Anima je duša, jednostavnim jezikom rečeno. Nećemo Junga citirati, jer on ne ulazi u ovu priču, a ni teološke definicije. Ali, ako taj izraz, pa ma što on značio, stavimo u kontekst glazbene umjetnosti, onda po slobodnom tumačenju autora ovoga teksta to znači vrh vrhova; u izvedbenom, melodijskom i bilo kojem drugom smislu. Dati dušu na sceni pri nekoj izvedbi, srž je glazbe, interpretacije i mnogi nisu u stanju dosegnuti i poslati takvu poruku.
U Splitu se daleke 1972. godine formirala jedna grupa mladića koji su voljeli glazbu, pjesmu. Odmah su dali do znanja da žele duboko i ozbiljno ući u svijet posebnog glazbenog izričaja, „forme“, kod koje (što se vokalne interpretacije tiče) sve treba biti „složeno“ do savršenstva. Nazvali su se Ansambl 'Anima'! I opravdali su taj naziv izvodeći besprijekorno ono što pripada negrospiritualsu, gospelu i jazz-u, što je u ono vrijeme bila rijetka pojava što se Splita tiče. A bili su prihvaćeni na mnogim domaćim i stranim scenama. I sve to popraćeno hvalospjevima. S razlogom.
Novinar Slobodne Dalmacije Željko Rapanić, osvrćući se na jedan od koncerata Ansambla 'Anima' u tekstu pod naslovom „Vrijedno za slušanje“, naglašava kako su pjevači "dobro uigrani, disciplinirani i izjednačeni, pa je to i razlog da su dobar vokalni kolektiv, a sloga glasovnog kvinteta specifičnost je svojstvena crnačkim duhovnim pjesmama“. I još je rekao kako se u mladih raznih nastojanja, iza dugih vlasi ne mora obavezno naći kratka pamet!
Sjajan zaključak!
Nastupali su na raznim koncertima, festivalima, a povodom 10-e obljetnice FIDOF-a u Cannesu, 1977. godine nastupaju na svečanoj priredbi pa je Ansambl 'Anima' krenuo putem međunarodne reputacije. Nije nevažno da su se na istoj sceni našli s Helmutom Zachariasom iz Švicarske, Les Reedom (autorom brojnih hitova T. Jonesa, E. Humperdincka…), tu su bili i Barry Ryan iz Engleske te čuveni španjolski gitarist Paco de Lucia. Nastup u Cannesu bio je u organizaciji čuvenog Armanda Morena, generalnog tajnika FIDOF-a . Te večeri debitirali su i The Mannhatan Transfer iz SAD-a, a Jugoslaviju uz „Animu“ predstavljali Majda Sepe, Jože Privšek i Jazz Radio orkestar iz Slovenije.
Evo postave po kojom pamtim Ansambl 'Anima': Zlatko Kokeza, prvi glas, Vinko Balić, drugi glas, Petar Cvitanović, prvi bariton, Goran Gojković, drugi bariton i Jadran Barišković, bas.
PIANO: Joško Koludrović - Miroljub Belić - Loris Voltolini;
BASS: Igor Trumbić - Rajko Kraljević - Nenad Bego;
DRUMS: Blaž Jurić - Stipe Bulić - Lazar Jovanović - Ante Miletić - Darko Stanojkovski.
Bilo je s vremena na vrijeme izmjena i dopuna: Božo Jonić (prvi glas), jedno kratko vrijeme i Tadija Bajić, Dijana Jurišić i bariton Milorad Pavić.
Uz sve pohvale i čestitke onima koji su bili slika i okvir jedinstvenog i sjajnog Ansambla 'Anima', ipak, posebnu zaslužuje ime Petra Cvitanovića, prvog voditelja i osnivača.
Za ovaj tekst pripremljena je premijerno snimka WHEN THE SAINTS GO MARCHING IN u izvedbi Ansambla 'ANIMA'.