijezda.
Bila je tu Zdenka Vučković s Kalogjerinom pjesmom Čovjek moj. I Novi fosili su imali dobru pjesmu Gdje su ona obećanja, pa VIS Stijene sa skladbom Ja sam more ti si rijeka, Slobodan M. Kovačević napisao je skladbu More ti mi život značiš (Z. Pejaković). Dobra je bila pjesma Enca Lesića Razbit ću noćas mandolinu, koju je pjevao Miodrag Jevremović, Kućo stara Nikice Kalogjere u izvedbi Tomislava Ivčića, Lipo san te gleda Duška Tambače koju je otpjevao Ivo Pattiera uz Klapu Lučica, legendarna Ne budi me mati Rajka Dujmića i Novih fosila… Dakle, mogao bi Split’ 81 proći i s nekom boljom ocjenom. Oko festivala se vrtjelo 196 novinara, što nije mali broj. A ostao mi je i mali broj pjesama za spomen: Ja i moje ludo srce (S.Lukić-A.Lukić) VIS Delfini, Infiša san u te (Z.Runjić-J.Fiamengo) Oliver Dragojević, Sunčana obala (J.Banov-J.Banov/I.Flesch) Meri Šeparović, U prolazu (Z.Runjić-J.Fiamengo) Meri Cetinić.
EKSPERIMENT VRIJEDAN PONOVNOG POKUŠAJA
Split '82 imao je zanimljivi način glasovanja. Žiri se nalazio na pozornici. Svi su mogli vidjeti lica koja su podizala tablice s oznakama A, B i C nakon izvođenja svake pjesme. Zgodno, pokušaj koji bi možda valjalo ponoviti. Bar još jednom, pa da vidimo kako pulsira javnost. Što se tiče pjesama, Split' 82 nije bio festival koji je dao nešto značajno u glazbenom smislu. Pobjednik je skupina Stijene s pjesmom Ima jedan svijet, a koju je izvukla isključivo sjajna interpretacija Zorice Kondže. Teo Trumbić je pobjednik jer je njegovoj skladbi Vrati se, koju je pjevao Milo Hrnić, publika dala najviše glasova. Popularni Dubrovčanin je bio zadovoljan. Dakako i Trumbić kao autor, uz zamjerku da šok-sustav glasovanja na pozornici nije prihvatljiv. Što je ostalo do danas sa Splita'82? Bez komentara! Nudimo listu pjesama; Karoca (Z.Runjić-J.Fiamengo) Oliver Dragojević, Moj Marjane, Adio (N.Vilović-J.Bračić) Krunoslav Slabinac, Nina,nana (Z.Runjić-J.Fiamengo) Jasna Zlokić, Lipo si me svitovala (Đ.Jusić-I.Kasumović) Ivo Pattiera, Zaboravi Espanju (N.Vilović-J.Bračić) Zlatko Pejaković, Ja sam pjesma (Z.Runjić-J.Fiamengo) Tereza Kesovija, Dalmatinke (Đ.Maršan-Đ.Maršan) Đani, Tomislav i Vedran, Adio ljubavi, adio (D.Žanko-I.Flesch) Dražen Žanko, Ako me povedeš (A.Baša-O.Šušnjar-Salatić) Grupa 777, Adagio (J.Banov-M.Popadić) Zdenka Vučković, Sve je isto (S. Kalogjera –M.Popadić) Đorđi Peruzović, Nemoj otići (I.Lesić-S.Benzon) Meri Šeparović, Dišpetožo moja mala (T.Huljić-Z.Stipičić) VIS Magazin, Ajde lipo, dojdi doli (J.Stanić-H.Stanić) Marijan Miše i Škuribanda (S.Lukić-A.Lukić) VIS Delfini. Možda bi ipak trebalo istaknuti odličnu pjesmu Adagio – potpuno izgubljenu iz radijskog programa.
