Bilo bi idealno kad bi moja glazbena sjećanja dopirala do… tamo negdje do srpnja 1990. godine. Ali, te sam godine malo bolje „ubrao“ i „Daleku obalu“ i Marijana Bana, premda su i prije bili memorirani kao nova pojavnost na glazbenoj sceni.
E tog Bana odlučio sam 5. srpnja 1990. odlučio uknjižiti i staviti ga na novinski papir s mojim potpisom. Razloga je bilo nekoliko, od onog uzvika ondašnje mladosti; Idemo na Bana, njegove ogromne popularnosti koju je onda lako bilo razumjeti. Danas još i više! „Daleka obala“ i Ban pojavili su se na splitskim Prokurativama s pjesmom „Tonka“, u natjecateljskom dijelu. Zanimalo me kako grupa i njihov izvođač promišljaju festivale i festivalsku publiku.
.png)
Već kod najave skladbe »Tonka« na Splitskom festivalu, grupa »Daleka obala«, odmah su se osjetile nedvojbene simpatije publike. Nakon izvođenja te pjesme, sve je upućivalo na to da će splitski momci iz grupe »Daleka obala« zasjesti na pobjedničko postolje. Ipak, i peto mjesto u generalnom plasmanu uspjeh je kakav nisu mogli ni sanjati simpatični članovi benda. Zanimljiva je bila pjesma, način na koji je donesena.
Kao što su .prošle godine Neno Belan i »Đavoli« napravili mali bum s pjesmom »Dugo toplo ljeto«, tako su te 1990. godine u prvi plan iskočili Marijan Ban i »Daleka obala«. »Tonka« će se, očito je, još dugo, dugo tonkati...
-Nadao sam se pozitivnim reakcijama iz publike, ali ipak ne toliko jer je na splitskim Prokurativama festivalska publika s jednim posebnim ukusom i navikama
-kaže Marijan Ban, trenutno najpopularnije lice festivala koji je za nama. Inscenirani nastup
-Mi na koncertima drugačije radimo. Ja izađem pred publiku, pogledam kakva je, što hoće i odmah na licu mjesta radimo repertoar i polako gradimo atmosferu. Mi smo već na polufinalnoj večeri osjetili tu podrški publike, ali i neke naše mane. Problem je bio u tome što se moraš pojaviti na bini i unaprijed znati sve što trebaš napraviti. Pjesma traje nešto više od dvije minute i za to vrijeme ne smiješ napraviti ni jednu grešku, a moraš s nekoliko gegova i animirati publiku. Treba tu velika koncentracija i mogu kazati da sam se u dvije minute više umorio nego na nekom cjelovečernjem programu – sve je fino objasnio Marijan, pa je onda uskočilo pitanje i konstatacija kako je Daleka obala nefestivalska grupa.
Tonka u trendu
-Meni obično zasmetaju „sitne“ stvari. Što se tiče pozornice, razglasa, orkestra, mikrofona sve je to bilo izvrsno. Ali iza kulisa nešto ne štima. Za ilustraciju to bih usporedio s rock-koncertom, jer mi je tako lakše. Svi se presvlače u kino-dvorani, i muški i ženske, užasno je vruće, svi se znojimo-a ženske trebaju biti dotjerane i našminkane.
Za šankom s osvježavajućim pićima nalaze se svi drugi samo ne pjevači. Izvođači su tu ipak glavni, a imaju najlošije uvjete. Ne smije se dogoditi, kao što se meni dogodilo, da vas na ulazu zaustavi polupijani stražar. Kad sam mu rekao da me pusti, da sam ja pjevač i pokazao mu onaj bedž, on mi je odgovorio: Ako si ti pjevač ja se mogu ubiti!
Možda mu se nije svidio tvoj make-up?
-E je, baš to. Nastupili smo sasvim jednostavno bez ikakve šminke i češljanja. Kakav bi po tebi trebao biti festival u Splitu?
-Po meni bi to trebao biti festival koji će obilježiti slijedeću muzičku godinu, festival koji će dati nešto novo. Ja nisam za to da se odbaci sve staro, ali festival mora ići nekim modernijim tokovima. Đavoli su prošle godine osvojili zvukom šezdesetih, ali oni imaju moderniju produkciju. Ja sam za to da bude i tih takozvanih festivalskih pjesama, ali da se ona prilagode vremenu i trendu u glazbi.
A „Tonka“ je pjesma takvog trenda?
-Pa iskreno mislim da je, iako to nije neka baš tipična pjesma grupe „Daleka obala“. Ali „Tonka“ sama govori. Sve su moje pjesme takve.
Kako je nastala ta pjesma?
– Pjesnički izraz je takav da ocrtavam sličice iz života. Nikada ne sjednem i kažem sad ću napisati pjesmu i za tri dana će biti gotova. Ne, ja tako ne radim. Šetam se i u jednom momentu mi padne ideja za pjesmu, a to je u 95 posto slučajeva ujutro kad se probudim, kad sam još gladan, dok još nisam marenda. Sve pjesme nastanu za desetak minuta. Ako u tom vremenu nisam napravio pjesmu, ode…nema nastavka. Tako je nastala i „Tonka“. Kad je nama ploča već bila snimljena, a bio je to posljednji dan za predaju materijala za festival, došao nam je naš producent Dragan Lukić i predložio da damo baš tu pjesmu za festival. Mi smo mislili da se zeza pa samo rekli, a predaj je ti. Tako je i bilo. Inače, ja pišem tekstove i muziku za sastav, a cijeli bend radi aranžman. I to tako štima. Mi svi zajedno jedan autor.
Neke pjevačke zvijezde, posebice u grupama, skrivaju bračni status. Kod tebe je obrnuta stvar?
-Ja uvijek nosim veru. Ja ti ne mogu tajiti. Niti želim jer bi to za mene bilo
opterećenje. Imam ženu Dominu, dvoje djece, jedno od tri godine, kojemu sam upravo kupio autić, i jedno od mjesec dana. Imam 27 godina, izgledam onako kako izgledam i ne mislim glumiti seks-simbol. To što radim, shvaćam kao jedan posao kojim trebam stvoriti sredstva za svoju obitelj.
Dokaz tomu je i naša „Tonka“!
Eto, tako je i na takav način svoj život, svoje gledanje na glazbu, festivale opisao Marijan Ban kad je imao 27 godina. U međuvremenu su prošle godine, brojne druge pjesme. Da nabrojim samo neke (SAMO NEKE!): Jutro mijenja sve, Morska vila, Ona više nije bila tu, Ovo nije moje vrijeme, Ruzinavi brod, Sušac blues, Zrinka, On je volio brodove…
Ne znam je li vam ikada palo na pamet da poslušate niz pjesama istog autora i iste grupe? Pokušajte, bit ćete ugodno iznenađeni dometima „Daleke obale“ i Marijana Bana, profinjene melodije i poezije. I ma koliko sada, u ovo vrijeme, „Daleka obala“ i Marijan Ban izgledali daleko, mislim da su stvorili jedan izuzetan glazbeni i poetski okvir za divljenje.