FESTIVAL KOJI (NE)TREBA ZABORAVITI
Tu smo, eto, već dvadeset i tri ljeta na istom mjestu; pjevamo i sviramo za Vas otvorena srca, onako kako jedino može čovjek s ovih naših plaža, uz ovo more koje poznaje i radost i tugu, sreću i bol, smiraj i prkos, opuštenost i nemir, snagu i prodornost. A uz to uvijek iznova strepnja i želja. Strepimo kao i uvijek do sad s pitanjem u mislima-hoćete li nas prigrliti, hoćemo li i ovog ljeta opet postati dio Vas, Vašeg dana, Vaše noći, Vaših misli, osjećaja, dio Vaše svakodnevnice. Dio života. Zar je onda čudno što uz tu strepnju ide nekako ruku pod ruku i naša želja da se dopadnemo, da zajedno s nama dijelite sve ono što je dobro u ovom izboru pred Vama. Baš se tako obratio ljubiteljima pjesme s Prokurativa umjetnički direktor XXIII. festivala zabavne glazbe Split’83 profesor Josip Mirošević. Umjetnički direktor i svi koji su sačinjavali i predstavljali najveću i najznačajniju glazbenu manifestaciju u državi, morali su postupati tako kako su postupili; nježno i fino sa svojom publikom. Međutim, Ivica Flesch, novinar Slobodne Dalmacije nije u završnici bio baš previše zadovoljan sa Splitom’83, što je bilo očito već i u samom naslovu koji je osvanuo nakon završetka - Festival koji treba zaboraviti! Danas gledajući i sagledavajući sve ono što je Split’83 ostavio, mnogima će se učiniti kako je ta ocjena bila prestroga i neutemeljena. Velim danas! Bilo je za očekivati, po Fleschu, nešto više, bolje…Iz jednostavnog razloga što je prethodnih godina Split davao više i bolje. Ali, kad bi se kojim slučajem danas pojavile skladbe kao što su: A vitar puše, Dalmacijo ljubav si vječna, Zagrljeni, Na kušinu, Dobra večer, uzorita, Kokolo, Ludo more, Ne znam koji vjetar puše, Vratite se doma, Kapetan bez luke, Kariola i Riva, bio bi Flesch ne samo oduševljen, već bi zasigurno osvanuo članak s naslovom Festival koji će se pamtiti! Danas se svaki mali pomak proglašava velikim uspjehom. No, to je druga priča, vergl koji stalno okrećem, a u mom šeširu zbog toga ni jednog jedinog groša.
Split’83, doveo je za tadašnju prvu pjevačku ligu. Tonči Huljić i njegov Magazin, nisu mogli ni naslutiti da će Kokolo uskoro srušiti sve diskografske rekorde, da će im otvoriti sva vrata.
Ipak, publika je imala svoje favorite a i stručni ocjenjivački sud. U večeri Ustanak i more pobijedila je skladba Nenada Vilovića Zastavica od papira, a prvu nagradu stručnog žirija Grob na škoju Tonča Huljića. U Večeri zabavne glazbe pobjede su odnijele Dalmacijo, ljubav si vječna Tea Trumbića, koja je bila po ukusu publike u izvedbi Mila Hrnića, dok je Dobra večer, uzorita Stipice Kalogjere u izvedbi Kemala Montena osvojila žiri. Oliver Dragojević morao se zadovoljiti sa Srebrnim grbom grada Splita s pjesmom Zdenka Runjića A vitar puše. Čini se da je ipak najsretniji bio brončani sa Splita'83 Miki Jevremović, koji je pjevao pjesmu Ludo more Nikice Kalogjere. Zanimljivu pjesmu imala je Tereza Kesovija, Na kušinu, (Z.Runjić). Ideja da se pjesma izvede kao duet bila je pun pogodak, a izbor je pao na mladog instrumentalistu Delfina Silvija Petričića koji je s Terezom osvojio gledalište. Dražen Žanko pak nije imao sreće sa svojom pjesmom Čakulona. Bilo je najavljeno da će je otpjevati zajedno s popularnom komičarkom Nelom Eržišnik, koja se do zadnjeg trenutka nije pojavila, pa je Žanko sam otpjevao svoju Čakulonu. Frani Lasiću, popularnom glumcu iz Dubrovnika, velikoj filmskoj zvijezdi, nije trebala ispomoć. Sve je mogao sam napraviti sa sjajnom skladbom Đele Jusića Zagrljeni. Lasić se nije mogao baš pohvaliti velikim glasovnim mogućnostima, ali je lijepu pjesmu donio baš onako kako to glumci mogu - najbolje. I nije prošla bez odjeka! Veselo je bilo i na sceni i oko nje. Slobodan Kovačević za izvedbu svoje skladbe Karijola doveo je na pozornicu poznatog splitskog nosača, ili kako to Splićani kažu fakina, a pravi show program izvela je Mucalova Riva u izvedbi Prave kotke. Zabavljali su se istodobno izvođači i publika. Bilo bi mi žao ne spomenuti još neke pjesme: Prođi me se (D.Šarac-K.Juras) Ivo Pattiera, Marijeta, Marijeta (N.Kalogjera-M.Popadić) Đani, Tomislav i Vedran, Ne znam koji vjetar puše (R.Dujmić-M.Popadić) Jasna Zlokić, Vratite se doma (J.Banov-M.Popadić) Marijan Miše, Kapetan bez luke (D.Žanko-J.Fiamengo) Đorđi Peruzović, Anči (N.Vilović –N.Ninčević) Darko Domijan, Ma’(J.Stanić-M.Popadić) Helena Stanić, Stari plac (S.Lukić-A.Lukić) Delfini, Uspavanka (M.Jelavić-J.Fiamengo) Dalibor Brun, Maslina sa škoja (J.Adamov-S.Benzon) Meri Šeparović, Pišem pismo, tebe nema (M. Mihaljević-M.Mihaljević/A.Rajzl) Zdenka Vučković. A moja preporuka za sve skladatelje i organizatore festivala koji će tek doći, baš je u stilu pjesme Vratite se doma Marijana Miše ui: Vratite se doma i budite ljudi!
PUSTI ME MAJKO - FESTIVALSKO IZNENAĐENJE
Prije starta Split' 84 prodan je (što se kaseta tiče), u 150.000 primjerka. Granica snova! Tko to danas može prodati i uopće zamisliti tu brojku? Da ne spominjemo LP koji je odmah bio tiskan u dijamantnom izdanju. Tako je bilo 1984. godine. I još je jedan rekord postignut je na Splitu' 84. Gotovo 250 novinara akreditiralo se za praćenje fešte s Prokurativa! Eh, da je bar njih 150 napisalo nekakvu bilješku o festivalu i o pjesmama? A kako je izgledao Split' 84 okom suvremenika? Poprilično živahno! Ponovno je u opticaju sistem Sad me vidiš, sad me ne vidiš. Ove godine izgubili su se Frano Lasić i Zlatko Pejaković. Lasić se sjetio da ima neke obveze, a vjerojatno i Pejaković. Traže se zamjene, a njih je teško naći u zadnji trenutak. Lasića će ipak zamijeniti Kastelani iz Dubrovnika, a Pejakovića Oto Pestner. Puno od nastupa očekuje se od grupe Magazin. Prošle godine nisu se proslavili na festivalu sa skladbom Kokolo, ali tržište je pak učinilo svoje i Kokolo je doslovno izbacio Magazin u orbitu. Sad je na redu novi Huljićev rad: Nikola! Tko će pobijediti, pitaju se mnogi ? A to je teško pitanje za festival koji nije imao baš puno bisera. Teo Trumbić će ponovno sve iznenaditi. Ovogodišnju pjesmu povjerio je malo poznatom pjevaču iz Splita, debitantu Neni Papiću . Prve izlučne večeri pjesma Pusti me, majko, dobila je rekordan broj glasova publike, pa se ista situacija ponovila i u završnoj večeri. Svi su bili iznenađeni, a nakon proglašenja Teo Trumbić je izjavio: „Bolje da smo pobijedili mi nego neki mangup“! Teo Trumbić ponovno se okitio zlatom. Zlatni grb grada Splita (prva nagrada publike i žirija radio-stanica) pripao je Teu Trumbiću, autoru skladbe Pusti me, majko, Gordanu Franiću, autoru stihova te izvođaču Neni Papiću. Njima je pripao i Zlatni FIS . Srebrni grb pripao je Dušku Mucalu i njegovoj Pravoj Kotki za pjesmu K-15, koja je na najbolji način zabavila publiku na Prokurativama. Dakako, i onu ispred malih ekrana, dok je Oliver Dragojević s Runjićevom pjesmom Anđele moj još jednom brončani. Joško Banov je sa skladbom Samo ti, koju su pjevali Snježana Naumovska i Đorđi Peruzović, dobio prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda. Ipak, pravi hit sa Splita' 84 bez ikakve sumnje je Skitnica, prvi značajniji uspjeh Jasne Zlokić s kojim pjesmom je sve počelo.
No, bitka za pravu pjesmu i prave nagrade već se vodi na tržištu lakih nota; Nikada više (N.Kalogjera-P.Vulić/Ž.Sabol) Darko Domijan, Sumrak ljubavi (I.Pupačić-Z.Pupačić) Đurđica Barlović, Pjesma za tebe (I.Bašić–T.Božinović) Slobodan Mišević ,Kako je u starom kraju (Đ.Jusić-Ž.Sabol) Ivo Pattiera, Produži lađo (S.Kalogjera-J.Fiamengo) Kemal Monteno, Moja bivša draga (J.Koludrović-J.Fiamengo) Miki Jevremović…
JUBILARNO - NE I ZNAKOVITO LJETO 1985.
Uvodna slika jubilarnog 25. Splita bila je paradna. Festival je započeo s revijom, uglavnom Jugotonovih pjevača i pjevačica ali i Založbe kaset in plošč Radiotelevizije Ljubljana te sarajevskog Diskotona. Nedojmljiva večer, tipični propagandni pjevački materijali pripremljeni za publiku nenaviklu na tu vrstu glazbenog izričaja. Za veliku festivalsku feštu, a 25 godina nije mala stvar, pripremljen je program Stari i novi Split a tu je i večer Ustanak i more. Pripremljena je i izložba, na kojoj su se našle fotografije s prethodnih festivala, festivalski trofeji i cipele Borova. I Splitski biseri su tu, mini retrospektiva u kojoj su se neki našli, a neki pak nisu. Kako je i red na festivalima! Jubilarni Split '85 pokušava biti umilniji prema autorima i izvođačima. Sve zabavne pjesme ulaze u finale! Pišući o Splitu' 84 posebno sam istaknuo dva rekorda: 150 tisuća kaseta koje su prodane prije samog festivala i 250 akreditiranih novinara. Split' 85 je potukao i taj rekord : 170 tisuća kaseta i 270 akreditiranih novinara. LP Split '85 odmah je tiskan kao dijamantna ploča! Tržište je na neki način bilo osigurano. Sve što je dolazilo iz ili sa Splita „garantiralo je“ neku kvalitetu. Možda se previše očekivalo od jubilarca, ali nekih velikih iznenađenja nije bilo. Splitska kriza je na vidiku, promijenila se cjelokupna skladateljska i pjevačka posada, ostali su tek neki koji su vjesnici novog vala i predstavnici staroga Splita. Formulu modernih Prokurativa nitko ne zna, a znanstveno istraživački tim djeluje i danas. Sve je spremno za veliku bitku, a u tu svrhu na Prokurativama su postavljeni pozamašni zvučnici, kroz koje se mogla čuti i dobra pjesma, ali neke su bile prava pokora.
Ipak, ona festivalska Pokora Ive i Zvonka Pupačića, u izvedbi Zorice Konđe i Josipa Gende, premda malo teška za splitsko uho, zasluženo je bila prva po ocjeni žirija. Istina je da se i ta pjesma danas rijetko izvodi, ali to ne umanjuje njenu vrijednost. S vremena na vrijeme dobro je da se na festivalu pojavi i takva pjesma. Što se pak Zorice Konđe tiče, ona je još jednom dokazala vrsnost vokala i interpretativne mogućnosti.
No, publici se očito više svidjela skladba Andreja Baše Serenada, koju su izveli Grupa 777 iz Rijeke i Kićo Slabinac, koji se nakon dugo godina okitio festivalskim Zlatnim grbom grada Splita. Tereza Kesovija, napisao sam to već jednom, u stanju je svojim glasom i pjevačkim šarmom osvojiti publiku na bilo kojem meridijanu. Tako je bilo i na jubilarnom 25. Splitu '85. Pjevala je pjesmu Nenada Vilovića Tajna života. Autorima i pjevačici pripao je Srebrni grb grada Splita. Zahvaljujući prvenstveno Terezi. Međutim, neshvatljivo je da ta ista publika nije malo bolje osluhnula vrhunsku izvedbu Jasne Zlokić i klape Ošjak. Pjesmo moja, sjajna je skladba Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića. Još jednom su dokazali kontinentalci, ovog puta Dujmić i Mihaljević, da jednako dobro kao i autori s mora, znaju napisati pravu dalmatinsku stvar. Ipak, morali su se zadovoljiti tek samo Brončanim grbom grada Splita.
Dakako, bilo je još dobrih pjesama, od kojih moram istaknuti Dalmacijo staro vino, Stjepana Mihaljinca u izvedbi Mikija Jevremovića, Svoju zvizdu slidin, Runjića i Olivera Dragojevića i Huljićevu Vrati mi, vrati sve s grupom Magazin, Dodirni me nježnosti Zvonka Stipičića u izvedbi Ive Pattiere i na koncu vrlo lijepu pjesmu Joška Banova Zar je voljeti grijeh.
Sve ostalo, čini se, pripada zaboravu.
- IN MEMORIAM, MANI GOTOVAC Zapisi i sjećanja Gorana Pelaića (1): “Grad u teatru, teatar u gradu”
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (2) Arsen Dedić: Split kao polazište pjesničkog opusa
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (3) Split ga je zaboravio: Anđelko Đeki Srbljenović – otac i utemeljitelj Festivala zabavne glazbe Split
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (4) Tonči Petrasov Marović: Podno Mosora, odakle se vidi svekolika okolica
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (5) Maruška Šinković Kalogjera: Djevojka iz splitskog Varoša
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (6) Vinko Lesić: Festivalska produkcija nije ženska cipela
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (7) Asja Kisić: Bepina je kasno došla
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (8) Enes Kišević: Božićna lampa u prozoru
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (9) Ivica Vidović: Tiho, s mjerom za kajanje
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (10) In memoriam NEDA ARNERIĆ
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (11) Prof. Josip Mirošević: Festivali konfekcijska roba
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (12) Kako sam postao dobitnik Zlatnog pera
- Zapisi i sjećanja Gorana Pelaića (13) VLASTA KNEZOVIĆ: Cjeloživotna potraga za bajkom
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (14) TOMA BEBIĆ: Čovik koji je volio ljude
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (15) ARMANDO MORENO: Mir i prijateljstvo kroz glazbenu umjetnost
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (16) RADOJKA ŠVERKO: Lanterna hrvatske glazbene umjetnosti
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (17) IVAN ĐANI MARŠAN: Kad muzika postane poezija
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (18): IN MEMORIAM ZDENKA VUČKOVIĆ Otpisana u najboljim godinama
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (19): MIŠO KOVAČ Jači od vjetra
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (20): VICE VUKOV Pjevanje bez završnog računa
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (21) MARIJA DANIRA: Kairos me nije zaboravio
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (22) TEREZA KESOVIJA: “Gdje ima srca, tu sam ja!”
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (23) ZDRAVKA KRSTULOVIĆ: Zaga u intimi Omiške ulice
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (24) BORIS DVORNIK: Kurvin sin kao skuža
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (25) MILJENKO SMOJE: Afrikolog iz Dalmacije
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (26) MATKO JELAVIĆ: Don Kihot nikada ne može umrijeti!
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (27) JAKŠA FIAMENGO Neugasiva svjetiljka djetinjstva
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (28) RAJKA VALI: Zvjezdani trenutci u intimi zapisani
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (29) MLADEN BARBARIĆ: Pegula u permanenciji
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (30) MAJA SRBLJENOVIĆ-TURCU: Dama u crvenom
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (32) JURAJ ĐORĐI PERUZOVIĆ: Splitska priča u nekoliko slika
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (33) MARKO DEMICHELI: Sjećanja kao povod za jedno razmišljanje
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (34) FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE SPLIT (I/VII): Veliki izvođači i skladatelji 1962.
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (35) FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE SPLIT (II/VII): Od ljetnog kina do svjetske scene
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (36) FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE SPLIT (III/VII) : Prokurative – internacionalni boom!
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (37) FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE SPLIT (IV/VII) Ča je bilo, tega više ni
- ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (38) FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE SPLIT (V/VII) Još uvijek cvita cviće Mediterana